kada osjetite da vas obuzima navala bijesa, kako se toga rjesavate?

[Jurana]

A ja želim reći da urlajuća majka možda i nije najgora moguća.
U svojoj okolini ja, npr., imam durilice - po nekoliko dana smrknuti i šutljivi, a ti nemaš pojma što im je. Ili im vidiš nervozu u svakom pokretu i pogledu, a šute. Meni se čini da bih u tom trenutku radije da drekne, nego da isijava tu negativnu energiju oko sebe tako u tišini.

[samamama]

A ja želim reći da urlajuća majka možda i nije najgora moguća.
U svojoj okolini ja, npr., imam durilice - po nekoliko dana smrknuti i šutljivi, a ti nemaš pojma što im je. Ili im vidiš nervozu u svakom pokretu i pogledu, a šute. Meni se čini da bih u tom trenutku radije da drekne, nego da isijava tu negativnu energiju oko sebe tako u tišini.

moj problem je vise ovakav.. kad kuhas, isijavas i samo sikćeš na sve oko sebe. to je puno gore :/ ja sam prije za potuči se ili razbiti pola stana, nego za urlati ( iako u onim momentima mraka na ocima se desavaju i urlici... )

inace, ja dolazim iz obitelji urlatora ali sam srecom valjda otisla dovoljno rano da ne pokupim barem taj obrazac ponasanja. mrzim kada se vice, a kad netko samnom prica povisenim tonom digne mi se kosa na glavi istog trena!
vise se ne sjecam kako je uopce bilo odrastati u takvoj obitelji, niti kako sam se zbog toga osjecala ( moguce da je trauma tolika da je se iz tog razloga ne mogu sjetiti )., ali sada kada cujem kako se sestra dere na svoju djecu, uhvati me grč u želucu i dođu mi suze na oči istog trena.., pocne me prati nervoza i odmah mi je lose

nemojte da vam vika postane normalni nacin komuniciranja, cak i ako se tjesite da ste vi tako odrasli, prezivjeli i ostali normalni. eto ja nisam, do te mjere da se nemogu sjetiti kako sam se osjecala kada se u kuci vikalo.. vidim kakve to posljedice ima danas na mene.

[Jadranka]

A ja želim reći da urlajuća majka možda i nije najgora moguća.
U svojoj okolini ja, npr., imam durilice - po nekoliko dana smrknuti i šutljivi, a ti nemaš pojma što im je. Ili im vidiš nervozu u svakom pokretu i pogledu, a šute. Meni se čini da bih u tom trenutku radije da drekne, nego da isijava tu negativnu energiju oko sebe tako u tišini.

Ja isto mislim da je to puno gore. Bolje dreknit pa zavrsit s tim nego ovako. U obitelji od md-a su takve sutilice, cini mi se, narocito mater... A i on je bome takav. Ja ga pitam, sta ti je, sta si ljut? Nisam ljut, umoran sam, boli me glava, il nesto tretje. I onda silent treatmant. Najradije bi ga ocerupala kad je takav :D