A ovo sasvim normalno ponašanje ne izjednačavam s prihvatljivim ponašanjem. Normalno mi je da dijete ima takve faze, imam ih i ja uostalom, tko ih nema?
Ali to što mi je normalno da dijete ima fazu koja me izbacuje iz cipela ne znači da ću tu fazu prihvatiti tapšajući ga po ramenima i tepajući mu samo tako nastavi.

Isto kao što nam je svima "normalno" da postoje nemogući dvogodišnjaci, da postoje nerazumni pubertetlije, da postoji težak PMS, tako mi je i ovo u rangu "normalno". Nema potrebe za intervencijom stručne osobe, ali nisam nigdje mislila da nema potrebe za maminom intervencijom (ali uz uvažavanje djeteta).

Smatram da ni jedno loše ponašanje djeteta nije iz vedra neba nego ima svoj korijen, početak i na koncu vrhunac, ali s uzrokom, razlogom,... kojeg treba rješavati, a ne amo škarama prerezati vrhunac.