Mijenja li se društvena klima oko broja djece?

[Marija]

Mogu reći kako sam ja razumjela Riječanku, uz ogradu da je to moj osobni stav i moje osobno iskustvo, jer sam skoro pet godina bila mama jedinice.

Mislim da je u obitelji u kojoj brižni i posvećeni roditelji imaju jedno dijete možda lakše upasti u zamku da to dijete postane centar obitelji, a ne dio nje (da se Juulovski izrazim), i da je možda lakše postati roditelj-helikopter, i pretvoriti dijete u projekt, iako ti to nije namjera. Nije to naravno pravilo, ne bih željela da zvuči kao da generaliziram, jer mi stvarno nije namjera.

I da smo dobili samo P., vjerujem da bi ona kao jedinica bila jednako tako dobra, pametna, empatična i posebna djevojka kao što je i kao najstarija od četvero, ali znam da bih se ja puno puta morala jako truditi da je ne preopterećujem pažnjom. Ja sam tip kvočkaste, zaštitničke mame, a imam u sebi i elemente perfekcionistice i za moju djecu je dobro da ih ima puno, jer ovako i kad bih htjela, vremenski ih ne stignem zagušiti svojom pažnjom i očekivanjima, jer se moje vrijeme nužno dijeli na njih četvero.

Isto tako, u obiteljima sa više djece je lakše upasti u zamku da oni stariji dobiju samo onu servisnu pažnju, bez vremena koje je posvećeno samo njima (opet ne generalizim, to je moje iskustvo). Pa se onda tu moramo muž i ja potruditi i izorganizirati vrijeme tako da svi dobiju i vrijeme za razgovor i priču i maženje i šetnju. Pa se onda dosta često osjećamo kao da nas je tenk pregazio Ali to što dobiju manje svojih roditlejla samo za sebe nadoknadi se time što imaju jedni druge.

A onda kad smo svi zajedno, za ručkom, ili u auto, ponekad moramo stvarno imati dobre moderatorske sposobnosti, jer svi vole pričati uglas i vole da se njihova riječ prva čuje

[winnerica]

Potpisujem Mariju vezano uz Riječanku, i ja sam je odlično razumjela jer smo imali sina jedinca od skoro 13 g. kad je stigla druga beba, tako da... Bili smo dosta vremena proveli u promišljanjima i strahu od razmaženosti istog, po meni je to normalno.

[cvijeta73]

kad već govorimo o osobnim iskustvima, ja sam uvjerena, al sto posto, da je m više "razmažena" od j
ne znam kako, al ta ima sve odlike koje se pripisuju jedincima.
a moj bratić, koji ima četvero, uvijek kaže onako rezignirano, mislim da smo mi jedini roditelji na svijetu koji smo uspjeli razmaziti svo četvero djece.

[leonisa]

ja mislim da je to do roditelja i karaktera djece, ne broja djece.

sto se tice predrasuda, kad sam govorila da bi troje djece, svi su mi rekli nemoj sina zadnjeg, zadnje dijete se razmazi, bolje razmazena curica nego razmazen decko.

i ako cemo o osobnim iskustvima, prije ce mi S. biti razmazena nego sto je L. koja je 6g bila jedinica. djecu projekt be mogu omat jer nosam takav tip, ni za sebe nemam dovoljno ambicija, a helikopter mama sam mislim bila prve dvije godine, i to ako sam, s namjerom i ciljem. danas sam jako zadovoljna kalvu nesebicnu, osjecajnu, empaticnu, razumnu, samostalnu djevojcicu imam, a bila je jedinica. i to jedininica unuka. al na tom polju bake i djedovi su uspjeli razmaziti je, al to je njihov problem, ne moj.

[flopica]

Marija jako lijepo napisano i pojašnjeno
Jedinci se doista često pretvore u centar obitelji, kako god kome to zvučalo
što ne znači da će opet automatski postati vaki ili naki
mislim da kad je riječ o razmaženosti ipak više parametara mora biti u igri i to udruženih, da dovede do toga
poznajem nekoliko strašno razmaženih ljudi koji uopće nisu jedinci, a imam i prijateljicu jedinicu koja bi skinula gaće sa sebe i dala ih čovjeku u nevolji...

što se tiče braće i sestra i promijenjenih uloga nakon dolaska istih u obitelj, ja uopće ne brinem da starija u nečemu ostaje uskraćena
na početku sam se satrala od toga svega a sad jednostavno vidim koliko je ona dobila dobitkom sestrice i ne brinem koliko je izgubila

s tim da sam i ja sama malo olabavila i sad vidim da sam bila previše skoncentrirana na svaki njezin pokret
a kad je kupila prvi poklon sestri od svog džeparca valjda nije bilo sretnije osobe od mene

[leonisa]

razmazenost pod navodnike i klasicno zgrazavanje na greske kad tipkam s moba...

[Riječanka]

sad mi je lakše, vidim da su me barem neki shvatili, jako me pogodi etiketa "predrasudašica", koja se ponekad jako brzo nekome prikači...na temelju dva-tri možda nedovoljno jasno napisana reda.
Marija je opisala upravo onako kako se osjećam. može se, naravno, raspravljati o tome što podrazumijevamo pod razmaženim djetetom, ali ni ja ne smatram da je to dijete koje ima "previše" roditeljskog vremena i posvećenosti, dapače.
moje je prvo bilo na dobrom putu da postane moj "projekt", osim nekih mojih nesigurnosti i mana ličnosti, tome je sigurno pridonosila i njegova naglašena posebnost (s nepune 3 je čitao i pisao, s 4 je računao s negativnim brojevima, znao sve i svašta...bio je vječno "gladan znanja"), zbog koje sam imala stalnu potrebu da ga dodatno "štitim", bila u strahu da će stalno "stršati", nisam se mogla opustiti. zato sam, tek dolaskom drugog, kad sam bila prisiljena malo "olabaviti", počela u njemu više uživati i skinula s njega stakleno zvono.
to drugo, Šefica, baš poput cvijetine, razmaženija je od Mudraca. nadam se samo da Zmajica neće nastaviti niz.
doduše, MM prijeti da će obje kćeri namjerno tako razmaziti da ga već sada raduje kakve će sve probleme imati njihovi partneri.
još će biti da ću imati ne jedno, već troje razmaženih, tješim se cvijetinim bratićem.

[leonisa]

što se tiče braće i sestra i promijenjenih uloga nakon dolaska istih u obitelj, ja uopće ne brinem da starija u nečemu ostaje uskraćena
na početku sam se satrala od toga svega a sad jednostavno vidim koliko je ona dobila dobitkom sestrice i ne brinem koliko je izgubila

s tim da sam i ja sama malo olabavila i sad vidim da sam bila previše skoncentrirana na svaki njezin pokret
a kad je kupila prvi poklon sestri od svog džeparca valjda nije bilo sretnije osobe od mene

oh da, vidim i ja i znam. i znam koliko dugo je htjela sestru/brata, koliko ju je cekala, koliko se veselila... kad sam vidjela prvi dan u rodilistu tu ljubav bila sam najsretnija na svijetu. i gledam ju svaki dan.

i moja je seki kupila igracku s nepunih 6 od svojeg dzeparca dok je ona bila jos u trbuhu. to joj je bila prva igracka.

no za nju me to ne cudi jer je cesto svoje stvari, igracke, crteze...poklanjala drugima, da je izradjivala poklone, kupovala "umjesto sebi" ili od svoje love... danas ne prodje dan da u vrticu nesto ne izradi za nekoga.
jednostavno takva je.
i ta zakinutost, mislim da vise meni ne dostaje "nase" vrijeme pa ju dozivljavam na taj nacin.

[leonisa]

rijecanka, nisam tebi napisala da si predrasudaca vec da postoje predrasude. pa i svi ovi postovi o djeci jedinaca koja imaju vecu tendenciju da su razmazena od djece koja nisu jedinci je takodjer jedna.
svako dijete ima tendenciju da se razmazi, ako se poklope zvijezde

a jedna od njih je i da djeci koju ne poznajes jako puno fali samim time sto su djeca poznatih.
jer mozda djetetu jedne no name regice vise fali od djece angeline. i to je cinjenica.

[krumpiric]

To hoće li djeca biti razmažena meni ovisi samo o roditeljima i karakteru djeteta. U biti uopće ne znam što znači biti razmažen, očekivat da uvijek sve bude riješeno bez tvojeg truda? Stavljanje sebe u centar pažnje?
ŠTa to ne ovisi o tome koliko npr. mama i tata imaju vlastitih želja i potreba za koje uče dijete da ih poštuje, jer nisu samo potrebe druge djece ono što nekog miče iz centra pažnje?

[leonisa]

ajd bar se ti slazes samnom

[marta]

Marija, potpisujem te skroz.
Moj prvi je bio prvi unuk i mojim i mmovim roditeljima. I bio je svaciji projekt. Nasrecu, ne zadugo, jer ne mogu uopce procijeniti kako bi to zavrsilo da je ostao jedinac. Mozda bi bilo super. Al mozda i ne bi.
Krumpiric, nisu samo potrebe drugog djetea ono sto mice paznju s onog prvog, nego cjelokupna promjena situacije. Manjkavo je reci da je rijec
samo o potrebama. Sve je u tom loncu skupa, i ljubav, i zelje, i pažnja, i potrebe, sve one nezadovoljene, zadovoljene i prezadovoljene.

[casa]

Razmaženost djece je po meni najviše posljedica jačine karaktera roditelja. Ono kad se beba rodi, u životu većine roditelja sve stane i beba je na prvom mjestu uvijek, tako mame ne piške bez djece, cijela obitelj jede nedovoljno slanu hranu, prijatelje se moli da se nađemo u parku... I u jednom trenutku roditelji počinju stavljat dijete na drugo mjesto, jer mame odlučuju piškit na miru pa čak i ako dijete plače... Taj tren ovisi o svačemu. Meni se čini da poznajem podjednako razmaženih jedinaca, koji su valjda predugo uvijek ispred potreba ostalih u obitelji, ali i djece iz brojnijih obitelji gdje je roditeljima lakše popustit jer gdje bi došli da se bore sa svima njima. I mislim da je veeeelika laž da dok god dijete nije naporno roditeljima ono nije razmaženo, jer ako su roditelji spremni s veseljem do kraja života uvijek biti na drugom mjestu, to ne moraju biti prijatelji, budući suradnici, partneri...

[Dijana]

I u jednom trenutku roditelji počinju stavljat dijete na drugo mjesto, jer mame odlučuju piškit na miru pa čak i ako dijete plače...

Evo, meni je taj trenutak došao s drugim djetetom, iako ja ne bih baš formulirala da sam time dijete
stavila na drugo mjesto, već sam procijenila da su moje potrebe u tom trenutku bile hitnije od
djetetovih.
Što se tiče potencijalne razmaženosti jedinaca, za sebe mogu reći da sam tek kad mi se drugo dijete rodilo shvatila
da sam bila na najboljem putu jako razmaziti svoje prvo dijete, a cijelo vrijeme sam mislila kako ja super
uspijevam postaviti granice.
Osim što se međusobno obožavaju, mala seka ju je na neki način učinila samostalnijom i čvršćom
I zanimljivo, iako su 7 i pol godina razlike, više ne pati non stop za društvom prijateljica, super se zabavlja i s
ovom maličkom..

[leonisa]

meni je taj trenutak dosao tamo negdje kad je imala 2 i pol i lagano sam ga "prosirivala".
zaista mislim da u odredjenom periodu zivota djeteta, dijete treba biti "centar", al i znati prepoznati kada taj centar siriti.
ne kazem da sam ga prepoznala u pravom trenu, (mozda jesam, mozda nisam, mozda sam ga i previse prosirila prerano, tko to moze znati) al sigurno jesam prije nego li sam razmisljala o novom djetetu.
to je jedan od razloga zasto nisam htjela jako malu razliku izmedju djece.

[Zdenka2]

Prije nego što sam pročitala ovaj topik mislila sam da se klima prema višečlanim obiteljima doista promijenila, a sad kad znam da ima ljudi kojima smeta što neki primaju dječji doplatak ne znam više.

Imam dvije sestre - u doba kad smo bile male, svi su se iščuđavali nad mojim roditeljima - intelektualci, pa imaju troje djece, što im je to trebalo. Danas je u mojoj okolini drugačije - poznajem dosta obitelji s više djece i nekako im zavidim na njihovoj dinamici i međusobnim odnosima. Sve te obitelji žive od svog rada, a ne od pomoći sa strane. Pa i ako mnoge višečlane obitelji primaju neke oblike pomoći neka primaju - ako za išta, za to nam ne bi smjelo biti krivo izdvajati.

Da je bilo moguće imala bih i ja više od dvoje djece, ali u danim okolnostima i to dvoje je za mene bilo veliko postignuće. Radosna sam što su u mojoj obitelji djeca ipak u množini. Što se tiče jedinaca, iskustva su razna, a ovo je moje: bila sam zaljubljena mama jedinca sedam godina i mogu samo reći da mu je sestra (tada šestogodišnja) bila spas u zadnji čas. Može se lijepo odgojiti i jedinca i to smo i činili, ali neke stvari se mogu odgojiti samo u odnosu prema drugom djetetu.

[Dijana]

je sestra (tada šestogodišnja) bila spas u zadnji čas

Evo točno to je istina i u mom slučaju, ali ja to dok je moja starija bila jedinica jednostavno nisam vidjela.

[Anemona]

Evo točno to je istina i u mom slučaju, ali ja to dok je moja starija bila jedinica jednostavno nisam vidjela.

Moram pitati (kao majka jednog djeteta), što se bi to točno dogodilo da "spas u zadnji čas" nije stigao?

[Beti3]

Anemona, i meni se to pitanje nametnulo.
Imam prijateljice sa jednim djetetom i to su dobri, vrijedni učenici, pristojni u ophođenju, ma svo troje s kojima smo bliski, su djeca da ih treba tražiti. Troje jedinaca nije neki reprezentativan uzorak, znam, ali ne moraju biti razmaženi ili nemogući ako su jedinci.
I nemaju više materijalnog, imaju koliko im treba.

[Dijana]

Po mom mišljenju, prestala je biti centar svega, prestalo joj se kupovati sve i svašta, postala je samostalnija, odgovornija,počela je više razmišljati o svojim obavezama (umjesto da ja mislim za nju-ne stižem), nije više ovisna o društvu prijateljica..ne kažem da roditelj jednog djeteta ne može sve to super ishendlati, ali ja to, iz sadašnje perspektive, nisam znala..A najveći benefit je definitivno to da se više sve ne vrti samo oko nje.. I nije ona uopće nezadovoljna s razvojem događaja, dapače..sretno je dijete, ne prigovara kad kažem da nešto neće dobiti, ili da nešto treba napraviti...Ma mogu reći da je ova, dugoočekivanamalička na sve nas samo pozitivno utjecala..a što će biti u daljem životu, kad porastu , hoće li se i dalje obožavati ili biti kao pas i mačka,pa zar netko o tome uopće razmišlja kad planira drugo/treće..itd. dijete?

[Anemona]

Ma mogu reći da je ova, dugoočekivanamalička na sve nas samo pozitivno utjecala..

Dijana, razumijem što pišeš, ali ovu rečenicu bih izdvojila.
Da li ste ikad doživjele da je netko tu na forumu, ili u stvarnom životu, u krugu vaših prijatelja, obitelji, nakon rođenja djeteta tvrdio drugačije?
U stilu - željeli smo 2., 3., 4.,... dijete i sad smo ga dobili i to nam je koma. Ništa nije kako smo očekivali,... ovo je totalni promašaj,...

Ne vjerujem da ste to doživjeli, jer u teoriji nitko iole razuman tako ne misli,a da i misli ne bi to javno priznao.

Želim reči kad dobiješ dijete bilo kojeg rednog broja, prilagodiš se tome i živiš tako, jednostavno se mijenja život, mijenjaju se okolnosti, odnosi, omjeri vremena i snage,... ali život ide i nije više isti.

Isto kako ja trenutno ne znam kako bi bilo moje prvo dijete da ima od 2. godine brata/seku, tako i nitko od vas ne može sa sigurnošću tvrditi kakvo bi bilo njihovo prvo dijete danas ili za 5 godina da nije u xy trenutku dobilo brata/seku.
Pretpostavljati možemo, nagađati možemo, ali znati ne.

Moja poanta je da se i jedno i dvoje i troje i četvoro,... djece može odgojiti jednako dobro i jednako loše.

[leonisa]

potpis

[Marija]

Moja poanta je da se i jedno i dvoje i troje i četvoro,... djece može odgojiti jednako dobro i jednako loše.

Ma naravno, pa nisam ni rodila četvero zato da bih unaprijedila svoj odgoj, već zato što sam željela veliku obitelj. Niti imam kristalnu kuglu pa da mogu tvrditi kakav bi itko od njih bio da je jedinac, iako sam za svoju djecu, kojoj sam ja mama, uvjerena da je baš za njih dobro da ih ima više.

Ali sa sigurnošću mogu reći da je dinamika velike obitelji drugačija, i mene to veseli, koliko god da je ponekad iscrpljujuće (ja se još uvijek čudim ko pile glisti kako nemam vremena, a bila sam sigurna da ću ga imati puuuno kad budem kod kuće).

I sa sigurnošću mogu reći da smo ih sada obogatili međusobnom ljubavlju, bez obzira na povremene svađe i natezanja, i bez obzira što nitko od nas ne može znati kakav će njihov međusoban odnos biti jednog dana kad odrastu.

I da, Cvijeto, slobodno utješi bratića da nije jedini s četvero razmaženaca iako za M. nije još politički korektno konstatirati razmaženost, samo, morat ću je uklopiti među ostale.

[Anemona]

Ma naravno, pa nisam ni rodila četvero zato da bih unaprijedila svoj odgoj, već zato što sam željela veliku obitelj.

Slažem se, isto kao što treba uzeti u obzir da netko drugi (npr. ja) nije rodio samo jedno, jer želi upropastiti dijete i napraviti od njega razmaženog jedinca.

Uglavnom, kao majku trenutno jednog djeteta ne volim bilo kakve insinuacije o tome kako su ti siroti jedinci zakinuti na milijon načina, isto kao i vi ne volite da se naklapa kako su sirota djeca iz mnogobrojnih obitelji zakinuti za xy.

Dakle, mijenja li se društvena klima oko broja djece?
Očito ipak ne. Ružnih pretpostavka o jedincima i mnogobrojnim obiteljima će uvijek biti.

Edit: želim reči da mi je na temi od društvenoj klimi oko broja djece nekako posebno ružno da se kritizira bilo koji broj djece.

[Nena-Jabuka]

Isto tako, u obiteljima sa više djece je lakše upasti u zamku da oni stariji dobiju samo onu servisnu pažnju, bez vremena koje je posvećeno samo njima (opet ne generalizim, to je moje iskustvo). Pa se onda tu moramo muž i ja potruditi i izorganizirati vrijeme tako da svi dobiju i vrijeme za razgovor i priču i maženje i šetnju. Pa se onda dosta često osjećamo kao da nas je tenk pregazio Ali to što dobiju manje svojih roditlejla samo za sebe nadoknadi se time što imaju jedni druge.

A onda kad smo svi zajedno, za ručkom, ili u auto, ponekad moramo stvarno imati dobre moderatorske sposobnosti, jer svi vole pričati uglas i vole da se njihova riječ prva čuje

Sve si u postu lijepo napisala, nisam čitala ostale postove na ovoj stranici, samo ću se na ovo osvrnuti. Taj nedostatak situacije jedan na jedan, mama/tata -jedno dijete mi nastojimo izvesti malim svakodnevnim "trikovima": kad muž ide na plac,u trgovinu, povede samo jednu od njih, drugi put drugu, ja čak kad idem kod doktora, ako se tako potrefi, povedem samo jednu od njih sa sobom, bilo gdje, najkraća šetnja, jednu večer spava u jednoj sobi jedna s tatom, druga s mamom , i obrnuto, pa se onda popriča prije spavanja.... Ti mali trenuci nepodijeljene pažnje jako puno znače djetetu ( i nama), otvore se više, puno toga čujemo što nam inače u "buci zajedništva" promakne.
Ili, evo danas, jedna je u školi ujutro, jedna popodne, svaka dobije svoje vrijeme sa mnom.
Dok odem po mlađu u vrtić, pa u dućan, pa malo u parkić, onda sam s njom (i beba se šlepa, ali ona još šuti).
Beba u svemu tome ima trenutno najviše, ali trudimo se da se i ostali "istaknu".

[leonisa]

joj tako sam jucer rekla kako cu se zaletiti ja po stariju dok mladja spava, mm ju je cuvao. i tako vozamo se mi autom po kisi, pricamo i u garazi mi kaze: joj mama, bas sam uzivala u nasem razgovoru
i dodje tati i kaze: znas tata kako smo mama i ja lijepo popricale u autu, bas mi se svidjelo. jedva cekam kada cemo opet.


ko nena, tak i ja "kradem" trenutke.

[Trina]

Ova tema puna je predrasuda i natjerale ste me da pokušam sagledati neke stvari iz skroz drugačije perspektive. nebi mi palo napamet da mene možda netko gleda kao jadnu ili neuku, nekakvu socijalu ili nekoga tko se ne može nositi sa svojom djecom. A sad vidim da sigurno ima puno ljudi koji o meni imaju skroz iskrivljenu sliku, koji neke svoje misli, stavove vide u mom načinu života, odnosno u broju djece.

Deaedi, reći ću ti još samo ovo: Ja najozbiljnije mislim da ti imaš problema. Malo razmisli o sebi i o svojim strahovima/željama, bijesu, traumama..štoja znam ali ako si ti takva i sa svojim bližnjima..ja ti s najboljom namjerom savjetujem da poradiš malo na sebi jer nešto tu ne štima. I od mene toliko što se tebe tiče. ne sviđaš mi se, ne volim ljude kao što si ti. I ne želim se svađati s tobom ni s ikim, samo ti želim dati do znanja da si jako, jako, jako teška osoba, usudila bi se reći i dosta ograničena. Eto, morala sam ti to napisati jer su me se dojmile najviše tvoje rečenice, ukazala si mi na to koliko ljudi mogu biti šaroliki, koliko sam sretna što sam ovakva kakva jesam i što sam okružea ljudima koji su takvi kakvi jesu

[Trina]

A mojih četvero djece su najveće bogatstvo koje moj muž, ja i naše obitelji imamo, oko njih se sve vrti i okreće a ono što mi osjećamo za našu djecu, nebi nam ništa moglo kompenzirati. Ljudi koji su sposobni osuđivati nekoga kao što smo npr mi, dokazuju koliko su siromašni i mali.A moje srce je puno

[Deaedi]

Trina, istina ljudima obično teško pada. Nemam dlake na jeziku i obično nazovem stvari pravim imenom, onakve kakve jesu. Tebe svaki put zaboli kada kažem da ne daje država doplatak, naknadu i ostala socijalna davanja, nego je ona samo posrednik i proslijeđuje ono što su jedni zaradili, drugima koji ne zarađuju. Pomiri se s time da je to tako. Da svaka kuna dobiješ od države je ona kuna koju je netko drugi zaradio. I prodavačica u Konzumu i direktor Plive. I gdje je tu problem? To je bit socijalne države, zar ne? I nije mi jasno zašto se to na ovom forumu ne smije napisati, nego se smatra neprimjerenom komunikacijom.

U analize tvog psihološkog stanja se ne želim upuštati. Nisam za to kompetentna kao ti, a za razliku od tebe, da ja o tebi napišem ovako kao što si ti o meni, dobila bi ban i opomenu. To su evidentni primjeri predrasuda i ograničenosti osoblja. Doduše, slobodni su da me razuvjere, čekam...

[marta]

Sto onda u istom tom postu Deaedi ne napises i da ce tvoja penzija uglavnom dolaziti iz tih istih socijalnih davanja kad vec tako rado siris istinu.

[Trina]

na krivu si se adresu obratila..to likoliko ja državi plaćam poreza zbog svoje djelatnosti (da, da, i ja radim i plaćam porez) ili mm svojim poslom..ma ponašaš se ko da si jedina u ovoj državi koja radi i sad joj drugi otimaju iz novčanika..postaješ smiješna.

[Deaedi]

Pa ne nuzno, ko zna gdje ce nasa djeca raditi i da li ce uopce raditi, ne volim se baviti spekulacijama.

odgovarala sam Marti

[krumpiric]

Trina, nije ti adekvatan način komunikacije ALI
nije ni ovo poopćavanje od Deaedi (plus što meni osobno ide na živce to konstantno prozivanje osoblja foruma)

država ima neke ciljeve, koje nije izmislio nitko i koji proizlaze iz zakona (tj. direktiva) većih od naših
sad koliko i kako ih implementira, kakva je naša vlast, bilo koja itd...uopće nije tema
ako je cilj povećanje ljudi koji se voze biciklom, onda daje poticaje za bicikle onima koji su ih željni vozit
ako su ih željni voziti oni koji imaju para i svakako bi mogli kupit bicikle, a ebiga.

ako je cilj povećanje nataliteta, smanjivanje siromaštva, povećanje broja obrazovane djece, onda država mora potpomagati veće obitelji, siromašnije obitelji, ...
da ne idem u detalje.

Mi dajemo iz svojih plaća postotno ovisno o zaradi. Jel to nekad iritantno ako nam nešto treba, a znamo da se neće ostvariti(kao npr. vrtić u kvartu ili ...štajaznam), vjerojatno jest.
Ali imamo opciju birati vlast i reagirati (osobno ili putem udruga i inih institucija) na javnu raspravu svakog zakona. Bilo o cijeni vrtića, bilo o dječjem dodatku.
Na državi je da nalazi puteve (putem zakona) da ostvari ciljeve koje mora.
Ako je struka odlučila da na (BUBAM BEZVEZE JER NEMAM POJMA) povećanje nataliteta, smanjenje siromaštva i obrazovanje djece najbolje djeluje dječji dodatak višečlanim obiteljima (opet lupam), onda je tako.
Zagreb je odlučio da na povećanje nataliteta djeluju poticaji (lova) za 3. i sljedeće, zeznuo se, ko što čuh, pa će sljedeća strategija možda biti drugačija.

Ja smatram da bi pomogla strategija jačanja tržišta rada, povećanje broja radnih mjesta i smanjenja kamata na stam. kredite, ali nit sam struka nit odlučujem, to nije moje područje, nit mislim da su ove moje "mjere" lako izvedive. I svoje mišljenje mogu izreći na javnoj raspravi ili na sljedećim izborima.

[Trina]

A gle, kad netko sebi stvara obitelj iz čiste ljubavi, želje, ovoga, onoga..a ne zbog dječjeg doplatka (kojim ne možeš pokriti ni pelene mjesečno), pa kad ti netko stalno ubacuje rečenice kojima te ponižava, proziva, proglašava cigankom isl..ne vidim bolji način za adekvatniju komunikaciju. Ako zaslužujem ban ili opomenu..ok, nije mi važno.

[krumpiric]

Na temu, ne, ne mislim da se promijenio generalan stav o broju djece, i dalje postoji prihvatljivi i neprihvatljivi broj, samo se proširio taj prihvatljivi s 2 na 2-3.

[Nena-Jabuka]

Zagreb je odlučio da na povećanje nataliteta djeluju poticaji (lova) za 3. i sljedeće, zeznuo se, ko što čuh, pa će sljedeća strategija možda biti drugačija.

.

Molim?

Jel' ima išta u ovoj državi da su uveli novčano poticajno pa da je ukinuto taman kad je mene počelo doticati?
S prvim ništa, mizerija od rodiljne, s drugim taman smanjili doplatak za drugih šest mjeseci na neku crkavicu , onda neko vrijeme bio tri godine rodiljni pa ga ukinuli baš u pauzi kad je meni trebao,
sad to opet stoji, i ta zg pomoć, e, super, sad nek se i tu predomisle.
Je nam planiranje, strategije jake kud god se okreneš. Pa zar misle da se samo jednom mjerom, izoliranom i nevezanom s drugima može narađati ne znam koliko djece u par godina.
Ima da mi isplate odštetu za lažnu nadu i besmisleno planiranje (financija, ne djece)

[krumpiric]

Nemam pojma, ja to lupam
kao opciju

ne može se, ali može značiti da ta mjera koja košta-nije dala nikakva ploda i to da je ta mjera- nepotrebna

Sigurno netko istražuje i ostale utjecaje? ne pojedinačni utjecaj te mjere.

Ali hoću reći da nije to baš jednostavno, treba iskombinirati ciljeve i izradit strategije.

a onda onaj najgori dio-još ih implementirat i pratit.

[Deaedi]

Trina, nije ti adekvatan način komunikacije ALI
nije ni ovo poopćavanje od Deaedi (plus što meni osobno ide na živce to konstantno prozivanje osoblja foruma)

.

Gle, ako me netko konstantno osobno vrijeđa, kako želiš da reagiram?
A. Zamolim osoblje da reagira?
B. Odgovorim istom mjerom - ops, evo opomene
C. Odgovorim pristojno - ops, evo opomene

[Deaedi]

A gle, kad netko sebi stvara obitelj iz čiste ljubavi, želje, ovoga, onoga..a ne zbog dječjeg doplatka (kojim ne možeš pokriti ni pelene mjesečno), pa kad ti netko stalno ubacuje rečenice kojima te ponižava, proziva, proglašava cigankom isl..ne vidim bolji način za adekvatniju komunikaciju. Ako zaslužujem ban ili opomenu..ok, nije mi važno.

Pa naravno da se obitelj stvara iz ljubavi, ali mislim da ponekad treba uz tu ljubav uključiti i neku socijalno-financijsku komponentu samoodrživosti.To je moje generalno mišljenje, ne odnosi se na tebe pojedinačno.

[Trina]

Pa naravno da se obitelj stvara iz ljubavi, ali mislim da ponekad treba uz tu ljubav uključiti i neku socijalno-financijsku komponentu samoodrživosti.To je moje generalno mišljenje, ne odnosi se na tebe pojedinačno.

Slažem se skroz s tobom, zato sam i usoješno uskladila taj odnos djeca/financije, zasad dobro funkcioniramo. Ali gle, postoji i jedna druga strana-odgoj. A da bi ja odgajala svoju djecu, osim što je to i zakonski regulirano porodiljnim dopustom, ja bi trebala biti kući sa djecom neko vrijeme. Za to vrijeme zovem se kućanica. A kad se ta riječ spomene, tebi rogovi narastu i pretvaraš se u nešto što volim izbjeći. Pa te pitam-zašto? zašto npr ja(jer jedino svoju priču mogu baš onako znati kako treba), koja je planirala djecu, koja je radila, koja se bavi nečim za što plaća veliki porez, koja ima muža koji ima abnormalno veliku tjednu satnicu i isto tako odvaja državi jako puno, moram stalno slušati kako ti odvajaš za mene i moje porodiljne ili dječje? A kad i ja odvajam za tebe i za tvoju djecu? Zašto to stalno naglašavaš?

[Mima]

Pa ako puno odvajate državi onda valjda i nemate dječji doplatak?

[Trina]

Hehe,najbolje bi bilo da svakoj od vas podnesem godisnji financijski izvjestaj pa mi vi onda javite da li zadovoljavam vase kriterije. Mima,valjda

[puntica]

trina i deaedi
ili
deaedi i trina (da ne bi bilo da mi je neka draža )

a da lijepo prestanete? ako vam se prepire, dajte na pp, ne moramo svi čitati vaša prepucavanja. Ako ćete nastaviti pisati na ovom topiku, onda se lijepo skulirajte i normalno razgovarajte, ili nemojte razgovarati nikako. Ako jedna drugu živcirate postoji opcija da stavite jedna drugu na ignore, pa lijepo živite u miru. i mi skupa s vama

dakle, ako još jednom netko prijavi ijednu od vas (a već vas je prijavilo preko nekoliko forumašica) ne samo da ću zaključati temu nego ću podijeliti i opomene. i nikome se pritom neću pravdati

upozorene ste

[Beti3]

Ne opet zaključavati!!! Svaku zanimljivu temu zaključaš

Mamaaaa, bit ćemo dobreeeee

[Jadranka]

Ne opet zaključavati!!! Svaku zanimljivu temu zaključaš

X

[puntica]

da, bome zaključavam hrpu zanimljivih tema u zadnje vrijeme
nemojte mislit da mi je to gušt, nije

zato sam lijepo zamolila da se skulirate, da ne moram ključat, jer mi se ne da, i mislim da tema ima potencijala za više od prepucavanja

[ivanas]

Što se tiče borja djece i jedinaca, bila sam jedinica 12 godina i bila sam najsretnija osoba kad sam dobila brata, poslije i sestru. Kad su mama i brat došli iz bolnice, 7 dana nisam htjela izaći iz kuće, sate sam provodila uz njegov krevetić, bio mi je malko ružan(nisam nikad vidila skroz malu tek rođenu bebu) al sam ga od prvog trena obožavala, i sjećam se da je to bilo prvi put u životu da te preplavi ona neka beskrajna ljubav i želja za zaštitom tog malog bića.
Mislim da ne bi bila razmažena ili sebična i slično jer nisam tako odgajana, ali bi bila puno siromašnija u puno toga da sam ostala jedinica.
Osim toga, spasila sam se, kad si mali puno pažnje roditelja ti godi, al kad si veći puno toga te počne i sputavati i braco i seka su došli u zadnji čas.
Moja jako dobra prijateljica je jedinica, prekrasna i topla osoba koja volontira, pomože, struka joj se socijala, i koja je godinama molila roditelje da posvoje, ako već ne mogu roditi još jedno, i skoro ih je nagovorila. Kaže da je puno puta plakala što nema brata i sestru i zavidila velikim obiteljima.

Kad sam dobila jedno dijete, s obzirom na našu situaciju, to je bilo malo čudo, ali opet sam toliko silno željela još djece, i zbog svog djeteta i zbog mene i MM, u razgovru u centru za drugo sam rekla otvoreno onako spontano rekla da ću se nasaditi na trepavice ako treba samo da mi i naše dijete dobijemo još bracu ili seku.

Svatko donosi svoje odluke i izbore, nekad život i sudbina donese umjesto nas, ali sam uvjerena da je u skoro svim situacijama bolje odrastati u obitelji s bratom i /ili sestrom nego sam.

[casa]

Mislim da se društvena klima prema velikim obiteljima ne može promijeniti dok zbrajamo tko je u plusu, ljudi s doplatkom ili oni bez njega koji ga uplaćuju drugima...I žalosno je da se oni koji ga primaju moraju opravdavati na roditeljskom forumu.

[Ifigenija]

Mislim da se društvena klima prema velikim obiteljima ne može promijeniti dok zbrajamo tko je u plusu, ljudi s doplatkom ili oni bez njega koji ga uplaćuju drugima...I žalosno je da se oni koji ga primaju moraju opravdavati na roditeljskom forumu.

x

[dorotea24]

Dakle da nisam čitala ovu temu ne bih ni znala kakvih sve predrasuda ima i čime se ljudi zamaraju. Najbolji su mi oni što idu raditi kako bi drugi mogli primati socijalnu pomoć. Ja to nikad ne gledam tako. Radim sebi za plaću, a to što se izdvaja iz moje plaće za porez koristim u krajnju ruku i ja. Taj novac ide za mnogo korisnih i mnogo glupih stvari, ali nabijati nekom na nos što koristi doplatak, a ima više djece u najmanju ruku neukusno i bezobrazno. Svatko za sebe bira kako će živjeti u bilo kojem smislu pa tako i materijalnom i svatko za sebe zna koje su njegove potrebe i koliko si djece može priuštiti. Na stranu ekstremni slučajevi sa bezbroj djece na egzistencijalnom rubu koji se slikaju u novinama i mole za pomoć. To mi zaista je neodgovorno, ali sve ostalo mi je zadiranje u tuđu privatnost.