Čišćenje kuće...Dva kata...Veliko dvorište..Vrt kraj kuće...
Ha, pa ubilo bi me da ne snižavam kriterije.

Kupaone moraju biti čiste, kade perem prije tuširanja, umivaonik kod jednog od pranja ruku, školjku i bide svaki dan, usput, nakon korištenja. Zidove u njima, ah, to su metri i metri pločica, sjaje se oni sami po sebi, zašto da ih diram, osim ono oko elemenata koje čistim.
Kuhinja, svaki dan suđe, štednjak, radnu plohu, ali, samo navečer. Dovoljno mi je jednom na dan. Blagovaona i dnevni su uglavnom uredni, nema robe, ali mi tu živimo, ima knjiga, igračaka, pas, gomila cvijeća, ups, ima svega sada. Ali, ja ću to pospremiti i, taj čas će biti uredno i čisto i ne brinem do idućeg puta. Da li će taj idući put biti za par sati ili tek sutra, preksutra, zavisi o stanju u kojem sam.
Robe za pranje, sušenje, peglanje...koliko hoćeš. To uglavnom ide na dnevnoj bazi, osim, naravno, peglanja.

Pomažu mi perilica, robot za podove, sušilica, mašina za suđe...Ne bih voljela da mi se drugi ljudi motaju po kući i čiste. Muž može, ali nije uvijek tu. Djeca imaju svoje sobe, drugo ne moraju.

Uglavnom, daleko manje vremena trošim na čišćenje nego na bilo što drugo. Meni se čini da je čisto. A kome nije dobro, ne mora biti tu.
I smije se mrviti, i smije se jesti i hodati, i smije se osjećati ugodno. Ne smije se biti rob čišćenja svoje kuće. Tako ja gledam na to. Meni je čišćenje usputan posao, nikad ne kažem: e, sad ću ja generalku.