Ljudi moji, ja uz sve napore nisam u stanju vježbati sa svojom ovnicom. Ona se toliko ukoči kad nešto ne želi da joj mogu jedino nogu slomiti ako je mislim saviti gdje treba. Fizioterapeutkinja isto ne može s njom na kraj. Nema šanse da ju naučim puzati, ako se želi kretati baca se iz četveronožnog potrbušno i krene gmizati.
Prije tjedan dana se posjela iz nekog čudnog položaja, samo se jednom rukom oslanjala na pod. Obrane ima, kad situacija zahtjeva. Kad ih ja idem provjeravati dere se i baca po podu (totalno podsjeća na tantrume, ne želim ni misliti o TT fazi).
Položaj u kojem joj je najdraže boraviti izgleda očajno: jedna noga joj je ispružena a druga savijena u koljenu. Neki dan sam je 22 (!!) puta ispravila, i odustala sam ja, ne ona. Jednostavno nemam toliko vremena na raspolaganju koliko bi njoj možda trebalo.
Kako vi rješavate ovu okorjelu tvrdoglavost?