Citiraj ekoi prvotno napisa Vidi poruku
blackberry, hvala ti na tvom postu. želim ti svako dobro, i mislim da je dobro da si donjela tu odluku i vjerujem da ćeš ju provesti do kraja i tako naći svoj mir i sreću koju apsolutno zaslužuješ.
Ja još nisam došla do toga...A razmišljala sam o tome na identičan način kao i ti.. ali nisam mogla, ne znam možda sam preslaba, možda ne bi mogla živjeti s tim, možda bi se ubijala i žederala tada više nego ovako sad što se mučim i žderem...ne znam...
ja se žderem otkad znam za sebe. živim konstantno u nekom grču. shvatila sam da ne znam uživati, u pravom smislu te riječi. non stop sam napeta.
a ne radi sebe, radi svoji problema, radi svoje obitelji. ja sam sama napravila i postigla zaista puno....a ne znam u tome uživati i ne znam to cijeniti.

i sad mi je dosadilo.

dosadio mi je onaj osjećaj da moram biti dobra, jer sam ja dobra...ja se o svima brinem, mene sve dira, ja sam puna empatije...i svih tih sranja.
da prostiš.
da, da..sve je to ok...ali je krivo usmjereno.

ja sam shvatila, i osvjestila...da mene on ne voli, da meni on ne želi dobro, da njega ne zanima imam li ja kakva problem....blabla....
i tad se i smanjila potreba da mu ikad više pokažem, dokažem...išta.

teško je to.
ne znam koje oni probleme konkretno imaju.
recimo, moj je ovisnik, pa sa se prvi put i sama prijavila u centar za ovisnike.
i oni su me najbolje posavjetovali što mi je činiti, jer se bave upravo tom problematikom...
mislim da je teško to odraditi sam.

ja sve mogu sama...i nitko nije navikao da nešto ne mogu...eto, do sada.
ne znam to odraditi sama.