Ja ti možda i nisam baš najbolji primjer, ali ja sam krenula kad su trudovi bili dobro ispod 2 minute, niti se ne usudim reći da su bili na minutu. Sluzni čep mi je ispao u subotu oko 17h, trudovi počeli u nedjelju oko 13h, vodenjak mi nije pukao. Krenula sam u rodilište u noći nedjelja na ponedjeljak oko 2.30 ujutro, dakle nakon skoro 14 sati trudova doma, iz Dubrave na Sv.Duh što je bilo 30 minuta u sred noći kad nema prometa.

Babica me primila, rekla da se popiškim, skinem gaće i legnem na stol. 5 minuta kasnije je viknula "vidim glavu brzo, silazite dolje, moramo u rađaonu". Dr. je uletila u sred izgona i pitala "kad je ova došla". Maloprije. Rodila sam cca 30 minuta nakon što smo sparkirali auto kod rodilišta.

Danas kad razmišljam o tome, moram priznati da me strah i da si mislim kako sam bila tako "luda". Ali sam se naslušala puno priča o 16 sati trudova u rodilištu, i to da ostanem doma što duže sam shvatila doslovce. Za drugi put me priznajem strah da to ponovim, ali imam plan krenuti od doma kad budu na 5 minuta, šetati oko rodilišta, hopsati na lopti kraj auta, vještat se o muža i auto i sl. ispred rodilišta dok ne budu na minutu . Ionako ne mogu niti ležati niti sjediti u takvim trudovima.


Da ti odgovorim na pitanje, mislim da su redoviti trudovi na 5 minuta ok znak.