I meni je dobar članak što su quinda i Zuska linkale.

Znatiželja me natjerala da posudim knjigu koja je sve ovo izazvala. Nakon 114 postova konačno i jedan koji govori o stvarnoj temi
Ono što sam dosad pročitala me je jako zabavilo. Autorica je vrlo autoironična i sprda se sve u 16 na svoj račun. Neke stvari mi malo dignu tlak, ali uglavnom se smijem.
Inače, budući da se stalno pozivamo na različitost kultura, kod nje je teški miks. Kinezi koji su odselili na Filipine, kombinacija budista i ireligioznih, doselili u Ameriku i prešli na protestantizam, jedna od njih (konkretno autoričina majka) kasnije na katoličanstvo. Amy Chua se udala za Židova pa su odlučili podizati djecu u židovskoj religiji, a kćeri su učile mandarinski iako ga sama autorica ne govori.

Na kraju knjige (čitam na preskok) je dio napisan nakon izlaska prvog izdanja: pismo njene kćeri objavljene u novinama i njen osvrt na sve što se događalo poslije objavljivanja knjige. Zanimljivo je da je u kineskim medijima njena knjiga najavljivanja kao svojevrsna uputa kako djeci omogućiti više slobode i zabave i kako postati bolji prijatelj svojoj djeci. E, ovo je kulturna razlika na djelu!