ja još nisam srela psihijatra, psihologa ni pedijatra koji se nisu zgražali nad produženim dojenjem i co-sleepingom
ja još nisam srela psihijatra, psihologa ni pedijatra koji se nisu zgražali nad produženim dojenjem i co-sleepingom
Ja jesam.
Nekoliko psihologinja koje su i same iskusile dojenje, produzeno dojenje i/ili co-sleeping i jednu psihijatricu koja je promijenila misljenje nakon sto je i sama postala majka i odlucila slusati srce (po pitanju co-sleepinga, s dojenjem novorodjenceta nije imala problema), a ne teorije iz knjige.
Ne treba mijenjati psihijatra jer ima suprotne stavove nasima o dojenju, co-sleepingu ili bilo cemu silcnom.
Treba ga mijenjati ako vjeruje kako je mlada zena dosla 10-15 godina prekasno na psihoterapiju. To je krivo i jedino bitno u lijecenju zibbe, a ne psihijatricin stav o attachment parentingu.