Ne znam koliko često prelazite granicu i u kojim zemljama, ali ja imam poprilično iskustva. Nije svaki dan, ali svaki tjedan ovu prema EU sa Slovencima, a i poprilično onih daljih.

Ne gleda svaki, ali dovoljno često gledaju da li sam ja na slici, recimo u pola slučajeva, a kad je netko na praksi (to vidim po mlađahnim crtama lica) onda gledaju i više. Ako dijete spava na zadnjem sicu, traže da ju probudim. Moraju paziti, moraju gledati. Imaju iskustvo i znaju, uglavnom, prepoznati ako nešto nije u redu.

Ne znam da li bi gnjavili oko brkova, malo ljudi ih ima danas ( a ja svoje uredno posvijetlim). Tanči, na stranicama MUPa i danas piše da slika mora odgovarati izgledu, sad, da li su prepisivali od Jugoslavije ili ne, u to ne ulazim.

Dječje putovnice sam uvijek koristila cijelo vrijeme trajanja i nikad nitko nije stavio primjedbu na starost i izgled djeteta na slici. Putovali su i s mojim roditeljima i samo sam za duga putovanja radila potvrdu kod bilježnika. Iako djeca i moji roditelji nemaju isto prezime. Valjda svi djelujemo pošteno...

Jedan slučaj od prošlog tjedna. Ujutro idemo nas četvoro odvesti mm na aerodrom i vraćamo se nakon kupovine, a na našoj granici policajac pita: Gdje vam je četvrti? Ha?! Sve znaju...

No, sve ovo ne pomaže ivarici u odluci. Pogledaj sina u oči i ako je pogled isti kao na slici, ne brini.