 |
|||
cvijeta73 prvotno napisa
ih, da znaš koliko puta sam ja sanjala da doma rađam
Vidim, sve smo pod utjecajem. Doduse, ja sam sanjala samo da sam trudna, ali i to mi je bio prevelik sokJos da sam radjala sama doma mislim da se ne bi tako lako oporavila od toga
.
noćna mora ala Roda, rađam, a niđe primalje
priznaj da si me škicala po fejsbuku!samo da kažem skroz nevezano za temu da sam shvatila koliko sam urasla u forum i da vjerojatno prečesto škicam i čitam. shvatila sam to jutros u cik zore kad sam se probudila iz sna u kojem sam u gostima kod Bodulice a tamo sretnem Nenu koja je prelijepa, sa zelenim očima i valovitom poludugom kosom, i ja si mislim kako je lijepa čovječe, a tooooliko djece rodila, nema znakova na njoj!
Dobro, jesam slična takva, samo sam u tvojim snovima malo retuširana, i s par plastičnih operacija :LOL.
Ja isto zamišljam Nenu jaako lijepu, možda zbog avatara. Mislim da je to još jedna od predrasuda prema ženama s više djece, ono moraju izgledat napaćeno... Mene u banci bankarica pitala su to vaša djeca?? kao premlada sam...
Bože, jadna ti sam! Kud ja stavih one noge na avatar, sad ću se morati kriti kad upoznam nekoga uživo, da se ne razočaraju
Ali ne, napaćena nisam, to sigurno ne, osim tu i tamo, kad mala misli da je baš super ćaskati i smijati se u 5 ujutro, da je počeo još jedan lijepi dan.
I imam sve zube zdrave!
Neno nisam škicala na fejs, čana pijonirska, ja ni nemam fejs osim djetetovog na koji ponekad skočim u kontrolu (iako rado ću usvojiti koji detalj i podatak ako baš želiš
Bodulice eto vidiš kako ja tebe zamišljam, malko tradicionalno sa tetovažama
cvijeta to je pak bed, niđe nikog a u takvim komplikacijama, uh...
ovo moje je bilo čisto ugdono, domaćinski, pravo mi žao što sam se probudila tako prerano
Vi onda niste autentična obitelj s većim brojem djece, da bi postigli tu autentičnost morao bi ti barem jedan zub falit, ok ne mora biti jedinica može i dvojkaBože, jadna ti sam! Kud ja stavih one noge na avatar, sad ću se morati kriti kad upoznam nekoga uživo, da se ne razočaraju
Ali ne, napaćena nisam, to sigurno ne, osim tu i tamo, kad mala misli da je baš super ćaskati i smijati se u 5 ujutro, da je počeo još jedan lijepi dan.
I imam sve zube zdrave!. (ja sad tu pišem ali nisam sigurna jesi ti ta koja se osvrnula na one slike po novinama, puna kuća djece i mama bez zuba?)
uglavnom, treće-spol. Nekidan smo sveki i ja bile kod ginekologa i tako, kako živim na selu uvijek netko poznat tamo i povela se priča o trećem, uglavnom ovi su mi sad očvrkli(imaju 5 i 7 i nikakve brige više s njima) i baš bi mogla treće jel, jednu curicu da uživam(i jasno je da su ovi muški čista patnja). I ja klimam glavom i govorim kako bi voljela imati treće djete ali mi je svejedno koji će biti spol, al kad si probam zamislit tu sliku više vidim dječaka nego djevojčicu. Na to mi je sveki lijepo rekla da onda ne moram ni rađat.
I eto ti ga, može treće, ok treće ali ako ideš s ciljem da ti dica budu mišana.
Jesam, ali nije bila riječ o brojčano velikim obiteljima nego o onima koje traže pomoć u novinama ili na TV-u, neovisno o broju djece . Meni je upao u oči taj detalj sa zubima, ispala sam bezobrazna i bešćutna jer mi to upada u oči, onda me netko "spasio", angie ili gita, ne znam točno, netko s brojem 75, koja je zaključila da sam jednostavno estetaVi onda niste autentična obitelj s većim brojem djece, da bi postigli tu autentičnost morao bi ti barem jedan zub falit, ok ne mora biti jedinica može i dvojka
Imam kasno paljenje.
Tek danas mi je sinulo da me zanima što je to dijete projekt, u kontekstu djeteta jedinca?
U slučaju jednog dečka s Andrijinog sporta u pitanju je jedinac: predškolac koji od svoje 4. godine ide u vrtić, na plivanje, u sportsku školu, zbor, i na 2 strana jezika. To dijete nema slobodnog vremena, niti vikendom, cijeli dan ga nekud voze. Meni je to dijete-projekt (mama ima još 2 aktivnosti u planu, samo ne zna gdje bi ih utrpala).Imam kasno paljenje.
Tek danas mi je sinulo da me zanima što je to dijete projekt, u kontekstu djeteta jedinca?
Ali znam i neke primjere gdje ima 2. ili 3. djece u obitelji, samo je onda puno teže organizirati logistiku.
Posljednje uređivanje od martinaP : 01.11.2012. at 10:20
ja se ne mogu sjetiti gdje se ono pisalo o helikopter majkama, pa mi mali rimajnder o tome :D
dijete projekt? ne kužim - roditelji odlučili da imaju dijete i onda sve ono što nisu mogli sad tove s time klinca?
Iskreno znam što je ekstremni "dijete projekt" primjer i to nikako nije dobro. Uostalom kao ni jedan ekstrem.
Ali ovdje kad se spominje kod redovnog odgoja jedinca nekako to izjednačavam kao i slavnu rečenicu važnija je kvaliteta, nego kvantiteta u vremenu provedenom s djetetom.
Normalno mi je, a bome i po svim pravilima matematike, da sad kad imam jedno dijete imam neminovno više vremena i resursa za njega, a isto tako mi je normalno (i logično) da u trenutku dolaska 2., 3., 4., 5.,... djeteta ti resursi se jednostavno dijele i pojedinačno dijete jednostavno ne dobiva više toliko nečega.
Isto tako mi je logično da dijete dobitkom brata/seke dobiva jednu sasvim drugu dimenziju, dakle istovremeno je na gubitku nečeg i na dobitku nečeg novog.
Zato me užasno smetaju pretpostavke o projektima (kojih ima i kod jedinaca i kod obitelji s više djece i oni ovise o mentalnom sklopu roditelja, a ne o broju djece).
Zašto jednostavno ne možemo priznati:
- da, jedinac dobiva više "roditelja" jedan na jedan,
- da, jedinac dobiva pomalo više svega,
- da, dijete koje ima brata/seku dobiva puno, ali neke druge "dimenzije".
Ni jedno od ovog "dobivanja" nije ni bolje ni lošije samo drugačije.
Dobro i uspješno roditeljstvo nije vaga, ni matematika.
Kao što ne bi bilo primjereno da (kao majka jednog djeteta) uporno ističem u negativnom kontekstu kako su u višebrojnim obiteljima djeca neminovno zakinuta za dio pažnje ili nečeg drugog (a "za uzvrat" dobivaju drugu vrstu odnosa), tako ne smatram primjerenim isticanje u negativnom kontekstu da jedinac dobiva više pažnje.
Jednako je pozitivna i jedna i druga situacija roditeljstva i u svakoj je jednako lako pasti u zamku previše ili premalo davanja, ili zamku lošeg odgoja.
Svako neka odluči prema svojim mogućnostima i neka da najbolje od sebe.
Baš dugo nisam bila na Rodinom forumu, ali ona tema i mene fascinra u poslijednje vrijeme.
Da, mislim da se dosta to izmijenilo. Ali ovisi. Ima veći br. ljudi koji tako više ne misle, no ipak ima i veliki broj ljudi koji tako i dalje misle (i o drugima i o sebi i o svima jednako - razmeš)
Reći ću ti svoj dojam. Tako misle i govore samo oni koji zaista ne shvaćaju da sudbine individualne i svjetonazori. I sude druge po svojoj mjeri. Ne shvaćaju da ima neki drugi način mišljenja. Reći će ti to u lice ili o nekom drugom samo oni koji su zaista zahvaćeni nekom mržnjom ili tako nešto. To su osude iz oholosti, iz komfora.
Imam osjećaj da je sve ok, za neke koji tako prosuđuju, dok si bogat, čim nisi ili si vjernik - to je već drugi par postoli. Čak na drugom forumu netko se izrazio:da je ok imat puno djece ako to nije neki svjetonazorski trik(vjera ti nalaže, ... jaaakoooo voliš djecu... i tako) Dakle kroz svoju prizmu. Vjernik - nije ok. Siromašan - nije ok.
Mislim da i sama u srcu znaš što je ovoj ženi. Zašto joj treba da ti to kaže. I ono o diplomi. I o godinama njege za Mariju itd. To je jednostvno način kako se ona nosi sa svojom nemoći, možda ima manje sretnu familiju od tebe, možda manje vremena a ne vidi kako je imati tvoju situaciju. Možda joj je zbilja jako teško i život ju ne mazi pa ima osjećaj (i vidi zaista) da svi oko nje imaju više mogućnosti. I onda i tebe stavi tamo. Da joj bude lakše shvatiti svoj neuspjeh i nemoć u nekim pitnajima.
Ne zamarati se s time. nikako . Možeš se jako raniti i gnojiti tu fru fruu sebi.
Troje djece sad je in u Eu. "Svi" visokoobrazovani ljudi imaju 3 ili 4 djecee(mahom Slovenci, Francuzi). Ste škužile to.
Meni je to fascinantno, kako se moda izmijenila.
Moje osobno svjedočanstvo: Ja ne sudim naglas, ali sudidm u sebi. Zašto, ne znam. Uvijek mi je puno to sve iznad dvoje, ajde troje. Onda se stavim u svoju kožu (sama s mužem sa jednim djetetom u nedomaćoj stredini) i skužim da je to zato. Ne bih rekla da sudim naglas. Ili da mrmljam. Znam uspoređivati standarde života pa reći sama sebi: što će ti još djece, pa dovoljno je teško...ali ipak razumijem da ima ljudi koji mogu više od mene, imaju drugu percepciju. tolko puta iz nas govori oholost i nerazumijevanje. Ne može se suditi. Ne valja gledati na svjetske mijene i tome se prilagođavati. Uvijek će ni netko naći zamjerku. Uvijek netko. Moraš sebe zadovoljiti. Ako znaš da želiš , da možeš, da je važnije i da nema mogućnosti da se trudnoće samo tako spriječavaju ili prekidaju (mislim mi vjernici smo malo ograničeni tu sa nekim sredstvima), onda znaš da je ok.
Pogledajet ljiljane u polju ili vrapce na grani...
Što znaš, sutra i nama sa jednim dvoje desit će se pad standarda i svi će nas gledati: vidi ih neodgovorne, što su radili djecu. A neće znati što stoji u našim srcima.
Otkud si se ti pčelice pojavila, s nekog drugog foruma?
Sva si uljudan i pristojna i baš lijepo pišeš
pčelica i Anemona lijepo vas je čitati!
Ma ja sam bila prije aktivnija na Rodi. Nikada na ovim temama previše.
Aktivnija sam na drugom forumu. Pa nedam se atmosferi. nije dobra za duh. ionako se stalno nešto gložim i mrmljam. pa se treba malo i kontorlirati
No, ne mora biti jedinac da bi bilo dijete-projekt. Moja susjeda ima 4 (četvero) i sve svoje projekte za sada uspješno provodi. Treći se nešto buni i šteka, ali znam ja nju, i on će ispuniti projekt.Imam kasno paljenje.
Tek danas mi je sinulo da me zanima što je to dijete projekt, u kontekstu djeteta jedinca?
I na kraju će imati 4 uspješna djeteta, sa diplomama, znanjem stranih jezika i inim. I ja se divim takvim mamama koje ustraju.
Moj projekt u vezi s djecom je da budu sretna. Srećom po njih, oni su sami sebi projekt i prilično ( ma, neću biti skromna, jako) uspješni. Uz našu pomoć, ali svoju želju.
Jesam se zapetljala u objašnjavanje, ali mislim da je jasno što je pisac htio reći
off topic: gdje je ta tema o helikopter majkama?
ne mogu se sjetiti. seni je pisala, zar ne?
i o nekoj knjizi se pisalo.
al na temi koja s time nije imala veze (po obicaju
Posljednje uređivanje od leonisa : 02.11.2012. at 17:20
Psiholozi tvrde da model roditeljstva u kojem su majke uključene u svaki aspekt života djeteta, poznat kao 'helikopter roditeljstvo', djecu čini krhkom i nesposobnom da se nose sa životnim problemima.
Vi onda niste autentična obitelj s većim brojem djece, da bi postigli tu autentičnost morao bi ti barem jedan zub falit, ok ne mora biti jedinica može i dvojka
I masna kosa i šalufovi na trbuhu...joj umrijet ću od smijeha....
Da odgovorim na temu: na treću trudnoću nisam imala nekih negativnih komentara od strane obitelji,susjeda, kolega ili prijatelja, već me raspalio komentar mojeg ginekologa koji je rekao: " Kad se porodite, bum ja vama stavil spiralu da vam ne bi onaj vaš napravil još jedno dete"
To možda iz razloga što im je stavljanje Mirene jako profitabilan biznis.Da odgovorim na temu: na treću trudnoću nisam imala nekih negativnih komentara od strane obitelji,susjeda, kolega ili prijatelja, već me raspalio komentar mojeg ginekologa koji je rekao: " Kad se porodite, bum ja vama stavil spiralu da vam ne bi onaj vaš napravil još jedno dete"
Ali što se tiče komentara okoline na treće i svako slijedeće dijete mislim da se ne treba uzrujavati. Većina ljudi danas zapravo i ne zna što su svojevremeno rekli i kako su nas povrijedili. Riječi im izlete, oni na njih zaborave, nama je žao i pamtimo....što je zapravo pogrešno. Nikom ne koristi.
eh nije me dugo bilo na forumčiću, al vratih se konačno i ne mogu odoljet, a da ne odgovorim na ovo. Imamo 2 djece i htjeli bi još dvoje, a okolina već sad pomalo "fuca" i zgražaju se zbog toga što ne kanimo ostati na dvoje djece. Moram priznati da me pomalo takvi komentari i koče u namjeri da se "bacimo" na 3..... na žalost... Kad sam zmotana.....
Čovjek - odnosno obitelj SAMA mora odlučiti šta je za njih najbolje i kakve želje i mogućnosti imaju - nesmije se dopustiti da okolina išta uvjetuje...to bi bilo žalosno
Ali što se tiče komentara okoline na treće i svako slijedeće dijete mislim da se ne treba uzrujavati. Većina ljudi danas zapravo i ne zna što su svojevremeno rekli i kako su nas povrijedili. Riječi im izlete, oni na njih zaborave, nama je žao i pamtimo....što je zapravo pogrešno. Nikom ne koristi.[/QUOTE]
Da,nažalost meni su se neke riječi jako utisnule u glavu i povrijedile me.Sad kad netko spomene temu onda šute jer znaju da ne smiju ništa reći.
Mislim da bi se trebalo više pisati o mnogobrojnim obiteljima u pozitivnom svjetlu.
Puno braće i sestara može samo pozitivno donijeti čovjeku, i ništa materijalno to ne može zamijeniti. Ne treba žaliti to što dijete nema svoju sobu, što nema sve najnovije trendove obuće, odjeće, tehnologije, računala, igrice..
Ja sam odrasla u obitelji sa 6 djece. Uvijek je bilo nategnuto, nekad se jedva za kruh imalo, nekad se imalo za gluposti. Takav nam je lud život bio. Ali roditelji su nam se trudili omogućiti sve što su mislili da nam je nužno. Obrazovanje, izlete, ljetovanje, odjeću, obuću hranu.
Moja braća su mi sad potpora i osjećaj da nisam sama na svijetu. Ako bilo što krene po zlu, koliko god se mi taj tren slagali ili ne slagali, pomoći će mi. Jer mi imamo tu posebnu vezu.
Ali svašta smo prošli zbog toa što smo bili mnogobrojna obitelj. Čak su moju majku znali napadati dokle misli rađat! Ali bilo je i pozitivnih komentara kako smo svi dobro odgojena i prstojna djeca (od nastavnika iz osnovne škole gdje smo svi išli :D)
Ja imam dvoje djece i upravo sam saznala da sam trudna. Na žalost, zbog svih silnih predrasuda, i ja sam se zabrinula kako će okolina to primiti, iako smo željeli to dijete. Bit će nam svakako, ali sam sretna zbog svoje djece. I sa svakim slijedećim djetetom, još više volimo svoju djecu.
Odnos prema materijalnom je stvar odgoja. Iako mogu kupit svojoj djeci sve što požele, ja to ne želim, jer smatram da to niej dobro za njih. Djecu treba odgojiti za život, koji često ne mazi.
Totalno pozitivan primjer mi je moja profesorice sa fakuteta. Uspješna žena, lijepo dotjerana, vesela, nasmijana, ima 4 djece. Ali i sama kaže da je doživjela svašta od svakoga. To je tužno.
Što se tiče obitelji bez djece ili sa jednim djetetom.. nikad mi to nije bilo privlačno. Uvijek nekako mislim da će se ti ljudi jednog dana probudit i požaliti što nemaju još djece, a sad je kasno. Takvih primjera sam puno već vidjela i čula.
Djeca su blagoslov.
Meni je baš lijepo čuti i vidjeti da netko ima puno djece. I ja sam mislila tako imati kad još nisam imala dijete. A sada vidim da me to što imam bebu jako frustrira i često imam nekakve krize. Hoće li to ikada prestati?
Meni je baš lijepo čuti i vidjeti da netko ima puno djece. I ja sam mislila tako imati kad još nisam imala dijete. A sada vidim da me to što imam bebu jako frustrira i često imam nekakve krizeneće
ovog se ja bojim za sebe, ali jednostavno nemam snage za još jedno dijete
Posljednje uređivanje od mala-vila : 18.03.2013. at 00:08
A možda će biti sretni i zadovoljni bez djece ili sa 1 djetetom, kao i netko sa svojih 3, 4 ,6 ili x djece. Nije na nekom drugom da se bavi time.
Ne slažem se s tvojim razmišljanjima. MM i ja smo bili par bez djece dosta godina, ne iz odluke, nego iz problema neplodnosti. I silno su me nervirali svi koji su mislili da ću se jednog dana probuditi i požaliti što nemam djece ( ito mi govorili, naravno). Znam dosta parova koji nemaju još djece. Znam i da ih nemaju zbog problema s neplodnosti, a ne iz odluke, iako ih nisam direktno pitala.
Ja imam 2 djece koja su mi ogroman blagoslov, ne vjerujem da ću imati više. Ne zato jer ih ne želim, niti zato jer mislim da trećem djetetu ne bih mogla pružiti neke materijalne stvari koje bih mogla samo dvojici, nego zato što ne želim u novi postupak potpomognute oplodnje.
Ima parova koji imaju jedno dijete iz MPO-a i ne žele u nove postupke.
Ne volim generaliziranja, a još manje volim kad netko svoja stajališta reflektira na tuđe živote. Pogotovo u tako važnim i intimnim pitanjima kao što su roditeljstvo i broj djece.
Ja vjerujem da bi nas sve u kasnijim godinama mogla uhvatiti nostalgija za malom slatkom bebom i svim radostima koje donosi. A ne bi se sjetili i svih problema koji idu s tom malom slatkom bebom - nespavanja, problema s dojenjem i hranjenjem, trčanja za njima kada počnu puzati i hodati... A vrlo je vjerojatno da bi u tim godinama i fizički i psihički imali manje mogućnosti za nositi se s time.
Svatko treba imati onoliko djece koliko misli da može podnijeti - financijski, fizički, psihički, emocionalno, itd.. (naravno, ukoliko nema problema sa neplodnošću i sl.). Nekome je to jedno dijete, nekome je to petero djece. I svatko treba biti u miru sa svojom odlukom. Drugih se to ne tiče.
super si to napisala, tako i ja mislim. kad produ npr grcevi, zaboravis da nisi mjesecima spavao, pa kad vidis malu slatku bebicu- a joooj, kak je slatka. ja se onda podsjetim kak je to "slatko", ne jesti, ne spavati, biti zmazan, jadan, debeo.... "bas slatko". ne bi ponovila, call me "nemajka"
[QUOTE=e_lei;2358231:D)
Što se tiče obitelji bez djece ili sa jednim djetetom.. nikad mi to nije bilo privlačno. Uvijek nekako mislim da će se ti ljudi jednog dana probudit i požaliti što nemaju još djece, a sad je kasno. Takvih primjera sam puno već vidjela i čula.
.[/QUOTE]
Jako ružno od tebe. S jedne strane ti smetaju predrasude o obitelji s više djece, a onda na kraju kažeš ovo...
Pa ima i suprotnih primjera, zašto je tako teško prihvatiti da je netko sretan s dvoje/troje/četvero djece a netko s jednim?
Eto vidiš, ima nas i takvih
Veliki X
Slažem se! Iako sam uvijek bila od onih koji smatraju da su jedinci uskraćeni za puno toga, moje mišljenje se ipak mijenja. Sve ima svoje prednosti i mane a pitanje broja djece u nekoj obitelji je tako intimna stvar da nitko nema pravo komentirati.
Dvoje maksimalno da nekvarim prosjek
evo, ja ih imam dvoje odraslih i u nijednom momentu nisam poželjela imati treće. naprotiv, oduvijek imam osjećaj da je ovako trebalo biti i da smo svi na broju. i jako mi je ružno neke svoje afinitete i želje implicirati drugima.
eto, ja imam dvoje i stalno nešto pomišljam na još jedno
kao da nešto nedostaje da se zatvori krug
samo me brine što ako nakon imaginarnog trećeg poželim i četvrto?
mislim do kud to ide?
moram napomenuti da nakon prvog duuuugo nisam pomišljala na drugo
mislim sve je to tako osobna stvar
mene samo smeta nečije iščuđavanje ili podsmjeh na npr. mogućnost da imam više od dvoje
osobno sam uvijek naklona višečlanim obiteljima, jednostavno mi je lijepo vidjeti roditelje koji imaju snage, strpljenja, volje i ljubavi da odgajaju nove ljude
ljude s jednim djetetom nikada ali nikada ne bi ispitivala o razlozima njihovog izbora
to mi je totalno neuviđajno
I ja sam se pitala istu stvar, pomislila sam da samnom nešto ne valja kad stalno imam želju za bebom. Sad mi više ne pada napamet i milijun posto sam sigurna da više ne želim. Znači, valjda ih je četvero trebalo biti i gotovo
ja sam željela troje, rodila troje. više ne želim
komentara ponekad ima. kad mi je dobar dan niš mi ne smeta.
Jako žalosno... Ja sam okružena ljudima koji misle da je veći broj djece nekakva retardacija. Ja iako dvoje,a kad kažem sa bi išla na.3. I da planiram 5 djece,gledaju ke šokirano,a o komentarima da ni je govorim. Je.ni dušebrižnići.
potpis od pocetka do kraja
Veeeliki potpis. Koga briga šta netko i kako netko. Kada se ponude da mi hrane i uzdrzavaju djecu,tek onda ću razmisliti o njihovim savjetima
Ako nista drugo kinezi nam jos uvjek poboljsavaju natalitet u svijetu he he
Ma sve je to točno, ali istina je ono što kaže flopica - jedno nosiš u srcu, a često ti život donese nešto drugo... Baš me zanima na kojoj cifri bih se ja zaustavila da sam počela rađati s 25, a ne s 38... ali eto, tako je ispalo i sretna sam da su djeca uopće došla. Kad krenu ovakvi topici uvijek se sa zebnjom oko srca sjetim drugih topica na ovom forumu gdje se ljudi i te kako trude da im broj djece bude veći od nule. Nek im je svima sa srećom... Meni nije puno falilo da saznam kako je to. Gornja granica mi je isto stvar osobne odluke.
Definitivno je stvar odluke obitelji o broju djece i nitko tu nema što sa strane odlučivati s time da bi to trebala biti zajednička odluka oba partnera.
Ja sam do 37. godine zbog neuspješne borbe sa neplodnosti već vidjela sebe bez djece ali eto neke stvari se posložile i drugo je na putu.
Jedino moram priznati da mi je tužno vidjeti da obitelji sa više od 3-4 djece u pravilu su lošijeg imovinskog stanja pa se zapitam da li je to baš njihova želja za velikim brojem djece a nemaju ni za prehraniti se - da li su neuki, veliki vjernici (tu bi bilo ok da ako toliko drže do vjere da im crkva onda i pomogne othraniti djecu), više djece više DD i prihoda, više ruku više pomoći (barem je tako na selu nekada bilo) ili nešto treće.
a zašto ti je tužno ako je netko slabijeg imovinskog stanja a ima npr. više djece? i što je slabije stanje? Nemaju autetinu? Nemaju markiranu robu? Ne jedu jastoga svaki dan? Ne plaćaju struju?
Čekam treće i doživjela sam da me se pita jesmo išli na sina?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
