koristite li djecu kao "izgovor"

[leonisa]

potaknuta nedavim iskustvom pocela sam razmisljati da li koristimo djecu kao izgovor ili opravdanje, prvenstveno na mjestima koja nisu namjenjena djeci, te pogled ustanova na dovodjenje djece na takvo mjesto, pa bi onda prosirila na sve zivotne aspekte, pa i do razbacanog stana

eto, tako, otisla ja u mup u petrinjsku, trebala sam izvaditi dokumente za mladju. mladja samnom. svima je poznata guzva u doticnoj zgradi i redovi na salterima. na info pultu pitam sta mi je sve potrebno, kazem kako sve imam sa sobom i dobijem odgovor da uzmem broj. ja pitam zar ne mogu s malom bebom preko reda (da napomenem da nikad ne pitam to pitanje, cak i kad me u redovima zele pustiti naprijed oni koji cekaju, samoinicijativno, kazem ako je dijete mirno da nema potrebe i zahvalim se. tako je bilo i na salteru za uplatu uplatnice, bila je mirna u kolicima i rekla sam kako nije bed). na to dobijem odgovor kako dijete ne mora biti prisutno prilikom izdavanja dokumenta. ja ju pogledam i kazem da sigurno ne bi vodila dijete da sam imala mogucnost ne voditi ju, da maloj bebi bas i nije mjesto u prostoriji u kojoj se kaslje vise nego u lijecnickoj cekaonici i da sam na porodiljnom. zahvalila se i otisla po broj, docekala svoj red.

dok sam cekala razmisljala sam zar bi itko vodio dijete na to mjesto da ne mora, da ima mogucnost izbora, da umjesto tebe to moze obaviti netko drugi i ako si na porodiljnom da li se ocekuje da bebu ostavis nekome jer zna se zbog koga i cega si na porodiljnom. pitala sam se da li iko vodi dijete da bi imao neku beneficiju zbog te bebe.
zanima me kako je doslo do te neosvjestenosti i koraka nazad jer vise niti trudnice nemaju pravo ici preko reda, samo invalidi. ako trudnica uspije, to je samo jer se netko na salteru smilovao. pravo prvenstva za roditelje s malom djecom i trudnice nema.
zar su ljudi zloupotrebljavali to pravo pa su ga ukinuli? zar je bonton izgubio znacenje cak i u drzavnim sluzbama? jel to stav nase drzave?

cak i u ducanu ne idem na blagajne za trudnice niti idem preko reda, ne treperim okicama niti ih okrecem u ocekivanju da me netko propusti iako sam zaista tamo s njom jer drugacije ne mogu.

gdje je nestala ta obzirnost i da li ljudi zaista zloupotrebljavaju svoje stanje radi povlastica?

[LolaMo]

Isto obavljam sve sa djetetom jer sam jos doma s njim. Nije vise beba, ali je u terrible two fazi što je mozda i gore..
Ne trazim da me se pusti preko reda jer mi je neugodno..ali se uvijek raznjezim kad me netko pusti i ne kuzim kako su ljudi nekad totalno nesuosjecajni..
U trudnoci sam bila posebno nabrijana, uvijek sam isla na kasu za trudnice i prijavljivala blagajnici sve ne-trudne osobe u redu ispred mene :zubo:

[rayna]

meni iskreno nije jasno zašto bi trudnice u redu u dučanu ili na šalteru imale prednost. invalidi ili roditelji s malom bebom da, ali trudnice

[cvijeta73]

meni iskreno nije jasno zašto bi trudnice u redu u dučanu ili na šalteru imale prednost. invalidi ili roditelji s malom bebom da, ali trudnice

evo zašto leo.
zato što smo si same krive, sve možemo, s djecom, s trbuhom, uvijek i svagda. sjedit u tramvaju? ma neee treba, mogu ja, mlada sam, trudnoća nije bolest.
pa nas više nitko ne zarezuje
nisu to povlastice, to je bonton, lijepo ponašanje.
ja pustim preko reda i curu koja žuri, a ja imam vremena.

[leonisa]

jer ne podnose svi trudnocu jednako?
ne proplesu sve trudnice od zaceca do poroda, nekima je stvarno to napor.

[leonisa]

evo zašto leo.
zato što smo si same krive, sve možemo, s djecom, s trbuhom, uvijek i svagda. sjedit u tramvaju? ma neee treba, mogu ja, mlada sam, trudnoća nije bolest.
pa nas više nitko ne zarezuje
nisu to povlastice, to je bonton, lijepo ponašanje.
ja pustim preko reda i curu koja žuri, a ja imam vremena.

ali di je nestao bonton?
kako se ocekuje da ga zadrze stanovnici drzave kad i sama drzava bontona nema?

istina je da sve mozemo jer smo superubersegamega bica wannabe. al s vremenom se istrosimo i postanemo samo trduna bica ili bica s malom djecom koja bi, da imaju tih 10 sekundi vremena, zaspala stojecki dok cekaju red na salteru, al ne mogu jer moraju drzat placuce dijete u rukama ili odgovarat 10001 put na pitanje: kada nas broj dodje na red. i ako zaprjetis da ces ih zadavit ako te ponovo pitaju kada cemo biti gotovi, postave pitanje: a kada ce nas broj doci na red

[rayna]

znala sam da će jako brzo netko napast. i uopće nisam sad spomenula tramvaj.

u redu u dučanu se gotovo nikad ne čeka duže od 10-15 min. i kad netko iza mene, bila trudnica ili ne, ima jedan dva artikla također pustim prije sebe.

[leonisa]

na salterima se zna cekat i po 2h...
a bogme i u redu u ducanu znas izgubiti 30min.
oh da...

[Zuska]

Pa mislim da to nema veze s bontonom, već s kulturom i politikom dotične institucije, odnosno države. Kao što su uveli papiriće (zamislite kako je bilo prije njih), tako su mogli staviti i natpis kako trudnice, majke s djecom i invalidi imaju prednost. Ali to kod nas ne možeš riješiti samo tako, to sad zahtijeva višegodišnji angažman, npr. pritisak Roda ili udruge x, senzibiliziranog načelnika postaje, senzibliziranog ministra (ili tko već odlučuje o tome) da tako bude posvuda... Ono, na ovakvim se stvarima vidi je li država children-friendly ili nije.
Bili bi super kad bi u svim državnim i lokalnim institucijama postojao takav natpis.

[LolaMo]

Ja pricam o posebnoj blagajni za trudnice

Odgovor rayni

[leonisa]

sto je najgore, na salterima su same- zene.

[aishwarya]

Iz ove perspektive, radije bi stajala sat i pol u redu, blejala u prazno i možda čak čitala neke ženske novine, nego vukla dijete u grad, tražila parking i samo zato da se proguram. još bi mi to došao kao odmor, pod uvjetom da me nitko ništa ne pita dok stojim i čekam. Al nije da nikad nisam bila s djetetom, i da nisam pitala, a mooožda sam ga mogla ostaviti doma.

Npr. morala sam obaviti pregled kod doktora za koji sam znala da može potrajati. mali je počeo jesti na žlicu, iako slabo, no preživio bi ta tri ili četiri sata s bakom. Al ja sam nekako radije vukla baku, dala mu jesti u čekaonici i pitala ako mogu se progurati. I sestra me ranije zavala i nitko u čekaonici nije imao ništa protiv, upravo suprotno. a vidjeli su da nije baš sasvim mala beba

[Cheerilee]

Hm, ja sam znala biti sama, s djecom, starom dvije godine i tri i pol godine, trudna, s time još i na mirovanju, pa čekala u redu ....
Eto, rayna zašto bi imale prednost...

Ja oduvijek puštam preko reda starije (pod to se podrazumijeva stare bake, dede, ono baš stare ljude), trudnice, invalide, mame s bebama, u dućanu ako imam puna kolica a iza mene netko dva-tri, pustim i njega....

[žena majka i kraljica]

ako znam da ću dugo čekati radje ostavim djete kod bake, prvo mom djetetu je udobnije, a to što ću ja čekati mi manje znači, nego da matretiram djete po šalterima, drugo je ako nemam gdje sa tim istim djetetom, pa moraš, ali ako imaš onda rađe da bude u ugodnom okruženju nego u redu da cvili sat dva

[Cheerilee]

Neki ljudi jednostavno nemaju kome ostaviti djecu...
Ja trenutno imam, ali prije nisam...
Pa znam kako je i kad imaš i kad nemaš...

[leonisa]

zar ne misle svi tako?
mislim, kako je gore napisala aishwarya, solo odlazak bio bi mi odmor.
ali ako je dijete s tobom, znaci da je moralo biti i cemu onda politika: dijete nije obvezno prisustvovati prilikom vadjenja dokumenata, zasto ste ga dovodili, cekajte redinu ko i svi ostali, nemamo obzirnosti niti suosjecanja (ne prema vama) vec prema djetetu.

[Bodulica]

A bome ja vidim puno zena koje se mogu prodati pod trudnice, a samo vole papati malo vise. Ko mi garantira da neka ne iskoristava svoje salo da dodje na red prije mene. A ako nastavim s kusanjem ko ovih dana ubrzo cu i ja u tu kategoriju.
Inace, meni je osobno bilo najgore 1. tromjesjecje, a onda se rijetko kojoj zeni moze vidjeti trbuh ako nije ko ove gore spomenute.
Salu na stranu...osobno rado uvijek rado propustim trudnicu i mamu s malim djetetom ukoliko se sama osjecam dobro pa mogu cekati, ali ponekad se i ja osjecam lose iako nisam ni trudnica niti imam malo dijete. Naprosto imam neke dijagnoze koje nisu same po sebi opasne po zivot, ali su jako neugodne i ponekad ogranicavajuce. I onda bi neka od vas mogla pomisliti da nisam suosjecajna ili da nemam kulture. Nije to bas crno bijeli svijet.

[žena majka i kraljica]

ma naravno ako nemaš kome ostaviti , onda ide s tobom, ali znam puno roditelja koja imaju ostaviti kome djete ali ne ostavljaju, kada išli prijaviti djete, ostavili ga kod bake, jer meni bilo lakse obaviti za pola sata i vratiti se nego cukati sjedalicu djete, to mi je osobno veći stres nego što nije samnom pola sata, a da budem iskrena ponekad mi je to jedini odmor

[Kaae]

Cini mi se da ovdje ljudi iskoristavaju djecu kao izgovor za... ako vam ih pokazem, netko ce se smilovati pa cete mi jos i oprostiti dugove itakoto. Barem takve srecem na poslu. Ako su neki vrag duzni ili opcenito namjeravaju lagati i muljati o financijskoj situaciji, potrudit ce se dovesti barem cetvoro djece, nije bitno ni cije, a da najmladje ima tek dva-tri dana.

Inace ni ja ne ocekujem da mi se netko ustaje ili da me pusta preko reda zato sto sam trudna. Ako trebam, trazim. A ako se netko gura preko reda, neovisno o mojoj trudnoci, onda isto tako imam ponesto za reci. Tipa neki dan nekoj bakici u tzv. pekari: sorry, bako, ali ja sam prije vas. Nismo se bavili fizickim poslovima, vec smo obje usle jedna iza druge i svaka je htjela samo komad kruha. Inace pustam preko reda kad mi se cini da nekome treba, a primijetim. Ako ne vidim, nije me briga, moram priznati. Ocekujem da mi netko kaze da mu nesto treba, ne zamaram se istrazivanjem svijeta oko sebe, a sve s ciljem da bih im pomogla. Vrata otvaram, iako ih meni najcesce nabiju u glavu. Itd.

[Jadranka]

Bome sam se ja neki dan izderala na jednu zenu. Stojim u redu na blagajni, mali u kolicima, i otvori se blagajna do, ja korak ustranu napravim da cu krenit, a vec ih troje tamo doslo, ja odustala, i napravim korak natrag prema prvoj blagajni, a tamo mi se neka zena vec ugurala, i kaze da sta ocu i da sam ja krenula na drugu blagajnu. A ja njoj da je bezobrazna, i da imam malu bebu i samo sam se s kolicima progurala ispred nje.

[Sirius Black]

Možda će ružno zvučati ali je bih veću prednost dala roditeljima s djecom nego invalidima u kolicima. Kaj je invalidu koji je u kolicima problem čekati u redu? Ajde onaj koji je sa štakama, taj baš i ne može stajati, ali ta prednost svim invalidima mi je bezveze.
Provela sam određeno vrijeme u kolicima i bilo mi je glupo kad sam se dofurala npr. na kiosk i onda se svi ljudi miču i propuštaju me, a ja neću. Pa ja sjedim, pobogu, i ne bole me noge od stajanja.

[Sumskovoce]

Ne stignem čitati, ali stignem skomentirat svoje "iskorištavanje" djece kao izgovor.
U dućan ih vodim sa sobom, često jer nemam opciju izlaska u dućan bez djece, pa van s djecom. Nikog ne pitam da me propusti. Propuste me rijetko, ali mi zato nepoznati slažu namirnice na kasu ili trpaju ih u vrećicu. Ipak twinsi izgledaju malo opasnije nego jedna beba u kolicima

Izgovori u životu baš i nisu izgovori, jer zaista nemam vremena ni za druženja, ni za pospremanje (osim osnova) ni za sebe samu. Okolina me razumije maksimalno. Oni koji ne razumiju su mi na ignore modu.
Nije me sram pitati ić preko reda ako su mi djeca doma, a čuvanje je limitirano. Uvijek kažem prvo oprostite nepoznatoj osobi koju pitam, uvijek kažem "Možete li me, molim Vas, pustiti prije reda jer..."
i uvijek mi svi udovolje. Bit će da su mi podočnjaci jako jako izraženi

[mitovski]

Mislim da se nažalost eve okrenulo naopačke...pa evo i na ovom forumu sve mi koje smo bile trudne ili sad imamo malu djecu na ovakvim temama smo naglašavale kako nismo očekivale da nas trudne ili s malom djecom igdje puštaju, čak i kad bi nas pustili da smo zahvalile i ostale čekati pa i ja sama i sad razmišljam zašto i nije mi jasno. Valjda zato što onda ne bismo bile super žene i super mame, jer koliko god nekome trudnoća bila fenomenalna i lagana ipak je to drugo stanje i nije mi normalno da trudnica u npr. banci stoji i čeka sat vremena bez obzira što se super osjeća. Tako sam je u 9. mj trudnoće (radila sam do kraja) znala stajati u Fini po pola sata i ne bih pitala da me puste, jedino da sam se rušila, a nije mi uopće bilo lako stajati.
Što se tiće iskorištavanja dijeteta to ne radim i imala sam čak i neugodnih iskustava kad su me s bebom neki htjeli pustiti, a drugi nisu, pa su se skoro i potukli zbog toga uz komentare što sam dovela malo dijete.
Meni se dogodilo to da je 4mj nakon što se rodila J. umro moj tata i trebala sam riješiti papire oko ostavinske i stana. Muž je tada radio 300km daleko, a mama ima demenciju i tako ja J. zavezala u mei tai i po Zagrebu od općine-porezne-katastra-suda-j. bilježnika. Negdje su me puštali, negdje nisu, negdje su se svađali bili me pustili. U trgovački sud me nisu pustili s bebom od 4mj jer maloljetnici tamo ne mogu i bili su neumoljivi bez obzira što je mala beba i bez obzira na moju situaciju, taako da je muž morao uzeti slobodan dan, prijeći 300km i čuvati malu da bih ja mogla podići jedan bezvezni papir.

[Sumskovoce]

Pa čuj Mitovski, nije da su sve žene super žene
Ja sam svoju trudničku poštedu iskorištavala maksimalno. Gdje god su me željeli pustit, zahvalila bih se i išla.
Gdje nitko nije predložio, pitala bih da li ovdje trudnice imaju prednost. Uvijek sam sama puštala trudnice, i još uvijek to radim.
Svadim se sa strancima kad netko ne želi pustit trudnicu (koja je također stranac). Meni je to zaista posebno razdoblje u životu žene, pa ga treba slavit i primjereno se prema njemu ophodit.

Koliko god me život tetošio u trudnoći, toliko sam nahebala sada

[betty blue]

koristim kada mogu, hebemese
ljetos smo maloj vadili putovnicu (sigurna sam da svi znate na šta sliči petrinjska u 7.mjesecu) i lijepo sam uzela broj i stala ispred šaltera s njom u rukama i treptala iz petnih žila
ljubazna teta na šalteru me pozvala naprijed

naravno da bih bila sretnija da sam bila sama, pa da sam uzela broj i otišla prošetat po dućanima ta dva sata dok čekam, ali taj film još dugo neću gledat

[bucka]

meni iskreno nije jasno zašto bi trudnice u redu u dučanu ili na šalteru imale prednost. invalidi ili roditelji s malom bebom da, ali trudnice

j
a sam pred kraj trudnoće jedva jedvice stajala i par minuta
lakše mi je bilo hodati nego stajati na mjestu
stravično su me bolile i noge i leđa

[leonisa]

koristim kada mogu, hebemese
ljetos smo maloj vadili putovnicu (sigurna sam da svi znate na šta sliči petrinjska u 7.mjesecu) i lijepo sam uzela broj i stala ispred šaltera s njom u rukama i treptala iz petnih žila
ljubazna teta na šalteru me pozvala naprijed

naravno da bih bila sretnija da sam bila sama, pa da sam uzela broj i otišla prošetat po dućanima ta dva sata dok čekam, ali taj film još dugo neću gledat

i ja sam danas. nije me niko fermo pol posto. a jos je i plakala.

[Kaae]

jer koliko god nekome trudnoća bila fenomenalna i lagana ipak je to drugo stanje i nije mi normalno da trudnica u npr. banci stoji i čeka sat vremena bez obzira što se super osjeća.

Ali zasto, pod uvjetima koje si sama spomenula? Ako je trudnoca fenomenalna i lagana i zena se super osjeca, zasto je njoj teze nego muskarcu koji nije trudan, baki u invalidskkim kolicima, gospodji od 50 koja je upravo zavrsila s poslom ili sesnaestogodisnjem skolarcu nakon sedmog sata (ili prije prvog)?

A ako trudnici nije dobro onda valjda ne ide, ako ne mora, a ako mora, sasvim mi je normalno da trazi da je se pusti preko reda. (Isto vrijedi i za sve ove gore nabrojane, ako im je los dan.) Skroz mi je logicnije pustiti roditelje s malom djecom nego trudnice ili invalide (kao sto je Sirius Black rekla, recimo one koji nisu u kolicima).

[betty blue]

leo, moraš treptat tetama na šalteru a ne oko sebe
a sad ozbiljno, da me nije pozvala, progurala bih se s djetetom i zamolila da prime preko reda, bila sam spremna i tada to učiniti (iako sam po prirodi manje asertivna, dapače malo imam fobiju razgovaranja s nepoznatim ljudima ali kad držiš malu bebu u rukama, ne znam sama kako, dobijem boost hrabrosti i odlučnosti)

[Bodulica]

Ali zasto, pod uvjetima koje si sama spomenula? Ako je trudnoca fenomenalna i lagana i zena se super osjeca, zasto je njoj teze nego muskarcu koji nije trudan, baki u invalidskkim kolicima, gospodji od 50 koja je upravo zavrsila s poslom ili sesnaestogodisnjem skolarcu nakon sedmog sata (ili prije prvog)?

A ako trudnici nije dobro onda valjda ne ide, ako ne mora, a ako mora, sasvim mi je normalno da trazi da je se pusti preko reda. (Isto vrijedi i za sve ove gore nabrojane, ako im je los dan.) Skroz mi je logicnije pustiti roditelje s malom djecom nego trudnice ili invalide (kao sto je Sirius Black rekla, recimo one koji nisu u kolicima).

Potpis!
I ja sam se bolje osjecala kao trudnica i bilo mi je lakse cekati nego danas sa ovim glupim smetnjama koje imam. Ali te smetnje se ne vide golim okom pa sutim i trpim ako mogu.

[klara]

Moja iskustva su da ljudi puste sami preko reda, ali mlađi ljudi.
Lani sam s četveromjesečnom bebom i tatom od 91 godinu 2 sata čekala kod urologa. Čekaonica je bila puna penzionera, oni nisu imali ni najmanju namjeru nekoga puštati preko reda. Nosala sam i dojila bebu u slingu, a oko mene stari ljudi u svom svijetu, sa svojim brigama, nitko me nije ni pogledao.

[ina33]

Ja u stvari mislim da je teško "objektivizirat nečiju muku" i da se to jako mijenja. Jel' teže čekat starcu od 90 godina ili mami s malim djetetom. Jel' teže čekat nekome kome posao visi, ili penzioneru? Jel' teže čekat ženi od 50 godina, ono ubijaju je proširene vene, nego nekoj trudnoj pet mjeseci, mladoj, jedroj i poletnoj.

Looking back, meni je osobno drugo tromjesečje trudnoće bilo ono... kao da sam kontinuirano na extasyju, bojala sam se da ću ležat nakon "vjekovnog MPO-a" cijelu trudnoću, a u trudnoći s gojzericama šibala po pustopojinama Cresa i bižala od divljih svinja.

Looking back, nisam za trudnoću koja je "bolovanje" ili tome slično stanje - ako se netko ne osjeća OK, neka pita, sumnjam da će penzioneri-fellow-čekaći zatuć' ženu koja kaže da joj je muka, trudna je. Pa i ova s venama i ova s trudnoćom i ova kojoj visi posao - legitimno je pitati.

Gruba su vremena, u grubim vremenima "sve se koristi kao izgovor", a teško ti je objektivno "kome je teže".

[ina33]

U stvari - niko ne bi trebao toliko čekati. Trebali bi to sve kao on-line rješavat - tako nam političari obećaše.

[Sumskovoce]

ali kad držiš malu bebu u rukama, ne znam sama kako, dobijem boost hrabrosti i odlučnosti)

majka medvjedica - divan prizor

[Sumskovoce]

U stvari - niko ne bi trebao toliko čekati. Trebali bi to sve kao on-line rješavat - tako nam političari obećaše.

Yea, right

[cvijeta73]

Ja u stvari mislim da je teško "objektivizirat nečiju muku" i da se to jako mijenja. Jel' teže čekat starcu od 90 godina ili mami s malim djetetom. Jel' teže čekat nekome kome posao visi, ili penzioneru? Jel' teže čekat ženi od 50 godina, ono ubijaju je proširene vene, nego nekoj trudnoj pet mjeseci, mladoj, jedroj i poletnoj.

".

pa da.
al radi se o običnom redu koji obično ne zahtjeva trijažni postupak
i zato, zna se što je red - trudnice, roditelji s malom djecom, invalidi. teško da će se svi zajedno nać u istom redu.
pa ako baš neće, nek stoje i čekaju.
al kulturno je pitati. ponuditi. ono, odite gospođo. neću hvala, ne treba.

a jesmo ga u stanju sve iskomplicirati, čudo jedno

[Kaae]

U stvari - niko ne bi trebao toliko čekati. Trebali bi to sve kao on-line rješavat - tako nam političari obećaše.

Tu se, kao, dosta toga rjesava online. Onda potrosis XY minuta ili sati na ispunjavanje obrazaca, pa te onda netko ipak zove telefonom i igra se s tobom macke i misa barem pet dana. Na kraju dobijes sedam slomova zivaca i odes osobno na vrata ustanove.

[Mima]

Bome mene su skoro zatukli penzioneri i ostali čekači u endokrinološkom labosu u Vinogradskoj - a tamo čak i piše da trudnice imaju prednost.

[Cheerilee]

i zato, zna se što je red - trudnice, roditelji s malom djecom, invalidi. teško da će se svi zajedno nać u istom redu.

Bila sam u srednjoj T na vađenju krvi u jednoj zagrebačkpj bolnici,
na šalteru je pisalo;
Prednost imaju mala djeca, trudnice, invalidi.... A samo takvih je bilo u čekaonici.. I tko će prije???

[ina33]

pa da.
al radi se o običnom redu koji obično ne zahtjeva trijažni postupak
i zato, zna se što je red - trudnice, roditelji s malom djecom, invalidi. teško da će se svi zajedno nać u istom redu.
pa ako baš neće, nek stoje i čekaju.

Ma... ziher će se naći. Barem više njih s malom djecom. Uvijek se može pitati, vjerojatno će službenica pozvati nekog u visokoj trudnoći, ženu s bebom, ili nekog s vidljivim invaliditetom.

A to "zna se" - vidiš da se ipak ne zna - inače ne bi bilo toliko različitih iskustava i shvaćanja.

Tj. life is complicated . I to je toliko svevremensko pitanje... da garant ima epizoda Seinfelda na temu "kome je hitnije/teže".

[Mima]

A inače, nikakve solidarnosti nema niti među roditeljima male djece. Dijete mi je bilo nedonošče, i bila je gadno bolesna pa smo se svejedno morali opako raspravljati i objašnjavati da ne bi morali čekati satima u čekaonicama kod liječnika.
(da ne spominjem razne popularne dječje "evente" - tu se stvarno svašta može doživjeti)

[mona]

meni je baš tata ( moj tata,znači deda ) rekao da je neki dan ušao u bus sa P na rukama ( 14 mj) i da mu se nitko nije dignuo
meni je to katastrofa...
a dva dana prije sam ja svog sima digla da se sjedne gospođa koja je isto tako imala dijete na rukama od cca 2,5 god
a oko nas ljudi koji bi se mogli dići gomila...a mjesto im je ustupilo moje dijete
čisto da me ne bi loše shvatili ,nemam ja ništa protiv da se moje dijete digne mada mi ga je bilo žao jer je bila užasna gužva i onda ga jadnog svi stišću
i u moje tri trudnoće i tri puta vucaranja malih beba sa sobom nekako sam shvatila da je ljudima lakše okrenuti glavu nego ponuditi pomoć

[Mima]

Normalno da je problem da se tvoje dijete digne; nije stvar u tome da je njemu teško stajati nego mu se teško držati i opasno je ako autobus naglo zakoči jer teško da će se dijete uspijeti zadržati. I druga stvar, naravno da mu je teško jer ga svi stišću i guraju.

Ja inače putujem prigradskim vlakom na posao i tu stvarno kao da su ljudi zaboravili na bilo kakva pravila pristojnog ponašanja; istina je da vlak uglavnom koriste ljudi za odlazak na posao pa smo svi više manje jednaki tamo, ali dogodi se da je dijete u vlaku, i nema šanse da će mu se netko ustati.

[flopica]

sad će ispasti da se hvalim ali i danas sam imala prilikom silaženja niz stepenice s kolicima u gradu, u jednoj ustanovi ljude koji odmah uskaču, pomažu, ne pitaju treba li?
ja tvrdim da u manjim sredinama ne da ima tog respekta nego ga uglavnom i u većini slučajeva ima
jedan od razloga je taj što se svi manje više poznajemo, ako ne direktno onda preko susjeda, rođaka, kolega.
osim toga, ljudi nisu toliko u žurbi pa valjda i primjećuju više nego negdje gdje svi nekamo jure i jednostavno nemaju kad zvjerati naokolo.

naravno, to ima i lošu stranu u vidu poznavanja tvojih bračnih, materijalnih, stambenih, obiteljskih prilika, političkih svjetonazora, sportskih preferancija, osobnih ukusa i neukusa.
ali moje iskustvio što se tiče trudnoće i male djece u kolicima je apsolutno pozitivno!

[ina33]

sad će ispasti da se hvalim ali i danas sam imala prilikom silaženja niz stepenice s kolicima u gradu, u jednoj ustanovi ljude koji odmah uskaču, pomažu, ne pitaju treba li?
ja tvrdim da u manjim sredinama ne da ima tog respekta nego ga uglavnom i u većini slučajeva ima
jedan od razloga je taj što se svi manje više poznajemo, ako ne direktno onda preko susjeda, rođaka, kolega.
osim toga, ljudi nisu toliko u žurbi pa valjda i primjećuju više nego negdje gdje svi nekamo jure i jednostavno nemaju kad zvjerati naokolo.

naravno, to ima i lošu stranu u vidu poznavanja tvojih bračnih, materijalnih, stambenih, obiteljskih prilika, političkih svjetonazora, sportskih preferancija, osobnih ukusa i neukusa.

Apsolutno se slažem. U gradu će manje ljudi to primijetiti, ne moramo ići do nekih ekstrema, dovoljno se sjetit rasprave "najavljuju li vam se mama/tata" - ono... bez najave bi i u jednom malom ZG-u poljubili vrata, ne moramo ići na velike gradove, a u manjim gradovima je to ono "baš tužno" i iz toga se iščitava nešto o odnosima te obitelji, a stvar je čiste logistike.

A propos nekog topica di je neko komentirao kako se makao sa strane.. .pa mu nisu zahvalili, ali onda je taj neko značajno rekao "hvala" tome nekome... čovječe.. .ja to u svom spidu ne bi niti primijetila, cijela me epizoda vjerojatno ni okrznula ne bi. Ali, recimo. IVF lijekove u vrijednosti od par tisuća kuna sam svojedobno bila poklonila jednoj curi, nikad je vidila. Stvar je onoga s čim u nekom trenu možemo suosjećati. To mi se sada čini nevjerojatno, ali tada mi je nekako, nakon moje teško stečene trudnoće, u mojoj glavi bio "grijeh" prodavat nekoj drugoj lijek. I tako dalje... svašta se ljudima po glavama mota, nisu uvijek mame, bebe i trudnice... ili penzići, for that matter.

[Jadranka]

Ja na aerodromu s bebacem odem na check-in

[trampolina]

Ja isto kao i flopica imam pozitivno iskustvo s malim mjestom.

Nekad me puste sami, nekad zamolim, nekad odbijem, nekad ja pustim (i kad sam s klincima) a nekad bome i ciljano odem s bebom da ne bi čekala red. U stvari nema pravila, ovisi o situaciji.
Ali sam uvjerena da je kozmička ravnoteža zadovoljena .

Jedino mi strašno ide na živce kad me žene 50+ godina zlurado gledaju i komentiraju u smislu "muči se, muči, i ja sam".

[rossa]

ja sam dugo bila nerazdvojna od svoje kćeri i jedan jedini put da sam je baš iskrostila bezobrazno je kad sam htjela unijeti bocu vode u arenu. Taman sam je bila vani kupila za 10 kuna i sad bih je trebala baciti jer se unutra prodaje voda u čašama. kako da ne.
inače čekam red, ne guram se da sjednem i slično.

[Jadranka]

Na check in za biznis klasu, ako je na obicnom prevelika guzva. Tamo me bez problema chekiraju. Na drugim mjestima cekam u redu, al, ako me neko samovoljno propusti uglavnom to koristim.

[ina33]

Jedino mi strašno ide na živce kad me žene 50+ godina zlurado gledaju i komentiraju u smislu "muči se, muči, i ja sam".

Grozan mi je taj "sindrom žrtve" i muke i kuluka. Iako, pak mi je OK ovaj "sory, gotta kids to support", na što se svodi svaka živa borba za resurse... i doslovno (bila sam sudionik neke nesreće stila Titanica, ali bolje je završilo, i nije tu bilo nikakve "milosti" tipa... neka prvo srednjoškolci, pa će onda stariji). Svak se bori za sebe. I to je živa istina. Samo mene nervira stil ako je "patetik", a ovaj drugi kao malo hladniji ne.. tj. manje me živcira. Tako da mi je, osobno, "lakše" ako je do mene žena s 50 i ona se u glavi misli "ajde mala, imam i ja svoje vene i svoj posao koji ću izgubit" (doduše, tu više suosjećam sad... biće generacijski ), nego da mi govori - muči se i ti, i ja san, ćerce. Ali - svodi se na isto, samo je stil drugačiji.