pa kod nas je bilo - umjereno. radio je radio stalno, od kad se otvore oči, a tv se palio za dnevnik i radio dok se nije išlo spavati. neke stvari su se obavezno gledale. spomenuti dnevnik, olimpijada svi sportovi, od sanjkanja do bacanja diska. nedaj bože propustiti skijanje kad je skijao bojan križaj. pa onda eurovizija kviskoteka, bolji život, malo i velo misto. to bi i none došle, obje. i inače smo imali to skupno gledanje kad je nešto važno. to mi je ostalo do danas. kad je neki važan sportski događaj, taj se gleda skupno. i ne propušta.
a ako netko ide u kuhinju, normalno da se prenose filmovi, kako drugačije :D
i isto me mama zove svaki put kad gleda npr nedjeljom u dva, da komentiramo. il kad je bio milijunaš, eto ti nje na telefon, da jadan vidiš kako nije znao.

inače, nismo mi baš previše navučeni na tv. mm voli gledati nogomet, kad je liga prvaka on gleda, a ja čitam. ili kad nema ništa zanimljivo. npr do deset su sapunice, koje ne podnosim, a ako na ostalim programima nema ništa, onda čitam. do dnevnika uglavnom ne gledamo ništa, eventualno djeca crtiće sat-dva, ako smo doma.

ono što meni oduzima jako puno vremena je - internet. i meni i svima, naročito s j stalno moram voditi rat. tako da mi nikad ne bi palo na pamet izbaciti tv iz kuće, al internet mi je više puta palo na pamet. to bi nas spasilo. npr, sad ne bi pisala ovo, nego bih završila posao koji moram završiti. pa bih na miru zalegla na kauč pred tv. al ne, ja ovdje filozofiram o tv-u.