 |
|||
Propast bi se dogodila, Anemona, opća propast.Anemona prvotno napisa
A i da dodam odgovor na pitanje iz naslova:
Klima će se promijeniti onda, kada puno pojedinaca bude ona promjena koju žele vidjeti u svijetu.
Pa ako ne želiš da tebe netko ne gleda s predrasudama, prvo prestanu ti gledati drugoga s predrasudama.
Osobno, nikad nisam imala strah da bi mi dijete, zbog toga sto je jedinica moglo postati razmazeno ili centar svijeta.
Potpis na Casa i dorotea24 + dodatak da svi zaposleni izdvajaju i za još puno puno toga, npr. zdravstvo; a da nitko od nas nije imun (na žalost) na maligne bolesti i sl. stanja koja npr. zahtijevaju skupe terapije i postupke; u slučaju oboljenja jel se netko nekome treba opravdavati što se liječi ili svoje dijete npr.?! Ma ja ću Vam reći ono što sam i ranije napisala, a to je da sit gladnom ne vjeruje i da je lako tuđim gloginje mlatit.Ima još jedna narodna, pa me pardonirajte ak Vam je vulgarna: svaka rit dojde na šekret!
Uz posebnu napomenu da mi na živac idu stereotipi u nekim čudnim glavama o nama s više djece da smo siromašni, zapušteni, neobrazovani, da se ne brinemo za djecu adekvatno, da nemamo normalne uvjete stanovanja, da ne radimo i nikad nismo nigdje niti pokušavali ništa raditi (osim već spomenutog širenja nogu), samo doma sjedimo i čekamo poštara da donese tuđu mukom zarađenu lovu; pa ide: red porodiljnog, red dječjeg doplatka, red socijalne pomoći, red jednokratne novčane pomoći...
Zanimljivo, isti oni kojima smetaju predrasude o višečlanim obiteljima imaju i izgovaraju "svoje primjere" predrasuda o obiteljima s jednim djetetom
mislim da ipak malo pretjeruješ. i da društvena klima onako u globalu (uvijek ima pojedinaca) nije baš takva. krumpirić je negdje napisala i s time se slažem, opet ako gledamo općenito, mislim da se ipak klima pomakla, u odnosu na doba naših roditelja, s 2 na 3.Uz posebnu napomenu da mi na živac idu stereotipi u nekim čudnim glavama o nama s više djece da smo siromašni, zapušteni, neobrazovani, da se ne brinemo za djecu adekvatno, da nemamo normalne uvjete stanovanja, da ne radimo i nikad nismo nigdje niti pokušavali ništa raditi (osim već spomenutog širenja nogu), samo doma sjedimo i čekamo poštara da donese tuđu mukom zarađenu lovu; pa ide: red porodiljnog, red dječjeg doplatka, red socijalne pomoći, red jednokratne novčane pomoći...
a što se tiče predrasuda, i tu se s njom slažem. i sa seni.
iako, ja osobno moram priznati da se ipak nekako divim tim velikim obiteljima, s više od dvoje djece. to mi je, onako, fora. al ne moj cup of tea, ajd još s troje se i mogu nekako zamisliti, al više od toga jok
Ma štos je u tome da ljudi sve gledaju iz svojih cipela. Vidi se to i na ovom topicu.... Ako imaš dvoje i još si k tome iz obitelji s dvoje djece, to ti je mjera.... Drugi ljudi vide to drugačije. Kad probam baš onak objektivno pogledati kako stoji situacija u razredima mojih dečki - ima velikih obitelji (po dvije u svakom razredu), ima zapravo dosta obitelji s troje, rekla bih čak više nego u vrijeme dok sam ja odrastala, a jedinci su u manjini.
Društvena klima? Pa nekako mi se čini da starija generacija više gleda na to (kao i nekada) a generacija roditelja gleda samo kroz svoje želje i mogućnosti. Generacija djece ništ ne gleda - oni stvari prihvaćaju kako ih vide oko sebe. Ne čini mi se da se nešto promijenila društvena klima. Možda su se promijenila očekivanja (uglavnom se to odnosi na stupanj obrazovanja, ali dugo je već tako - svi gledaju kako da djeci pruže što bolje obrazovanje, bez obzira koliki je broj te djece). Ono što je lošije nego u vrijeme našeg odrastanja - promijenila su se materijalna očekivanja, ali to je općenito do konzumerizma i nema nikakve veze s brojem djece.
Peterlin, pa i ja gledam iz svojih cipela, imam samo jedno dijete i to mi je ok. (Htjela bih dvoje, ali ako se zvijezde ne poklope, eto, biti će jedinac i to mi je ok).
ALI isto tako sam napisala da imam i u obitelji i među prijatelja jako puno obitelji s troje i četvoro djece i to mi je jednako super. Vidim da lijepo funkcioniraju, sve ok,...
Jedno slovo nisam rekla pogrešno za višebrojne obitelji, ali eto kao što je rekla krumpiric:
Ovo me šokira i žalosti.Zanimljivo, isti oni kojima smetaju predrasude o višečlanim obiteljima imaju i izgovaraju "svoje primjere" predrasuda o obiteljima s jednim djetetom
Evo ja imam dvoje djeceTaman izmedju "razmazenih jedinaca" i "socijalnih slucajeva"
- vidi se po komentarima da sve predrasude nisu nestale (uostalom, vjerojatno i ja kao jedinica imam neke svoje... ali o tome drugom prilikom)
A sto se tice "drustvene klime" - ako mene pitate nije se promijenila ne zato sto je neprihvatljivo imati vise od dvoje djece (to je ionako oduvijek vlastita odluka) nego bih rekla da je otisla na gore u smislu financijske i organizacijske strane drustva:
- ne mozes vise dobiti drustveni stan (a oni su se dijelili koliko se sjecam u skladu s velicinom obitelji) - nego digni kredit i onda se grcevito bori iducih 30-ak godina da imas za ratu svaki mjesec. Ok, nisu svi dobili stan, neki su i kucu gradili - ali i to je onda bilo financijski neusporedivo jeftinije nego danas
- nema vise sigurnosti posla (a potreba za stalnim prihodima je veca - vidjeti pod stavku jedan tj. stan)
- nema vise boravka za djecu do 4. razreda u vecini skola (u ovoj nasoj osnovnoj navodno do 2. razreda)
- baka-servis vise nije tako univerzalno dostupan (bilo zbog seljenja u drugi grad ili zato sto zene rade dulje nego prije, a i ne mogu si priustiti da zivotare od penzije ako mogu jos primati placu)
- ja recimo radim 9-17 (a i tih 17 je cesto 18, 19) pa dok dodjem doma bude ponekad i 18 (a da ne zivim u zg nego u predgradju jos i kasnije bi dolazila) - i koliko onda vremena imam za posvetiti se njima? Malo, jako malo...
...
Ma ne znam. Nekako mi se sve svodi na materijalno... na zalost. Bar kod mene. Kad sam bila mala zarekla sam se da ce moja djeca imati svoju sobu (ja je nisam imala). Sad sam vec u planovima kako mm i ja zivimo u db a djeca dijele nasu (bivsu) spavacu sobu. I gdje da onda uguram i trece u tu pricu? No nikad ne reci nikad
Propast bi se dogodila, Anemona, opća propast.
A i da dodam odgovor na pitanje iz naslova:
Klima će se promijeniti onda, kada puno pojedinaca bude ona promjena koju žele vidjeti u svijetu.
Pa ako ne želiš da tebe netko ne gleda s predrasudama, prvo prestanu ti gledati drugoga s predrasudama.
Osobno, nikad nisam imala strah da bi mi dijete, zbog toga sto je jedinica moglo postati razmazeno ili centar svijeta.
Posljednje uređivanje od ina33 : 30.10.2012. at 09:44
Nisam ni ja nikad imala taj strah, voliš ono što imaš, ja npr. ne mogu znati kako bi meni i nama bilo s troje djece, jer ihOsobno, nikad nisam imala strah da bi mi dijete, zbog toga sto je jedinica moglo postati razmazeno ili centar svijeta.
jednostavno nemam. Ali imala sam situaciju s jednim djetetom dosta dugo, sedam i pol godina, i imam sad situaciju s dvoje, i
mogu reći da je na starije dijete to utjecalo jako dobro, i dobro joj je došlo da više nije stalno u centru pažnje.
Ovo što pišem apsolutno nije nikakve kritika obitelji s jednim djetetom, (priznajem da možda malo sa zavisti gledam one sa troje ili četvero-
osladilo mi se
ne prozivam nikoga, pišem o osobnoj situaciji.
peterlin, ja sam iz obitelji u kojoj imam samo jednu sestru i imala sam dugo samo jedno dijete i zelim imati troje.
mislim da cinjenica iz kakve sam obitelji uopce ne igra ulogu.
i nemam ni jednu negativnu emociju niti predrasudu prema jedincima ili cetvero i visse djece.
mozda se zato nisam nikad bojala da bi mi starija u ovih 6g zbog toga mogla biti razmazena ili ikakva drugacija zato sto je sama, pa da je i sama ostala. niti mislim da ce u zivotu patiti jer ima sestru i/ili ce imat jos kojeg brata ili seku.
meni je sve normalno. ulogu mi jedino ima kakav je ko roditelj i kako se s roditeljstvom nosi.
a ovaj dio koji se sveo na to da se forumasice moraju opravdavati u izboru i nacinu zivljenja s jedim ili vise djece mi je ispod svakog nivoa i lagano degutantan.
Posljednje uređivanje od leonisa : 30.10.2012. at 10:09
Tako lijepo rečeno
potpisujem - svako ima svoje razloge - za jedno ili desetero djece...treba gledati obitelj kao cijelinu i koliko su harmonični- a ne broj djeceSlažem se, isto kao što treba uzeti u obzir da netko drugi (npr. ja
Uglavnom, kao majku trenutno jednog djeteta ne volim bilo kakve insinuacije o tome kako su ti siroti jedinci zakinuti na milijon načina, isto kao i vi ne volite da se naklapa kako su sirota djeca iz mnogobrojnih obitelji zakinuti za xy.
Dakle, mijenja li se društvena klima oko broja djece?
Očito ipak ne. Ružnih pretpostavka o jedincima i mnogobrojnim obiteljima će uvijek biti.
Edit: želim reči da mi je na temi od društvenoj klimi oko broja djece nekako posebno ružno da se kritizira bilo koji broj djece.
baš takoZanimljivo, isti oni kojima smetaju predrasude o višečlanim obiteljima imaju i izgovaraju "svoje primjere" predrasuda o obiteljima s jednim djetetom
ja nemam predrasuda
imam najboljeg frenda koji je jedinac, nije razmazen ali je--jarac
moja mama ima 3 brata i 3 sestre (imala je jos jednu sestru koja je umrla kao beba) i uvijek sam ih gledala s divljenjem, kako se slazu i pomazu jedni druge, i druze se, divota
stari ima brata i 2 polubrata s kojima se uopce ne slaze (ok, spomenut cu da je i stari jarac)
ja se sa sestrom (jarcicom
imam ih troje, voljela bi jednom i cetvoro iako zasad ne znam gdje bi stali, zivimo u 43 m2 ali lijepo nam je. jos da muz nije jarac di bi nam bio kraj
a on topik moram priznat da ima svakakvih misljenja, od onih koji okrecu ocima kad udem u tramvaj s njih troje do onih koji mi govore svaka cast itd., tak da nemrem reci da je generalno klima nekakva, valjda samo ovisi o tome koliko je tko nadr*an koji dan u ovoj nasoj divnoj drzavi
eto, ti si potvrdila moju tezu da nas djetinjstvo priprema za brak i roditeljstvo :D
moja sestra je bikica, stara ovnica. jedva sam prezivjela. sad imam kceri bikicu i ovnicu, valjda cu prezivjeti.
tebi je to s jarcem
ajme leo, tebi je još gore
mene strah tih rogatih
mama mi je bik. đizs. i moja m. a trebala lijepo bit blizanac po terminu. kao j. s blizancima lako na kraj izađem. al ne, ona odlučila sedam dana ranije krenut i eto ti sad imam bika. i kolko god racionalno ne vjerujem u horoskop, šta ja znam, realnost me pobija.
Nemam predrasuda ni za obitelji s 1 ni za one s više djece, iako bih osobno voljela da mi se ostvari ovo drugo.
Moj stariji sin je dugo bio jedinac, ne zato jer smo mi to tako htjeli, nego jednostavno drugo dijete nikako nije dolazilo. Već kad smo skroz odustali, dogodila se ona.
U međuvremenu smo se naslušali priča kako je tužno biti jedinac, kako je gotovo sigurno da će odrast u razmaženu i sebičnu osobu, blablablabla... Nekako sam već i ja u to bila počela vjerovati. Istovremeno su obitelji oko mene rasle (jer smo u tom krugu gdje je normalno imati djece 3+), a mi nikako... Imala sam romantičnu sliku tih velikih obitelji, kako super rastu zajedno, kako im nikad nije dosadno itd. makar su mi mame tih obitelji uvijek nastojale razbiti tu maglovitu romantičnu predodžbu
Sad ih imam dvoje, još jedno na nebu. Da me netko pita zašto ih želim još, ne znam jednoznačan odgovor - jednostavno znamo, i ja i MM, da ih želimo još, da imamo mjesta u našim srcima za još.
Da netko sad pita moje klince žele li još braće ili sestara, rekli bi da žele, stalno zapitkuju kad bi mogli dobiti bebu - nekako, kako smo stalno u tom krugu gdje je više djece, i njima je to prirodno. Još samo da nam se potrefi ko i ove kifle prije
A početno pitanje je bilo da li se mijenja klima u društvu vezano uz veći broj djece - ako izuzmem krug prijatelja/poznanika u kojem se privatno krećem, mogu reći da je na poslu i dalje prosjek 0 ili 1 dijete (a gotovo svi su u braku ili vezi). Ne pada mi napamet ispitivati privatne razloge, jer znam koliko je meni bilo bolno dok bi netko čačkao po tome. Al takva je trenutno situacija. Ipak, nekakav pomak vidim u tome da su svi pozitivno reagirali kad sam treći put ostala trudna, da nema nikakvih negativnih komentara kad idem na bolovanja u vezi djece i sl.
LOOLvaljda samo ovisi o tome koliko je tko nadr*an koji dan u ovoj nasoj divnoj drzavi
true
Evo, ja sam dozivjela
Moja sveki mi je to bezbroj puta izrekla da mi valjda ne bi palo na pamet imati vise od ovih dvoje koje imam iako sam i sama bila oduvijek svjesna da je dvoje djece moj maksimum.
Ona ih ima cetvero i cesto sad kaze da moze vratiti vrijeme da ne bi imala vise od dvoje iako naravno iz ove perspektive ne moze zamisliti zivot bez ijednog od njih. A svi su joj bili planirani i zeljeni, a da je bilo pitati mog pok. svekra bilo bi ih jos. On je stvarno bio lud za djecom u tolikoj mjeri da je davne 83. uzeo porodiljni za najmladje dijete, a sudjelovao je u kucanskim poslovima mozda i vise nego sama svekrva. Primjerice, moj suprug ne pamti da ga je mama budila nocu za popiti lijek ili da ga je ona vodila lijecniku jer im je to uvijek obavljao otac. Ona je radila takav posao koji joj je ostavljao manje vremena za bavljenje djecom, ali ne mogu reci da nije bila dobra majka i da to jos uvijek nije. Jednostavno je zena stavila svoj zivot na stend by i posvetila ga djeci vjerujuci da ce kad ovi narastu stici nadoknaditi sve ono sto je imala u planu dok su ovi bili mali, ali igrom sudbine snovi su joj ostali snovi, a zamijenili su ih problemi kojima nazalost nikad kraja. I zato joj sad velika obitelj ne izgleda nimalo idilicno ni ispunjavajuce. Ali nikad ne mozemo znati sto nam zivot nosi, tako da univerzalna istina ne postoji. Svatko radi onako kako misli da je najbolje za njega.
ovo bih potpisala.
imam brata koji je 7 godina mladji i to je rodjeni jedinac! egoizam na kvadrat, cijeli svemir se vrti oko njega. svekrva je isto takva, a bilo ih je troje. imam jos takvih primjera, tako da mislim da se "jedinci" radjaju, a ne postaju
nemam nikave predrasude o broju djece. imam prekonekoliko bliskih obitelji sa vise od 4-tvero djece i odnosi u tim obiteljima su skroz razliciti, neusporedivi zapravo. negdje je sve harmonicno, a negdje bas i ne... pogotovo kad se pogodi da vise djece zajednicki udje u pubertet, neke ga uspjesno prebrode, a neke obitelji su ostale trajno narusenih odnosa i djeca su jedva docekala punoljetnost da izlete iz tih zajednica. samo da napomenem, nitko od tih obitelji nije socijalan slucaj
moja je spletom okolnosti ostala jedinica, nije moj izbor i mogu biti zahvalna da ju imami mada zivim u svom mikrosvemiru gdje je nepristojno pitati zasto imas odredjeni broj djece, zalomi se gdjekoji neprilican komentar od meni nepoznatih ljudi, vjerojatno se tako osjecaju i mame koje imaju vise od dvoje, trebaju se pravdati i slusati glupe komentare. ipak bi rekla da se klima malo promijenila, zapravo postali smo ipak nesto tolerantniji na razlicito od onog krutog stava 2 odrasla + 2 djece = ideal.
medjutim primjecujem jednu drugu stvar, sve cesce se srecem sa zenama koje traze priznanje za svoj "trud i muku" sto imaju x djece, pa ako aplauz izostane, odmah si losa osoba koja ne voli djecu, zato i imas samo jedno.
isto tako na djecjim rodjendanima komentiraju kako oni ne slave rodjendan svakog djeteta. jer kako bi? ipak imaju x djece, a ovi cija djeca slave svake godine (mah rukom) to je prenemaganje ili komentar mi nemamo vremena razvazati na vanskolske aktivnosti, pa su te aktivnosti odmah nepotrebne, snobovske.... ili nikad ne idu zajedno na izlete jer im najmladje nema tko cuvati ili ne stanu svi u auto, pa ostali sa jedno ili dvoje djece koji putuju su
ovo su sve komentari meni polu-poznatih ljudi (skolski prijatelji moje kceri) ovi obiteljski prijatelji sa vise djece ne razmisljaju tako. uglavnom htjela sam reci da predrasude o viseclanim obiteljima rade i same te obitelji. iz zelje da obrane svoje odluke zapravo napadaju tudje i grade negativano misljenje o sebi kod vecine roditelja.
Zanimljivo, isti oni kojima smetaju predrasude o višečlanim obiteljima imaju i izgovaraju "svoje primjere" predrasuda o obiteljima s jednim djetetom
Nebih se složila s ovim relativiziranjem, samim time što su ljudi s dvoje ili više djece i sami nekada imali jedince, pa svako prvo dijete je neko vrijeme bilo jedinac ili jedinica... Zbog čega predrasude? Zbog tzv. "razmaženosti"? C'mon... Znam puno više razmaženih odraslih i starih ljudi nego djece. A ako ćemo o razmaženosti; trenutno je moja najmlađa, znači treća, prava razmaženica (do nekih granica); a svaki od njih troje ima područje u kojem mu popustimo i "razmazimo" ga/ju; pa zato ih i imamo, da ih mazimo, volimo i da nam svima bude lijepo
Na Anemonino pitanje: ja sam doživjela da jedan par, oboje jedinci, prvo kažu da sigurno neće imat samo jedno dijete (baš zato što su oboje jedinci i željeli bi nešto drugo za svoje dijete). Kad se malena rodila, nakon nekoliko mjeseci su izjavili da definitivni ne žele više djece
Imam slični početak priče kao buba klara - imam jedinicu ali nažalost imam ih dvoje na nebu i tu sam stala i ne mogu dalje - sada imam samo jedno jedino koje mi je prevažno i ne želim ju razmaziti kao jedinicu - nego želim ju voljeti kao svoje dijete - ali mi BESKRAJNO smetaju česta pitanja okoline - a kad će iduće????...
seni je najbolje rekla - divljenje ni aplauz ne zavrijeđuje broj djece sam po sebi već ono kako se s tom djecom živi,medjutim primjecujem jednu drugu stvar, sve cesce se srecem sa zenama koje traze priznanje za svoj "trud i muku" sto imaju x djece, pa ako aplauz izostane, odmah si losa osoba koja ne voli djecu, zato i imas samo jedno
isto tako na djecjim rodjendanima komentiraju kako oni ne slave rodjendan svakog djeteta. jer kako bi? ipak imaju x djece, a ovi cija djeca slave svake godine (mah rukom) to je prenemaganje ili komentar mi nemamo vremena razvazati na vanskolske aktivnosti, pa su te aktivnosti odmah nepotrebne, snobovske.... ili nikad ne idu zajedno na izlete jer im najmladje nema tko cuvati ili ne stanu svi u auto, pa ostali sa jedno ili dvoje djece koji putuju su
ovo su sve komentari meni polu-poznatih ljudi (skolski prijatelji moje kceri) ovi obiteljski prijatelji sa vise djece ne razmisljaju tako. uglavnom htjela sam reci da predrasude o viseclanim obiteljima rade i same te obitelji. iz zelje da obrane svoje odluke zapravo napadaju tudje i grade negativano misljenje o sebi kod vecine roditelja.
s jednim ili petero.
Ovo tvoje gore, jesi ti to čula samo od jednog roditelja školskog kolege tvoje djece pa si na osnovu toga stvorila mišljenje i govoriš u množini "oni napadaju", "oni razmišljaju" ,ili je to neka masovna pojava?
Moji svi slave rođendane, naravno,
pa najbolje da ću ispeći tortu za 11-godišnjakinju i ovu od 4 godine i možda staviti 16 svjećica?
Ili jednom djetetu preskočiti rođendan? Svašta. Pa valjda bar u kući, u obitelji proslave ako ne vani, ovi što kažeš da djeci preskaču rođendane.
Moji idu na izvanškolske aktivnosti, idemo zajedno na more, ovo ljeto se prvi put pojavio problem smještaja sjedalica, pa su dvije mlađe bile u svojim sjedalima, propisno vezane, a dvoje starijih vezano istim pojasom, što nije pravo rješenje, ali dok ne kupimo auto sa sedam sjedala, to je tako.
Starije dijete ima 11 godina, i u usporedbi s onim davnim vozikanjima u stojadinima i fičekima naših roditelja, i pojas je dobar, ali postalo je preusko i veliki auto nam je iduća velika investicija.
Svako je dijete osoba za sebe, samo im se modificira pristup kad ih je više.
Ni od koga ne tražim priznanje, sama sebi sam dovoljno faca
isto ovako funkcioniraju i ovi moji sa 6 djece o kojima sam ranije pisalaMoji svi slave rođendane, naravno,
pa najbolje da ću ispeći tortu za 11-godišnjakinju i ovu od 4 godine i možda staviti 16 svjećica?
Ili jednom djetetu preskočiti rođendan? Svašta. Pa valjda bar u kući, u obitelji proslave ako ne vani, ovi što kažeš da djeci preskaču rođendane.
Moji idu na izvanškolske aktivnosti, idemo zajedno na more, ovo ljeto se prvi put pojavio problem smještaja sjedalica, pa su dvije mlađe bile u svojim sjedalima, propisno vezane, a dvoje starijih vezano istim pojasom, što nije pravo rješenje, ali dok ne kupimo auto sa sedam sjedala, to je tako.
Starije dijete ima 11 godina, i u usporedbi s onim davnim vozikanjima u stojadinima i fičekima naših roditelja, i pojas je dobar, ali postalo je preusko i veliki auto nam je iduća velika investicija.
Svako je dijete osoba za sebe, samo im se modificira pristup kad ih je više.
Ni od koga ne tražim priznanje, sama sebi sam dovoljno faca
svi slave rodjendane (i imendane!), kod njih se stalno nešto slavi
slave uvijek kući, nikad u igraonici, pozovu najbliže prijatelje i rodjake i fakat bude ko pravi tulum
na aktivnosti idu, često na iste oni bliski po godištu pa idu skupa
na more idu
jedino je razlika u autu
(kupili su polovni sa 7 sjedala
A meni stvarno nesto nije jasno...kako uspiju svi sjesti u auto sa 7 sjedala. Evo, mi ga imamo i ne vidim nacina da uguram vise od petero djece u njega, a da svi propisno sjednu bez da netko ne sjedi na nekom. Ne morate odgovoriti ako ne zelite, ali samo primjecujem.
Ja isto nemam takva iskustva sa obiteljima sa više djece. Rođendane slave obavezno (što moj džep jako dobro zna); eventualno se spoje po dva rođendana za djecu rođenu u istom mjesecu - ali to rade i obitelji sa dvoje djece za obiteljsku proslavu, sa svojim društvom svatko od njih slavi sam. Idu na vanškolske aktivnosti, dapače dvoje mojih nećaka vrlo intenzivno treniraju jedan sport, idu na turnire i osvajaju medalje, a jedan se isto tako intenzivno bavi sportskim plesom.
U obitelji sa troje djece svo troje je išlo u muzičku školu, jedna je završila nakon osnovne a dvoje nastavlja i sa srednjom muzičkom (tu su onda naravno isto natjecanja). Aute imaju prilagođene broju članova. Jedino što ova majka četvero djece ponekad iskoristi djecu kao argument da dobije prednost u nečemu, ali mislim da bi ona to radila i da nema četvero djece, jednostavno se voli gurati
maleni su u sjedalicama
veći pojasom
jedan je nepropisno vezan jer se sa bratom veže istim pojasom
dok ne kupe mini kombi ili tako nešto, za sad je tako
ja sam misljenja da osobe koje koriste broj djeteta kao izgovor za svoj komoditet (di bi stigli da ih vozamo na vanskolske aktivnosti, slavimo sve rodjendane...) to radili i s manjim brojem jer su takvi.
Ako smijem primjetiti kako je jedan nepropisno vezan jer se s bratom veže istim pojasom - onda ih je dvoje nepropisno vezano - kad smo se već dotakli te teme - MOLIM VAS nije bitno propisno ili nepropisno - nego SIGURNO i nesigurno vezanje....zbog prometa i svega što se može dogoditi u sekundi - ne zbog policije i propisa....
cula sam od vise njih.
nije to moj izbor ljudi sa kojima bi se druzila, ovi kucni prijateji su svi ok po tom pitanju, medjutim htjela sam reci da i "takvih" roditelja ima i da sami stvaraju stereotipe o obiteljima sa vise djece, je sad jasnije?
te mame valjda vecinu stvari dozivjavaju kao napad kad se toliko brane, pa mozda na nekom forumu lamentiraju o tome kako su ljudi u hr. neprijatejski raspolozeni prema obiteljima sa vise od dvoje djece, medjutim tu negativnu klimu u jednom malom prostoru (razred) su one same izazvale. osim njih u razredu imamo jos obitelji sa vise od dvoje djece i oni bi vjerojatno rekli da je drustvo tolerantno i da nailaze na samo pozitivne komentare, a djeca i jednih i drugih u istom okruzenju.
IMam jedno djete, i neznam hoću li još, imati godina proizvodnje je ipak tu
ali najači su mi oni koji imaju više djece pa dave, zašto imaš samo jedno, kada ćeš drugo, ma onda je moj odgovor zašto ti imaš xy djece, to je ionako intimna stvar svakog ponaosob
to i oni sami znaju
ja ih ne branim
Potpis!
U dugom periodu imanja samo jednog djeteta (skoro 13 god.) radila sam s prekrasnom ženom (majkom 3 djece) dugo, skoro 10 g., koja me nikad ali baš NIKAD nije pitala takvu glupost (osim jednom kad smo nešto pričali o djeci) i ja sam joj na tome bila beskrajno zahvalna. Prilično glupo pitanje za daviti ljude...
Dogodilo bi se da nema sestru, da nema u obitelji partnericu za sve (od igre do svađe), osobu blisku po dobi i interesima koja na njega (i on na nju) utječe drugačije nego roditelji ili prijatelji. U njegovom životu dogodio se jedan novi odnos koji kao jedinac ne bi imao. Ne znači da on ne bi bio pristojno odgojno dijete, ali jednostavno ne bi imao ono što sada ima niti znao što je to. Što se tiče nas roditelja, postali smo opušteniji kad je došla kći, nestalo je te usredotočenosti na dijete, tog trokuta dvoje odraslih usmjerenih prema jednom djetetu. Dinamika obitelji potpuno nam se promijenila na način koji nam se sviđa. Odgoj je također postao lakši jer se dobrim dijelom odvija u suodnosu brata i sestre.
Sve što sam napisala je samo moje obiteljsko i roditeljsko iskustvo - sedam godina sam bila mama jedinca, a sad sam pet godina mama dvoje djece. U tome nema ni traga vrijednosnog suda prema obiteljima s bilo kojim brojem djece ili bez djece.
Mene je životno iskustvo gdje me mnogi kad kažem da mislim imati i četvrto, pa kad kažem da nije cilj dobiti curicu iako bismo joj se veselili, pitaju zašto? Jednako kao što se mame jedinaca pita zašto imaju samo jedno, što se i mene ispitivalo 7 godina... S tom razlikom da su me ov i ispitivači o drugom djetetu to pitali više iz znatiželjele a ovi o četvrtom se više iščuđavaju... Čak mi neki kažu da zašto sam onda faks završila... Moram reći da je svaršen odgovor u obje situacije pitati sugovornika a zašto vi nemate još jedno?? Mislim ono imate samo dvoje, je li zato što su curica i dečko, ili ne biste mogli voljeti četvrto, ili nemate sobu za drugo, ili vam muž ne može... Ovako odgovaram kad miiste osobe postavljaju isto pitanje u više navrata....
upravo to - mrzim kad se JA moram ispričavati i opravdavati - što mi sudbina nije dodjelila sreću da imam djece koliko JA hoću - a sada je MOJA odluka da imam jedno -jer sa sudbinom (ili kako god hoćete) se ne pregovara...
a vjerojatno i njih drugi gnjave sa istim tim pitanjem, pa po principu - salji dalje i oni dave ove sa jednim djetetom
Ja se stvarno nisam nalazila u nekim situacijama da su ljudi bili bezobrazni, mogu reći da je dosta njih nekako sa čežnjom gledalo na MM i moju odluku da imamo i to treće. Jednom mi je samo bratova žena rekla slučajno, kad smo joj došli ja i moje troje djece čestitati rođendan, i divili se torti koju je napravila a bome i velikim komadima koje je spremno sjekla, da je super eto, što smo prispjeli na tortu, jer da joj je došla Emina(komšinica) sa svojih troje djece jučer, od torte ništa ne bi ostalo. Nakon što je izgovorila ja sam se pukla smijati jer su moje sve troje uživali u mlaćenju kolača i tražili su još. Ona se strašno postidjela i počela objašnjavati, ali meni je to, fakat, bilo smiješno
A kada su novci od države u pitanju, MM i ja, zahvaljujući našim ličnim primanjima, nemamo nikakvo pravo na "popust" kod države(izuzev ako vam sve troje ili više djece idu u vrtć, školu u isto vrijeme, dobijete besplatne knjige i neki popust na cijenu).
A sad pitanje, a zašto nemamo?! Zašto samo socijalno ugroženi, imaju pravo na neki vid pomoći. Zašto država nama ne bi dala poticaj, jer provodimo u najboljem obliku mjere pronatalitetne politike?! U Bosni kada žele da motivišu voćarstvo, ljudima za nasade šljive veće od 2 duluma npr., pokriju sve troškove sadnje, jer im je u cilju da prošire proizvodnju šljive. Zašto ne bi država meni rekla, pa da, tvoje treće dijete, bez obzira na primanja, ima pravo na popust u vrtiću, ili besplatnu eksurziju, ili....?!
Djecu smo rodili nas dva zaljubljenika u naš zajednički život, i nisam mislila o tome, ali zašto kraj ovolikih silnih gluposti na koje naše države spremno troše novce, to ne bi radila za moju, neninu, trininu, betinu, winnericinu djecu?!
samo da kažem skroz nevezano za temu da sam shvatila koliko sam urasla u forum i da vjerojatno prečesto škicam i čitam. shvatila sam to jutros u cik zore kad sam se probudila iz sna u kojem sam u gostima kod Bodulice a tamo sretnem Nenu koja je prelijepa, sa zelenim očima i valovitom poludugom kosom, i ja si mislim kako je lijepa čovječe, a tooooliko djece rodila, nema znakova na njoj!
Posljednje uređivanje od flopica : 31.10.2012. at 12:29
prznaj da si napisala za kosu, a zapravo si joj noge geldala da li su iste ko u avataru (starom)samo da kažem skroz nevezano za temu da sam shvatila koliko sam urasla u forum i da vjerojatno prečesto škicam i čitam. shvatila sam to jutros u cik zore kad sam se probudila iz sna u kojem sam u gostima kod Bodulice a tamo sretnem Nenu koja je prelijepa, sa zelenim očima i valovitom poludugom kosom, i ja si mislim kako je lijepa čovječe, a tooooliko djece rodila, nema znakova na njoj!
nijesam, duše mi
kosa i oči najupečatljiviji
Bodulica je bila mediteranski tip, crna, vitka i visoka
i sva nekako gostoljubiva a stroga u isto vrijeme
ih, da znaš koliko puta sam ja sanjala da doma rađam
Ajme, i ja sam jednom sanjala nenu, kod mene je bila crvenokosa i pjegava
ma niđe nikog spajalice moja, niđe nikog.
sama ki ćuk.
Malo si se prevarilanijesam, duše mi
kosa i oči najupečatljiviji
Bodulica je bila mediteranski tip, crna, vitka i visoka
i sva nekako gostoljubiva a stroga u isto vrijeme
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
