Imam malca starog mjesec i pol, jednu predškolku, muža, kuću na selu, psa i sve kućanske i ine obaveze.
Otkad sam stigla iz bolnice, nemam pomoć sem muža koji je na dosadašnjem poslu radio u tri smjene, svetke i petke a od slij.tjedna počinje raditi na novom poslu gdje ga neće biti cijeli tjedan, sem vikendom.

Dojim na zahtjev a to je skoro cijeli dan i triput po noći. Danju je pauza od oko dva sata i to je sve, stalno bi bio na ciki. Skuham ni sama ne znam kako, idem po drva da ložim vatru, operem suđe, jedva se stignem otuširati, ići na wc, pozabaviti se sa starijim djetetom a tek me čeka nešto što mi stvara paniku.......kako ću kad ću slijedeći tjedan je svaki dan dovoziti i odvoziti iz vrtića koji je udaljen 12 km od doma i kako da ja dojim ako ga ćopi glad ili šmek za cickom uslijed vožnje?

Pomoć od svojih i njegovih nemam, frendice mi ne žive kod mene na selu a i svaka naravno ima svoje obaveze i svoj tempo...
Prvo mi je dijete bilo na AD i samim time je sve bilo lakše......

Zanima me kako funkcioniraju i ostale mame koje su u sličnoj situaciji?