Danas dođem s posla i dočeka me dijete da je jeo sladoled i sam išao kupiti.
Pitam baku. Stvarno, želio je sladoled, dala mu je novce i otišao je u trgovinu kupiti.
Nije nam trgovina ne znam kako daleko, ali meni je tu bitniji dio da se on osjeća sposoban otiči sam, dogovoriti s trgovcem što želi, platiti,... U svakom slučaju bitnije mi je da želi i zna "odkomunicirati tu situaciju".

(Na stranu to što mi se ne sviđa da je danas jeo sladoled).