Citiraj Zuska prvotno napisa Vidi poruku
Cure, opako me pucaju hormoni.
Ne dojimo, evo, sutra dva tjedna... Ja sam u međuvremenu dobila 5 dana uranjenu mengu koja je bila mnogo izdašnija nego inače (prvu mengu nakon poroda dobila sam 40-ti dan nakon poroda i odonda je imala redovitu).
A otkako sam se vratila doma, totalno me šamaraju osjećaji, kao da ponavljam baby blues... Voljela bih da sam potpuno mirna sa svojom odlukom, a nisam. U tome mi priroda niti malo ne pomaže, i dalje imam mlijeka, dapače, stvaraju se kvrge pa se moram masirati i još pomalo izdajati, a osjetila sam i let down u jednom trenutku kad sa je vidjela nakon što se vratila od bake. Onda si ja vrtim po glavi kako mi, eto, priroda nešto poručuje... Pa onda vidim frendicu kako doji i rasplačem se zbog vremena koje je prošlo...pa se počnem prisjećati..i tako se vrtim u krug.

Ovo pišem da mame znaju da nije lako prestati..i da to nije samo fizički doživljaj.

Inače, ona je dobro, rekla bih, čak bolje od mene, opet ok noć, jedino se sve ranije počinje buditi za ustajanje i sad ispada da joj je dovoljno samo 9 sati noćnog spavanja, zar nije to malo? Danas je prvi put pitala da bi išla piškiti, zadnjih dana smo je stavljali na wc samo par puta, čisto bez veze, i to ju je jako razveselilo, a danas se, evo, tamo i popišala. Baš nekako sazrijeva iz dana u dan.
ja isto ponekad osjećam let down ali mlijeka više nema. Ima kad stisnem možda kap-dvije, i to je to. ma nemoj se Zuska tako osjećati, ja mislim da nemaš razloga za to. To je faza koju moraš proći, a prolazila bi je i da si je dojila duplo duže. Ako misliš da si pogriješila, ti je počni opet dojiti, još imaš vremena predomisliti se, mlijeko bi se brzo vratilo na staro. I ja sam prolazila kroz sličnu fazu ali puno blažu. Ovako kao tebi bilo mi je s prvim djetetom ali meni je pomoglo to što sam već bila trudna par mjeseci i ginekolog mi je preporučio da ga stanem dojiti, zbog moje premale kilaže. A sa drugim sam prolazila kroz tešku krizu jer sam je dojila mjesec dana. Završila je u blnici i tako je sve nekako naopako ispalo, nije moglo drugačije ali grizla sam se dugo što je trajalo tako kratko. Sve to prođe, ti loši osjećaji. I sad me tuga uhvati zbog curke jer uvijek u mislima imam onaj njen blaženi izraz lica dok se doji i koluta očima od gušta. Ali onda se sjetim svih neprospavanih noći, njenog krivog ritma hranjenja, nestabilnosti u svakom pogledu jer cica joj je bila centar svega i sto puta dnevno prekidala je svaku aktivnost zbog cice. kao da ju je dojenje spriječavalo u napretku. Sad vidim ogromne pomake u njenom ponašanju, njeno zadovoljstvo, i to mi je potvrda da sam napravila kako treba. Uostalom, ja sam naspavana konačno i imam više strpljenja. Sve ima svoje minuseve i pluseve. Ako misliš da si donijela krivu odluku, još imaš vremena vratitit se na staro. Ili ako misliš da tvoje dijete pati zbog uskraćivanja cice. Moje definitivno ne pati i ta stranica je gotova za nas.