Roditelji i obitelj kao teret i kako se osloboditi...?

[kikic]

Ah Tanči... sve razumijem... Mama mi je lani imala moždani udar, oporavila se fizički, ne može jednom rukom najbolje ali kako je bilo ok je...problem je glava, ona je totalno drugačija nego prije a htjela bi biti ista, kuhati, ići u kupovinu, kopati u vrtu. Ne može stajati na nogama a uporna je da može sve, stavi vodu da zakuha pa zaspe, ne obuče se do kraja a htjela bi u dućan.... Noću se diže, oblači, htjela bi vani... Pola od toga nije uopće svjesna... Živimo tako 8-9 mjeseci jer ne može biti sama, jako je na dane naporno jer se digne i po 10 puta noću ponekad... Preko dana bi samo gledala u pod, ništa je ne zanima i da Tv ni slučajno ne radi jer je živcira. Imam 2 malene djece koja traže svoje, odgovoran posao, dižem se ujutro u 5 da skuham i sve stignem a na dane ne mogu uopće funkcionirati nakon što se 5 puta ili 10 dignem i vraćam je u sobu da legne, objašnjavam joj ali ne mogu svaki put mirno... Do prije nekih 8-9 mjeseci sve je radila sama, pomagala meni u svemu, druga osoba je bila... Sad na dane ne možeš je prepoznati, govori besmislice, optužuje me da ja izmišljam i teroriziram je... A sve radim za nju, vodim je kod doktora, pije tablete i za depresiju i ovo i ono, dok ja ne dođem s posla čuva je jedna žena da ne bi pala jer je pala kad je bila sama i nije se mogla dići... Molim Boga da mi da snage da izdržim i kad bi sve moglo biti kao prije ali teško...

[Tanči]

Joj draga, šaljetim ti virtualni zagrljaj da izdržiš.
Znam kako ti je. I mene moja svekrva zove po noći i dižem se i sve joj napravim. I onda ne mogu više zaspati, a treba otići na posao i odraditi svoje.
Baš me u petak šef pitao što mi je. Mislio je da mi nije dobro. Eto, tako ja izgledam. Kao da mi nije dobro. I nije.
Bitno da je svima oko mene dobro.

[flopica]

Tanči
baš sam se skroz naskroz prepoznala u ovoj tvojoj zadnjoj rečenici
i zapravo to užasno boli
i moram priznati da si prevelikodušna, nadam se uistinu da ćete naći neko rješenje što prije

[Mojca]

Tanči, pročitala sam samo tvoj prvi post o sveki... ne stignem sad čitati sve ostalo,e nam ti druge nego šakom po stolu.

[tua]

tanci, a da joj postavis ultimatum, ili ce ovako kako ste rekli, u dom pod vasim uvjetima, ili cete poslusati savjet od prije 14 godina?

[Tanči]

tanci, a da joj postavis ultimatum, ili ce ovako kako ste rekli, u dom pod vasim uvjetima, ili cete poslusati savjet od prije 14 godina?

Nisam sigurna da smo mi to u stanju napraviti.

[Tanči]

Tanči, pročitala sam samo tvoj prvi post o sveki... ne stignem sad čitati sve ostalo,e nam ti druge nego šakom po stolu.

A kako? Čim joj nešto kažemo ona odmah počne kukati- o Bože- Bože, daj da crknem... da točno tim riječima. Nemoguće je to slušati.

Govori nam da smo nasilnici, da šta ju maltretiramo a njoj nije dobro...da će stan ionako pripasti nama, ali da pričekamo. Ok, ali stan ima troškove koje treba plaćati. To je mrtvi kapital koji nam još cucla lovu. Nikakva korist od tog stana. Dom košta više od njene penzije. Kako platiti razliku? Ona o tome ne razmišlja i ne želi shvatiti.

Ne znam kako da joj objasnim kad razum kod nje ne radi. Osim toga ima i selektivno pamćenje. Ono što joj ne odgovara- toga se ne sjeća. Pisanje pisama i maltretiranje susjeda, policije i socijalnih radnika smo mi izmislili. Ona to sve negira.
I kako da ja nju "strpam" u umobolnicu?
Ja to ne mogu.
Njen pogled bi me progonio ostatak života.

[Mojca]

Onda prihvati situaciju i pokušaj da te ne pojede na drugi način.
Što bi rekli u Dalmaciji, "ne moš bit i j..en i pošten".

[Lucija Ellen]

A da je vratite u taj stan - odnesete, i redovito obilazite plus jos nadjete nekoga da obilazi uz honorar?

[tua]

znam kako je tesko ulaziti u raspravu s takvom osobom. ali sve drugo su polovicna rjesenja. a da probate prvo dom, pa dok se prilagodi nacmite pricu o stanu? ili probas dogovorit kucnu posjetu njenog doktora pa da je on obradi?
smisli nesto brzo, dok po tebe nisu dosli s kosuljom

[lonni]

Blackberry , probaj se fokusirati na ono pozitivno što si spomenula na kraju svog posta. Da sada netko ima šansu za normalan život. Živjela sam u stanu iznad alkoholičara koji je imao ženu i tinejdžera. Bilo je grozno za slušati, noću dernjava, a i po danu se čulo kroz cijevi kako ih normalnim glasom vrijeđa, ubija u pojam. Žena je vidljivo propadala s njim, vjerojatno je isto počela piti, bila zapuštena, kad bi je srela u haustoru mrzovoljna. Ružno zvuči, ali kada je on umro, to je bilo nešto najbolje što im se dogodilo. Nevjerojatna je bila transformacija te žene, postala je tako simpatična, nasmijana, dotjerana, bez onog tipičnog crvenila lica i nosa. Oslobodila se, a i on vjerojatno...

Tanči - grozna situacija. Ovo što kažeš da ona govori da želi crknuti, neka te to ne dira. Očito si rasla u normalnoj obitelji pa se nisi susretala s tom vrstom pasivne agresije, ali oni koji tako govore najčešće žive sto godina.
Mislim da je dom za vas, vjerojatno i za nju, najbolje rješenje. Vi niste stručno osposobljeni da se brinete za njeno fizičko, a što je još važnije, psihičko stanje. Nemate niti stambene uvjete za to. Ne daj da vas razori, vaša obitelj vam mora biti prioritet.

[Kosjenka]

Tanči - grozna situacija. Ovo što kažeš da ona govori da želi crknuti, neka te to ne dira. Očito si rasla u normalnoj obitelji pa se nisi susretala s tom vrstom pasivne agresije, ali oni koji tako govore najčešće žive sto godina.
Mislim da je dom za vas, vjerojatno i za nju, najbolje rješenje. Vi niste stručno osposobljeni da se brinete za njeno fizičko, a što je još važnije, psihičko stanje. Nemate niti stambene uvjete za to. Ne daj da vas razori, vaša obitelj vam mora biti prioritet.

X
Drugo njoj možda treba i njega od 24 sata. Ti radiš i nisi u stanju brinuti se 24 sata o njoj trajno.

[seni]

blackberry
cure

[Tanči]

Cure, jučer
Je baka bila uvrijeđena i u jednom trenutku čujem ja neku buku na hodniku (peglala sam u sobi) pogledam i imam kaj vidjeti. Ona ide sama s hodalicom na wc! Sama! Ustala se, obula papuče i sama ide. Sama je i pelenu skinula,sjela i obavila nuždu, ustala se, opet vratila pelenu i odsetala natrag u krevet.
Znači da može kad hoće, a meni cijelo vrijeme tvrdi da nemire niš i da mora imati pelene.

[Peterlin]

Cure, jučer
Je baka bila uvrijeđena i u jednom trenutku čujem ja neku buku na hodniku (peglala sam u sobi) pogledam i imam kaj vidjeti. Ona ide sama s hodalicom na wc! Sama! Ustala se, obula papuče i sama ide. Sama je i pelenu skinula,sjela i obavila nuždu, ustala se, opet vratila pelenu i odsetala natrag u krevet.
Znači da može kad hoće, a meni cijelo vrijeme tvrdi da nemire niš i da mora imati pelene.

Joj draga, ovo je baš teško....Nisam pametna što reći.

A da porazgovaraš s njenim liječnikom (bez nje) o njenom fizičkom i psihičkom zdravlju?

[Tanči]

Suprug i ja smo se dogovorili da.ćemo ju vratiti doma u njen stan i to za dva tjedna kad joj završi terapija koju smo već platili. Sastavit ćemo izjavu u kojoj ćemo navesti da baka odbija našu pomoç i da to ona potpiše. Međutim, sad me zove muž (jer sam ja na poslu, a on zbog mame na godišnjem) da je zvao socijalnu radnicu i upoznao je sa situacijom i da bi mu ona rekla da bez obzira na potpisanu izjavu mi smo DUŽNI skrbiti se o baki.
Socijqlna radnica nam savjetuje da se ne damo zafrkavati, oduzmemo baki poslovnu sposobnost i preuzmemo stvar u svoje ruke. Čak je i pitanje da li bi uspjeli smjestiti baku u dom s obzirom da ona malo bi pa maLo.ne bi u dom, a takve u domu ne žele jer im unose nered i nemir.
Eto, taman kad sam pomislila da imao rješenje mi smo opet na početku.

[Mojca]

Ne daj se zezati...
Pogledaj po oglasniku, ima žena koje će za stan i hranu i ne puno novaca pristati skrbiti o njoj. Kad smo mi moju sveki smještali u dom, ja sam bila stašno protiv toga, pa sam tražila alternativu, odnosno nekog tko bi bio 24 sata s njom, bilo je žena koje su pristajale raditi za zbilja male novce... pokušaj malo istražiti i tu opciju.

[*mamica*]

Tanči, morate prije svega shvatiti dvije stvari:

1. ta žena OČITO ima nekih psihičkih problema, ne nužno ozbiljnih, ali ih ima.
2. ona vas svojim ponašanjem svjesno (iz zloće) ili nesvjesno (radi bolesti) zlostavlja, maltretira i uništava kao obitelj.

Kada osvjestite te dvije stvari, bit će i vama lakše vidjeti što i kako dalje. Ja bih prvo učinila kao Peterlin, porazgovarala bih sa liječnikom da on točno da ocjenu njezinog fizičkog i psihičkog zdravlja. Ako se definitivno odlučite dati je u dom, sa stanom postupite kao što ste i željeli - renovirajte ga i iznajmite. Ružno zvuči, ali kao da ona mora znati i kao da išta može učiniti po tom pitanju.
Ako se ipak odluči ostati u svom stanu, pokušajte joj i dalje biti na pomoć koliko možete. Očito je da ona sada dosta toga može i sama, a mogu vidjeti iz tvojih postova da ćete joj i tako osigurati najbolju moguću brigu.

Činjenica je da je našim starima kao, uostalom, i svima nama, teško prihvatiti da u jednom trenutku više sami ne možemo i da nismo sposobni brinuti o sebi i obavljati stvari kao prije. Činjenica je i da se zbog toga počnu ponašati kao djeca i činiti ono što je i njima i nama na štetu. Uvijek kažem da su roditelji odgovorni za svoju djecu i brinu se o njima, ali dođe trenutak u životu kada se uloge zamijene i djeca postaju ta koja znaju bolje od roditelja i, sukladno tome, moraju i preuzeti odgovornost za njih. Makar se to njima ne sviđalo, kao što se ni nama nije sviđalo kada smo bili mali.

Teško je slušati takve uvrede od strane te bake, ali ponavljajte sebi da to nije ona, da ona nije više u stanju odlučivati i da vi morate preuzeti stvar u svoje ruke da bi napravili bolje i njoj i sebi.

[Mojca]

Tanči, morate prije svega shvatiti dvije stvari:

1. ta žena OČITO ima nekih psihičkih problema, ne nužno ozbiljnih, ali ih ima.
2. ona vas svojim ponašanjem svjesno (iz zloće) ili nesvjesno (radi bolesti) zlostavlja, maltretira i uništava kao obitelj.

Kada osvjestite te dvije stvari, bit će i vama lakše vidjeti što i kako dalje. Ja bih prvo učinila kao Peterlin, porazgovarala bih sa liječnikom da on točno da ocjenu njezinog fizičkog i psihičkog zdravlja. Ako se definitivno odlučite dati je u dom, sa stanom postupite kao što ste i željeli - renovirajte ga i iznajmite. Ružno zvuči, ali kao da ona mora znati i kao da išta može učiniti po tom pitanju.
Ako se ipak odluči ostati u svom stanu, pokušajte joj i dalje biti na pomoć koliko možete. Očito je da ona sada dosta toga može i sama, a mogu vidjeti iz tvojih postova da ćete joj i tako osigurati najbolju moguću brigu.

Činjenica je da je našim starima kao, uostalom, i svima nama, teško prihvatiti da u jednom trenutku više sami ne možemo i da nismo sposobni brinuti o sebi i obavljati stvari kao prije. Činjenica je i da se zbog toga počnu ponašati kao djeca i činiti ono što je i njima i nama na štetu. Uvijek kažem da su roditelji odgovorni za svoju djecu i brinu se o njima, ali dođe trenutak u životu kada se uloge zamijene i djeca postaju ta koja znaju bolje od roditelja i, sukladno tome, moraju i preuzeti odgovornost za njih. Makar se to njima ne sviđalo, kao što se ni nama nije sviđalo kada smo bili mali.

Teško je slušati takve uvrede od strane te bake, ali ponavljajte sebi da to nije ona, da ona nije više u stanju odlučivati i da vi morate preuzeti stvar u svoje ruke da bi napravili bolje i njoj i sebi.

X

Kad smo mi prošli kroz ovaj proces s lakoćom smo stavili baku u dom.

[Tanči]

Slažem se s vama, potpuno. Samo da prvo odgovorim na par pitanja;
njen doktor je i moj doktor jer smo ju prebacili k njemu kad smo ju dopeljali iz bolnice radi jednostavnosti. On ju, zapravo ne pozna. Tek je mjesec dana njegov pacijent. O svemu mi vodimo računa i mi komuniciramo s njim (mi-suprug i ja). Baka, ajmo reći sluša. Ali već je nakon tri dana htjela prestat pit lijekove za tlak pa ne bi pila lijekove za šećer, a konstantno joj je šećer 10 na tašte pa su joj antibiotici preveliki za progutat pa ne bi ona ni to. Ali ja ne dam. Ima da pije kako je dr odredio i to ide zato jer sam pokazala zube.
Što se tiče toga da netko s njom stanuje to ne dolazi u obzir zato jer je to jednosobni stan, sa samo jednim krevetom i u katastrofalnom stanju.
Znam, pitat ćete se pa pobogu zašto smo dozvolili da dođe u katastrofalno stanje? Eto, zato jer joj se nismo htjeli petljati. Unatoč njenim žutim minutama mislili smo da ona može sama. I mogla je, ali sad tek shvaćam kako. Zatrpavajući stan smećem, vrećicama, milijunima vrećica. Sve je u tom stanu tako užasno prljavo, ljepljivo, ma užas.
Pogriješili smo po tom pitanju i to jako, ali ona i dalje to ne shvaća. Ona tvrdi da taj prljav i uništen namještaj nije njen, već su susjedi uzeli njen lijepi i čisti, a njoj uvalili svoj zmazani.
Da, slažem se da ima psihičkih teškoća. Mislim da se to zove opsesivno- kompulzivni poremećaj.
...puno razgovaram s mužem o svemu ovome i došli smo do zaključka da nećemo dozvoliti da nas uništi, a već nas je načela.
Što se tiče institucija i doktora vidim da se nitko baš ne angažira previše kad čuju da baka ima 90g. stare ljude je lako otpisati i baciti obitelji na teret.
Ne bih htjela da ispadne da ovdje liječim svoje osobne frustracije ili da javno seciram baku. Ne, nipošto, ali možda će se još netko naći u ovakvoj situaciji, doslovno preko noći kao i mi pa da nađe koju korisnu informaciju ili da si prištedi muku.

[Tanči]

I da, da ne bi sad ispalo da je cijeli ovaj cirkus zbog njenog stana, a ona nam ga neda; nije tako. Uostalom moj muž je njen jedini nasljednik pa prema tome on bi trebao i naslijediti ono što iza nje ostane (ako šta ostane)
Ma zabole me za njen stan. Iskreno, najiskrenije. Nije me briga. Nikad nisam s tim stanom računala, niti kalkulirala da ju zato njegujem. Ne treba mi ništa. Samo nek me pusti na miru.

[blackberry]

ajme...baš te razumijem.
mislim...nisam na prvoj liniji fronte bila...ali sam promatrala...i promatram...
jedna moja baka je takva...i čitav život je bila takva. jednostavno je zločesta...al do toga je trebalo doći.
i njoj su najprije sinovi pokušali naći ženu koja bi bila s njom, al to je bila nemoguća mislija...jer je ona bila nemoguća...
pa bi im dala otkaz jer kradu...pa svašta...totalno je nalik tvojoj svekrvi Tanči
na kraju joj je dijagnosticiran Alzheimer...i uspjeli su je smjesiti u dom.

moja druga baka...je sasvim druga priča. čitav život na selu...radila od jutra do sutra...i onda iznenada moždani..
i gotovo...ne može ništa...
al ona nije samo pasivo agresivna...ona je nakon moždanog baš postala agresivna...
ono...trebalo ju je ponekad baš doslovce fizički obuzdati...svašta bi svima govorila...
ono...totalni bijes radi nemoći...
moja mama je donijela odluku da je neće dati u nikakvu instituciju, jer bi to bilo jedino za psihijatriju...
našla je ženu koja joj pomaže kad je nema kući...
i to nije bila laka misija...jer joj nije odgovarala svaka...
a treba i naći ženu koja će progutati ovakvo ponašanje i ne uzeti to k srcu ili osobno shvatiti.
nije laka.
al...drugi izbor je psihijatrija...i nije baš bajan.

uglavnom...da skratim...mislim da se sve na kraju svede kako se netko skrbio o nama...i koliko osjećamo da želimo i možemo uzvratiti.
nekad je i ona najteža opcija jedina koju si možemo zamisliti. kao mojoj mami npr.

kad je riječ o dužnosti...dužan si skrbiti o onome koji se skrbio o tebi. ako nije, nisi dužan.
e sad...mislim da se treba prema tim roditeljima ipak baš čvrsto postaviti. jer..oni su se o nama skrbili kako su htjeli...pa bi sad da se mi o njima skrbimo opet kako bi oni htjeli.
e...to ne može baš...
skrbiti se, da. onako kako želimo i možemo mi. ako je roditelj normalan će surađivati...
ako nije, onda se s tim treba pomiriti, na žalost.

niti malo nije lako.

držim vam fige da uspjete naći najbolje rješenje

[Bodulica]

Tanči, nemam pametan savjet...samo ti pružam podršku da izdržiš

[anatom]

blackberry draga, zao mi je da prozivljavas isto.ja te apsolutno razumijem.

mom je ocu je neki dan bilo godinu dana.uzas.ne osjecam nikakvu promjenu , cak bih se usudila reci da mi je jos gore.
stalno govorim da moram nesto poduzet ali me strah pokrenuti se.imam osjecaj da ce mi biti gore kada proradim u glavi sve ono sto je negdje posakrivano.

drzi se.doci ce i suncanije vrijeme.
nas dvije trebamo tjedan dana jedna sa drugom i vjerujem da bi nam bilo lakse.

[EvaMONA]

[QUOTE=winnerica;2279041]

I kad čovjek malo sve "zaboravi" i primiri se, ona opet počne; tako je danas nazvala Hitnu pomoć da je vozi u bolnicu na kemoterapiju (iako je u dogovoru da je ja vozim ali da me pričeka do 7h ujutro jer su mi cure bolesne, da prvo njih zbrinem); pa nije dočekala niti mene niti HMP (koji je stigao u njen stan u 7,15h i ljudi je traže u čudu!!!), već je "jadna" otklipsala na BUS i tramvaj do Vinogradske!!! .

tzv. "vječna patnica/tiranin" - ako nije tad kad nesto zamisli kao da ni nisi htjela pomoći i sudjelovati.
Moja mama ugl. ne koristi tako očite metode, ali zato se stari ne može suzdržati. Sve im opraštam jer su prema unucima super i barem u direktnom kontaktu s njima nikad ne podliježu svojoj negativnoj/isfrustriranoj strani.
Mene fascinira kako mi stari uspije u doslovno pola min. (samo se spustio uzeti nešto iz auta što sam trebala dati) sjebati dan. Ovo je sažeto, ali pogađa u sridu.

[Peterlin]

Ne daj se zezati...
Pogledaj po oglasniku, ima žena koje će za stan i hranu i ne puno novaca pristati skrbiti o njoj. Kad smo mi moju sveki smještali u dom, ja sam bila stašno protiv toga, pa sam tražila alternativu, odnosno nekog tko bi bio 24 sata s njom, bilo je žena koje su pristajale raditi za zbilja male novce... pokušaj malo istražiti i tu opciju.

Ovo je podnošljivo rješenje...ali treba dobro "pogoditi" osobu koja je u stanju podnositi muhe starosti i koju će starija osoba tolerirati.

Moja baka je umrla prije nekoliko godina u devedesetoj, a prije toga je bilo vrlo teško naći način koji bi odgovarao i njoj i djeci (živjela je sama u svom stanu, moj tata i teta brinuli su o njoj, ali nije to lako ako radiš i imaš svoju obitelj...)

Bilo je raznih opcija. Baka se nije dala u dom, a doma nije mogla biti sama. Imali su ne znam koliko gospođa koje su dolazile i brinule, ali ni jedna "nije valjala" jer nije štajaznam držala metlu na odgovarajući način. Čak novac nije bio problem jer je bilo dovoljno djece da zajednički to plate. Teže je bilo pogoditi pravi način jer nitko od njih nije mogao sjediti s njom i zabavljati je veći dio dana. Bilo je podnošljivo dok je hodala (a tada je i ona bila psihički bolje) ali pred kraj je stvarno bilo teško. Na kraju je umrla u bolnici dan prije nego je trebala ići u stacionarni smještaj jer više nije mogla na noge. Na neki način je "utekla" od doma - toga se cijeli život grozila i nikako nije pristajala tamo otići do zadnjeg dana.

Treba imati u vidu "da je starost i nemoć zapravo najgora bolest" i da ljudi u starosti postanu zajedljivi i čangrizavi pa muče ljude oko sebe, naročito žene koje su u mladosti bile orne i sposobne. Ufff.... ja sam dobar kandidat za tako nešto . Najradije bih rekla svojoj djeci "zatucite me lopatom ko krta ako budem blablabla" ali to je u biti isto kao i ovo što opisuje Tanči - "da bar crknem".

S jedne strane treba imati razumijevanja, a s druge baš ovako - ne dati se zafrkavati. Tko može, najbolje je o tome porazgovarati dok je starija osoba još orna, ali tada one misle da će zauvijek moći prati kadu i wc pa je to teško izvedivo.

Moji roditelji i svekrva imaju već lijepe godine i ja ću uskoro isto biti u takvoj situaciji. Svaka obitelj ima svoje specifičnosti. Moji roditelji žive u drugom gradu, svekrva živi sama - ništa od toga nije sretno rješenje. Uskačemo im kako možemo. Polako privikavam mamu da tu i tamo prihvati plaćenu pomoć (bračni par susjeda koje dobro pozna) upravo zato da joj danas-sutra ne bude šok kad dođe vrijeme da takav aranžman bude trajno rješenje. Ne znam... Problem je često tvrdoglavost - kad stariji ljudi ne žele prihvatiti MOGUĆA rješenja samo zato jer nisu u skladu s njihovim očekivanjima...

Tanči, drži se...

[Tanči]

Cure, hvala na podršci i savjetima. Baš zato što svi imamo roditelje i kao što pišemo; neke od nas se borimo s alkoholizmom, neke sa starošću i nemoći, neke pak s bolesti pa i zločom svojih roditelja....dobro je da govorimo o tome. Na taj način si pomažemo. Jako.
Što se tiče moje svekrve ona je jučer lijrepo razgovarala sa mnom. Ali ona ne kuži ili neće da kuži ništa. Ja se napumpam i "odlučim" suprostaviti joj se i onda ju pogledam i ne mogu. Žao mi je. Iako ona meni nije apsolutno ništa u životu napravila, ni dala, ni pomogla, mene svejedno pere savjest.
Čitam kako se
@ anatom i @ blackberry muče i žao mi vas je cure. Jako. Patile ste prije. Patite i dalje, a ne bi trebale. Vi ste dale sve od sebe pa i više od toga. Nadam se da ćete naći mir.

Pa tako i ja. Iako znam da je to teško. Muž mi je loše. Jučer uopće nije jeo. Kaže da nemire, da ima grudu u prsima. Eto, što nam se događa.

[stray_cat]

za sve vas koje ste se pretvorile u robove kojima je na razlicite nacine nametnuto da se "morate" brinuti o starijim clanovima obitelji samo upozorenje. sve vi imate fizicka i psihicka ogranicenja i ako vi prestanete funkcionirati najvise ce problema imati vasa djeca koja su tu zbog toga jer ste vi tako odlucile.

postoji more starackih domova, od smjestaja tamo imaju cesto usluge dnevnog boravka ili cak da pomognu ljudima po kucama http://www.domovi-za-starije.com/hr/informacije.html

mozda je cak moguce naci i volontere koji bi vas zamijenili na par sati?

[AdioMare]

sve vi imate fizicka i psihicka ogranicenja i ako vi prestanete funkcionirati najvise ce problema imati vasa djeca koja su tu zbog toga jer ste vi tako odlucile.

odavno nisam pročitala nešto ovako kompleksno, a sažeto u jednoj rečenici!
pa sad ti radi s time što god hoćeš

skidam kapu, stray

[stray_cat]

btw mogu pitati gospodju koja pomaze privatno mojoj teti da li bi primila jos nekog. ona dolazi u kucu. osim sto stvarno odlicno odnjeguje, ocisti, presvuce okupa, izmasira podjednako dobro zabavlja moju tetu. a teta zna biti grozna, vrijedja, prijeti i nikad nismo imali ideju da ce se naci neko tko ce nju tolerirati jer je teta cijeli zivot bila diktator.

mislim da je ona produzila teti zivot za bar 5 godina

[stray_cat]

odavno nisam pročitala nešto ovako kompleksno, a sažeto u jednoj rečenici!
pa sad ti radi s time što god hoćeš

skidam kapu, stray

pa to je ko da odes na dobrovoljno davanje krvi i dozvolis im da di posisaju svu krv, doslovno

[AdioMare]

pa je...

[Bubilo Bubich]

Pa je kao da ti posisaju svu krv, a spremio si se samo na pola litre, ali ovo dolje je valjda ono što je mnogima u glavi i na srcu u tim trenucima, i rijetko tko može biti hladne glave i naći granicu između toga da sebe i svoju obitelj iscrpi fizički i psihički do kraja, i toga da se adekvatno brine o osobi koja je, blago rečeno nezahvalna i ne prihvaća niti jedno od ponuđenih rješenja:

Ali ona ne kuži ili neće da kuži ništa. Ja se napumpam i "odlučim" suprostaviti joj se i onda ju pogledam i ne mogu. Žao mi je. Iako ona meni nije apsolutno ništa u životu napravila, ni dala, ni pomogla, mene svejedno pere savjest. Čitam kako se @ anatom i @ blackberry muče i žao mi vas je cure. Jako. Patile ste prije. Patite i dalje, a ne bi trebale.

Tanči, samo da ti dam malo podrške, iako mislim da tu čovjek ne može dati pametan savjet, i svaka stvar npr. tipa "dom ili plaćena pomoć" obitelji koja je u takvoj situaciji nije lak i racionalan izbor. A trebao bi nam biti.

Ne da mi se sad pisati o svojoj svekrvi, ima o njoj i tema i postova ovdje, ali ukratko sve vrlo slično je tu: napadi na susjede, psihijatrijska dijagnoza, soc. centar i preporuka za policiju i nasilno odvođenje, nepodizanje propisanih lijekova bilo kakvih - a kamoli da ih pije, prljava i masna kuća, koju joj naravno svi žele oteti, moj muže = njezin sin jedinac, takve riječi koje ti bez povoda izgovori, koje nikada od nikoga u nikakvom scenariju nisi čuo ni doživio... a ti uvijek ispočetka "žao mi ju je". Za sad ne živi s nama, sama je i na dnevnoj bazi se još može brinuti za sebe. Ali mene je i nekoliko telefonskih poziva i susreta tjedno dovelo do toga da danima plačem, tražim psihijatra za sebe, zovem psihološku pomoć i slično. I onda sam odrezala - svi ti ljudi, stručnjaci redom su mi rekli da budem hladna i da se maknem. I da ju institucionaliziramo. Mm nije bio spreman na ništa drastično dok ona koliko toliko funkcionira. Tako da je samo meni preostalo da se maknem. I sada ju viđam samo kad to ne mogu izbjeći, a i tada isključim mozak, začepim uši i ignoriram sve što kaže maksimalno koliko god mogu.

Ali bojim se hoće li doći do situacije kao kod tebe, i što će tada biti... Ja sam već hladno spremna na to da ne dolazi ništa drugo u obzir nego institucija ili plaćena pomoć makar te novce morala ne znam kako naći. Ali što će i kako stvarno biti, tko to zna, pogotovo jer nije moja mama, a muški su u takvih situacija možda i teži na takve odluke od nas. Moja mama (mlađa je od nje 20 godina) nekad kaže da tko zna kakva će ona biti u tim godinama. Ja joj kažem da ni minutu neću čekati i da ću je strpati u dom ili sl. .

Ponekad se čuje i da se obitelj treba pobrinuti i skrbiti o starijim članovima, a ne sve trpati na teret države/institucija, ali obitelj više danas nije 3 jetrve, 2 zaove, vitalna stara tetka i još pokoja žena u kući, koje se sve skupa brinu o svim starima i djeci u kući. Danas obitelj ima 3 ili 4 člana, jedva da imaš baka-servis ili nekoga tko će (besplatno) pokupiti dijete iz vrtića ili ga pričuvati ako pokupi virozu, oboje roditelja izbiva iz kuće barem 9-10 sati, i daj se sad uz to još brini i o takvim starim osobama (koliko god to nehumano zvučalo).

Želim vam da što prije skupite malo snage, i "kritičkog odmaha", i uspijete vidjeti što bi vama bilo najprihvatljivije rješenje. Morate prvenstveno misliti na sebe, i na svoju "održivost" jer ako se vi raspadnete bit će teško. Polako, želim vam da se što prije odlučite na neki prvi korak. (možda nije najpametnije rješenje - ali, bi li u obzir dolazila prodaja njezinog stana, pa da se boravak u domu financira od tog novca)

[marta]

ja to odlaganje stavljanja takve osobe u dom ili instituciju drugog tipa vidim kao veliki problem. vec dvaput sam svjedocila da to uopce ne uspijeva u kasnim fazama i osoba ostane na skrbi do smrti, koliko god istoj trebalo da dojaše, ili pri pokusaju odvodjenja nastaje krš i lom od kojih se ukljuceni tjednim oporavljaju, a ta osoba to uglavnom zaboravi istom brzimon kojom zaboravi sta je jutros doruckovala.

[blackberry]

blackberry draga, zao mi je da prozivljavas isto.ja te apsolutno razumijem.

mom je ocu je neki dan bilo godinu dana.uzas.ne osjecam nikakvu promjenu , cak bih se usudila reci da mi je jos gore.
stalno govorim da moram nesto poduzet ali me strah pokrenuti se.imam osjecaj da ce mi biti gore kada proradim u glavi sve ono sto je negdje posakrivano.

drzi se.doci ce i suncanije vrijeme.
nas dvije trebamo tjedan dana jedna sa drugom i vjerujem da bi nam bilo lakse.

zar i razdoblje nam se podudara...vidiš..

nemoj reć da je gore...nemoj
meni pomaže ovo...uopće ništa ne nastojim potisnuti. kad mi se plače, plačem...
kad mi se viče....vičem..
kad mi se priča...pričam...pišem...brige me kome sam naporna...
ali, ne nastojim ne razmišljati o tome. upravo suprotno.
i svaki dan, iznaova, nastojim usaditi u moj mozak, pa onda i u srce, zašto sam donijela takvu odluku i što joj je prethodilo.
al, moram se podsjećati. jer, moj mozak je čudeso. on sve uljepša...oboja nekim finim bojama...nekim sjećanjima koja nisu sjećanja već priželjkivanja...
uglavnom sve crno tik tak postane u najmanju ruku sivo...i uvijek je zajednički nazivnik svemu moja krivnja.
al tome sam sada objavila rat.
pa makar čitav stan ispisala parolama.
al...ta iskrivljena sjećanja stvaram samo ja. znači da može drugačije.

pisat ću ti dalje pp
dok ne nađemo vremena za susret

[blackberry]

za sve vas koje ste se pretvorile u robove kojima je na razlicite nacine nametnuto da se "morate" brinuti o starijim clanovima obitelji samo upozorenje. sve vi imate fizicka i psihicka ogranicenja i ako vi prestanete funkcionirati najvise ce problema imati vasa djeca koja su tu zbog toga jer ste vi tako odlucile.

postoji more starackih domova, od smjestaja tamo imaju cesto usluge dnevnog boravka ili cak da pomognu ljudima po kucama http://www.domovi-za-starije.com/hr/informacije.html

mozda je cak moguce naci i volontere koji bi vas zamijenili na par sati?

sve stoji što kažeš.
samo ovo s volonterima me nasmijalo. misliš da ima elemenata koji bi to trpili za niš, osim nas krivo programiranih?
stvarno misliš?
meni to izgleda čisti sf. mislim, ja nebi nikad nikog mogla zamoliti da to trpi za ništa. eh..sad i sama vidim što o sebi mislim nakon ove konstatacije

[blackberry]

pa to je ko da odes na dobrovoljno davanje krvi i dozvolis im da di posisaju svu krv, doslovno

mislim, uopće nije smiješno. al ja tako volim tvoj direktan pristup. odmah otvori oči.

[stray_cat]

sve stoji što kažeš.
samo ovo s volonterima me nasmijalo. misliš da ima elemenata koji bi to trpili za niš, osim nas krivo programiranih?
stvarno misliš?
meni to izgleda čisti sf. mislim, ja nebi nikad nikog mogla zamoliti da to trpi za ništa. eh..sad i sama vidim što o sebi mislim nakon ove konstatacije

naravno da postoje volonteri, u hr nije toliko aktivno i nije dio kulture i odgoja kao vani ali imas ljude koji vole pomoci drugima. po starackim domovima po centru zagreba imas mlade ljude koji odu u dom i druze se sa ekipom iz doma ili pomognu oko hranjenja http://www.vcz.hr/

kod nas su osim civilnih grupa tu prisutne i grupe koje su organizirane oko vjerskih zajednica pa pretpostavljam da bi se tako nesto moglo naci i po hr

[stray_cat]

mislim, imas cak i hrpe volontera koji pomazu i spasavaju zivotinje

a jos nesto, dio simptoma o kojima pisete je klasicna demencija. postoji siroki spektra lijekova kojima se proces usporava i dobrim kombinacijama moguce je mozak prilicno regenerirati. treba vam dobar neurolog psihijatar (tetin sin, moj bratic ima takvu kvalifikaciju i nju je iz totalnog odljepljenja kad vise ni njega nije prepoznavala u principu vratio na zemlju)

http://www.mentalnozdravlje.com/pore...demencija.html

[klokanica1506]

mislim da je ona produzila teti zivot za bar 5 godina

Jesi sigurna da će takva preporuka proći Ok, sad sam ga pretjerala... ali nakon 3 godine pranja riti, bedinjanja, skakanja po bolnicama valjda imam pravo da se našalim

[stray_cat]

Jesi sigurna da će takva preporuka proći Ok, sad sam ga pretjerala... ali nakon 3 godine pranja riti, bedinjanja, skakanja po bolnicama valjda imam pravo da se našalim

ja zivim u zemlji gdje je eutanazija legalna

[stray_cat]

i u biti ne razumijem to opsesivno produzavanje zivota po svaku cijenu. mislim da smisao zivota nije u tome koliko traje nego kako se to vrijeme potrosi

[klokanica1506]

Može obitelj podnijeti zahtjev ukoliko se radi o demenciji?

[Peterlin]

ja zivim u zemlji gdje je eutanazija legalna

Ali sto to vrijedi ovdje kad nije legalna i nece jos dugo biti. To je tako zato jer smo mi ipak blizi "rodovskom" drustvu, da se tako izrazim...

Ont. Potreba za hospicijima i svim oblicima skrbi o starijim osobama u Hrvatskoj je isto velik problem i za sada nije zadovoljavajuce rijesena.

[klokanica1506]

i u biti ne razumijem to opsesivno produzavanje zivota po svaku cijenu. mislim da smisao zivota nije u tome koliko traje nego kako se to vrijeme potrosi

Ni ja ne razumijem, ali kad mi veli da se ide van igrati s Anom i da budu radile vjenčić od tratinčica (ima 87 godina) - shvatim kak joj u njezinom svijetu baš ništa ne fali, dapače...

[Mojca]

i u biti ne razumijem to opsesivno produzavanje zivota po svaku cijenu. mislim da smisao zivota nije u tome koliko traje nego kako se to vrijeme potrosi

X!
Moju sveki su tri puta u 9 mjeseci dizali od mrtvih i samo joj produžavali patnje. Svaki put sepsa i nova kombinacija antibiotika... tri put smo se opraštali s njom... na koncu je pobrala MRSA-u u bolnici i jedva su ju primili nazad u dom, a u bolnici ju više nisu htjeli.

[Tanči]

Dakle ovako; baka će ići u dom. Koji je sama odabrala još prije nekoliko godina i već bi bila tamo na komisiji i odobrili su joj smještaj ali je odbila i molba joj je stavljena u mirovanje.
Danas sam razgovarala sa socijalnom radnicom iz tog doma i sve joj ispričala i ona mi je rekla sljedeće:
- stari, odnosno jako stari ljudi su uglavnom takvi kao moja svekrva
- u dom će ju primiti, ali ne odmah, već kad se oslobodi mjesto
- ako će raditi probleme oni to rješavaju pa i odvođenjem u psihijatrijsku ustanovu uz naš pristanak
- moj muž, odnosno bakin sin je DUŽAN po zakonu brinuti se o mami i to se zove: obveznik uzdržavanja
- prilikom sklapanja ugovora s domom on će potpisati dodatak ugovoru u kojem se obvezuje plaćati razliku cijene jer bakina mirovina nije dovoljna kao i đeparac od minimalnih 100kn za baku
- u slučaju da to ne želi mora otići u centar za socijalnu skrb i doslovno se odreći mame i tada oni preuzimaju skrb nad njom i svu njenu imovinu
- socijalna radnica me utješila i umirila i rekla mi da me razumije da nam se sve smučilo i da nam zapravo nije stalo do stana, ali da bi zbilja bilo šteta da stan pripadne državi
- isto tako nas razumije da nam je teško uz posao i dijete brinuti se o baki i ona smatra da je dom bolje rješenje
- u domu će baka imati svu potrebnu skrb, medicinsku sestru koja će nadzirati uzimanje terapije kao i njegovateljicu koja će voditi računa da se baka okupa i održava osobnu higijenu ( to ćemo dodatno plaćati, ali nema veze drago mi je da ta mogućnost postoji)
- pošto baka hoda uz pomoć izgleda da neće ići u stacionar, već u stambenu jedinicu
- čekat ćemo cca mjesec dana, a do tada je baka s nama

Eto, drage moje. Tako bude.
S mužem sam razgovarala i dogovorili smo se da ćemo izdržati dok baka ne ode u dom. Obećao mi je da se neće nervirati i da će opet početi misliti na naše dijete, sebe, nas..isto tako i ja. Nema druge. Naš život ne smije stati. Baka je doživjela krasne godine. 31. siječnja će navršiti 90 i puno je proživjela i imala je dobar život.
Pitanje stana smo za sad ostavili po strani, a ja sam danas baki rekla nakon što mi je postavila sto pitanja vezano uz to što će odjenuti u četvrtak kad ide na kontrolu u bolnicu, da je ona naša briga i da se ne opterećuje s ničim. Od kad je kod nas, ona je naša briga i to je to. U nikakve rasprave se nisam dala uvući jer tome ne bi bilo kraja.
Tako ćemo onda nekako riješiti i pitanje stana. Reći joj da tako mora biti i gotovo.

[Tanči]

Što se tiče spominjanja eutanazije, mislim da to nije u redu. Jer, gdje bi stavili granicu?
Ako bi razlog za eutanaziju bila starost, demencija ili neka kronična, neizlječiva bolest, koliko bi zapravo ljudi starijih od 60-70 ostalo? Niti jedan.
Uostalom, ja vjerujem da je Bog gospodar života i smrti i eutanazija se nikako ne uklapa u moja uvjerenja.
Ali to je neka druga tema.

[tua]

Tanci,
to je stvarno najbolje rjesenje za obje strane. mislis da baka nece raditi frku oko odlaska?

palijativna skrb u rh je posebna tema, imamo ozloglaseni marof i to je to. koliko sam ja shvatila, postojali su neki entuzijatisti koji su htjeli nesto pokrenuti, ali je stopirano, ne znam iz kojih razloga. nekakav obican staracki dom u terminalnoj fazi nije od nikakve koristi.

[tua]

Ali sto to vrijedi ovdje kad nije legalna i nece jos dugo biti. To je tako zato jer smo mi ipak blizi "rodovskom" drustvu, da se tako izrazim...

Ont. Potreba za hospicijima i svim oblicima skrbi o starijim osobama u Hrvatskoj je isto velik problem i za sada nije zadovoljavajuce rijesena.

ovaj drugi dio sam se nadovezala na peterlin