A. si strašno želi play station, ja sam izričito protiv toga (jer već ima određeni
ekranoovisnički potencijal, ne želim da još više vremena gubi na elektroničke medije), a MM mu je rekao, ako si uštedi pola iznosa od svojih novaca, da će mu on financirati drugu polovicu.
I on sad fakat štedi (od love koju dobije za nošenje flaša, i od simboličnog džeparca kojeg je prije trošio na sličice s kioska). I računa za koje će vrijeme uštedjeti potreban iznos. Ja se sa svojim antiprotivnim stavom mogu slikati. Samo ću i opet biti mama policajka koja nešto zabranjuje
A inače kaže da dečki u školi imaju mobitele, iphone, tablet... nije mi jasno tko kupuje 8-godišnjem djetetu tablet da bi igrao igrice, i to još u školi
Peterlin prvotno napisa
Joj draga, nije jedini koji kupuje ono što je želio u djetinjstvu (ili bi želio da je sada dijete). Poremećaj prave mjere kupovine igračaka uvijek ima ovaj uzrok. Nisam iznimka... Nismo toga baš često ni svjesni, ali pola toga kupujemo u biti - sebi. Mi babe plišavce i lutke, a muški obično legice, autiće, vlakiće i tehniku. Ja sam posebni pacijent za torbe, pernice i pribor za pisanje i crtanje.
Odgovori s citatom
). A mama je htjela da imam bar jednu. Jadna, ne znam kako je to preživjela (kupila je u nekom naletu entuzijazma robicu koju ja nisam ni pogledala). Ako dijete voli barbie, zašto ne, neka ih ima, neka se igra, nek ima robice, kuću, auto, kena, no ne znam zašto bi trebala imati 10 kom. istih? Ja sam za racionalnu kupnju, sviđa mi se gore spomenuta ideja dužeiskoristivih igračaka, no mirim se u srcu da će i u nas biti glupih propusta, no nadam se ne od 1000 kn. Treba ih odgajati da poštuju kupljeno, jer to je novac koji je zarađen kad nismo bili sa svojom djecom.
