Kad se potegne priča o kašlju uvijek se sjetim savjeta dr. Richtera. Kad sam se suočavala s prvim djetetovim intenzivnijim kašljem naišla sam na njegove komentare i od tada do danas (a ima tome već dosta godina) uopće ne kupujem sirupe za kašalj, kapi za nos i slično. Otkašlju i otšmrču dan/dva intenzivnije, uz običan med i tekućinu i prođe.
Također sam roditelj koji ne ide liječniku s djecom za povišenu temperaturu (znala se dići i do 40, ali jednokratno. Spustim oblozima i paracetamolom, uz puno tekućine), za viroze, kašalj itd. Držim se one da se simptomi pojave tek nakon 3 dana i da prije toga liječnik nema što vidjeti. I obično za ta tri dana sve i prođe.
I ja sam stava da roditelj koji dođe liječniku upravo traži lijek koji u najvećem broju slučajeva - uopće nije potreban. Jer je tako sigurniji da je nešto kao poduzeo. A doktor se, sasvim razumljivo, lijepo ogradi i šibne recept. Protiv kašlja ili antibiotik, kako mu se već čini
Rezultat tog mog stava je da su mi djeca skroz zdrava, možda prebole jednu kratkotrajnu virozu u godinu dana, ne cure, ne kišu, ne kašlju, a izložena su kolektivu i najnormalnije se ponašamo i u vrijeme najvećih epidemija gripe ili čega već. I nikad ne piju antibiotike.
Mi smo i vodene kozice odradili bez liječnika. Što će nam kad sve znamo
