Toliko je obitelji i sa jednim ili dvoje djece na rubu egzistencije, ali ljudima baš upadaju u oči oni sa više djece i slabijom egzistencijom jer su, eto, stereotipi takvi.
 |
|||
|
|
|||
Toliko je obitelji i sa jednim ili dvoje djece na rubu egzistencije, ali ljudima baš upadaju u oči oni sa više djece i slabijom egzistencijom jer su, eto, stereotipi takvi.
da*mamica* prvotno napisa
uz to, siromasi su automatski dobri, a oni, nasuprot njima, koji imaju više, i nisu baš
Sanjarila sam o velikom autu s puno sjedala za djecu, al ispalo je drugacije.
Ne svidja mi se sudjenje o broju djece, apsolutno. Nekome je to stvar izbora, nekome nije. I vjera je stvar izbora.
Poznanik ceka 5. dijete. Ne poznam mu zenu. Nije nikad radila. On ima placu iznad zagrebackog prosjeka, al ne puno vise. Dobili su jednosobni stan od roditelja i on se cini zadovoljnim. Iskreno, palo mi je na pamet kako je toj zeni, al zbilja nemam pojma. Niti znam dobivaju li jos kakva sredstva. Ali svjedok sam da okolina vrti glavom na taj slucaj. Vrlo su aktivni vjernici.
Druga situacija gdje majka ne radi, a otac tu i tamo radi. Oni su dobili adekvatan prostor od njegovih roditelja, a cijela obitelj im daje novac i brine o toj djeci. I oni su vjernici i sretno i zustro zastupaju totalno nekriticki sva politikanstva u zadnje vrijeme. Tu mi je tesko imati razumijevanje, a i sponzori i djeca sponzora vrte glavom.
Za mene je ovaj drugi primjer bas onako super da potakne sve predrasude. Meni se cini bas romanticnim imati vise djece, ali samo ako su roditelji odgovorni.
I meni se čini romantičnim imati puno djece, ali nikako izvedivim u mom slučaju.
Puno stvari mi je u raznim životnim fazama bilo romantično, a sada mi više nije.
Jelena - nisam baš dobro shvatila bit tvog iznošenja primjera tih dviju obitelji.
ovo me na trinu podsjetilo
sve u svemu, ostajem kod stajališta koje sam na ovu temu imala prije godinu dana. a to je da je danas društveno prihvatljivije imati više od dvoje djece nego u doba naših roditelja. do 4. čini mi se da je danas to neka granica
moja teta mi priča kako je u njeno doba, za ajmo reć, roditelje intelektualce, bilo užas imati imati više od jednog djeteta. u takvom nekom state of mind je živjela. sad to njeno jedno dijete ima četvero
Užas u kojem smislu. Roditelji MM-a su ajmo reći intelektualci i imaju petero djece. Obzirom da smo odrasli moglo bi se reći u istom selu, a da su njegovi roditelji bili učitelji dakle općepoznati, stvarno ne mogu reći da sam ikad čula neki ružan ili negativan komentar na njihovu obitelj, samo pohvale i divljenje.
Pa navela sam - nemaju niti za hranu - o kakvoj markiranoj robi i jastogu govoriš?- pa ja to nemam ali struju plaćam.
Iskjlučivo je riječ o samoj egzistenciji znači roditelji sa prihodima nisu u mogućnosti najosnovnije pružiti svojoj djeci - hranu.
Nije važno da li će djeca imati svoje sobe, komp i skupe mobitele, igračke itd. ali ako obitelj jedva egzistira meni je nerazumljivo rađanje djece bez obzira na veliku želju i ljubav. Tko može i želi nek ih ima desetero samo što je u većini slučajeva situacija da se u imućnim obiteljima rijetko ima više od dvoje djece.
Mislim ne želim ja nikome određivati, kao što sam napisala, odlučuje obitelj samo što ne mogu shvatiti ovakve slučajeve koje sam navela.
Mene su bas poceli zabavljati izrati lica i komentari ljudi kad im kazem koliko djece imam.
Nitko mi nikada u lice nije nista lose ili ruzno rekao, a za ove koji pricaju iza leda me nije niti najmanje briga.
u mom svemiru isto kao u miminom.Užas u kojem smislu. Roditelji MM-a su ajmo reći intelektualci i imaju petero djece. Obzirom da smo odrasli moglo bi se reći u istom selu, a da su njegovi roditelji bili učitelji dakle općepoznati, stvarno ne mogu reći da sam ikad čula neki ružan ili negativan komentar na njihovu obitelj, samo pohvale i divljenje.
stvarno, ali stvarno nikada nisam čula za neke zamišljene ili umišljene djecolimite
- Ne mogu ni ja shvatiti takve slučajeve ili slučajeve kakve je navela Jelena
- Ne mogu shvatiti slučajeve roditelja koji imaju i jedno dijete ali ne vode brigu o njemu
- Ne mogu shvatiti općenito slučajeve roditelja koji nisu prihvatili svoju roditeljsku odgovornost i ne brinu o djetetu ni financijski, ni psihički, ni emocionalno, niti ih briga za djetetovu školu ni gdje su ni s kim su niti kako provode vrijeme...
Hoću reći, pojam brige o djetetu je puno širi od pukog donošenja kruha na stol i ne možemo samo raspravljati o slučajevima mnogobrojnih obitelji koje nisu u stanju zadovoljiti osnovne dječje potrebe. I zato mi je glupo govoriti samo o takvima. Ja sam dosta puta pomislila kako neki roditelji ne zaslužuju svoju djecu, neovisno u kojem broju ih imaju i na koji način ih zanemaruju.
a pojma nemam. biće nekom zagrebačkom svemiru
to mi je ona pričala, o svom gledištu. u takvom se krugu kretala. biće oni bili ti koji su negativno komentirali
ani4 pa lijepo je vidjeti veliku obitelj.
Mima nigdje nisam navela da isključivo siromašni imaju veće obitelji - činjenica je da većinom mnogobrojne obitelji su skromnijih primanja/siromašnih. Rijetki su intelektualci sa više djece (govorim o RH).
I da ima socijalnih slučajeva i sa jednim i dvoje djece.
Ali meni su najviše upali u oči oni koji usprkos velikoj neimaštini (da nemaju pomoć socijalnih službi bili bi gladni) idu i dalje na povećanje obitelji - po meni je to neodgovorno. Mislim gdje je tu sreća i zadovoljstvo da se pitaš iz dana u dan što će tvoja djeca jesti?
Jelena kužim tvoju razliku između ova dva para, oba imaju rješeno stambeno pitanje ali ovi drugi sa povremenim poslom su stvarno neodgovorni.
Ali ako netko ide na povećanje obitelji, uzdajući se u financiranje familije koja to radi radi djece - sažaljenja te na socijalnu pomoć i doplatke, meni to jednsotavno nije jasno. Tj. takvi ljudi žele ispuniti svoje želje za velikom obitelji nauštrb drugih - pa kaj djecu imaš da bi ti ih drugi hranili ? Ja ih ne shvaćam.
jedino što je malo bilo upitno (prije 27 godina) je ići roditi u četrdesetoj, a koje dijete - ne baš
znam jer su mamine frendice malo strepile kako će to moja mama...
Ali to jednostavno NIJE činjenica nego stereotip. Ne znam na temelju čega tvrdiš da je to činjenica. Na onome što vidiš? Ja sam sada razmišljala o obiteljima intelektualaca koje poznajem i evo što sam domislila u glavi:
Profesor + arhitektica = četvero djece
Samohrana majka liječnica (vrhunska, šefica odjela) = troje djece
Liječnik + medicinska sestra = troje djece
Ekonomisti i imućni poduzetnici = petero djece
Ovo su oni prvi što su mi pali na pamet. I da, moji roditelji koji su visokoobrazovani i dobrostojeći imaju troje djece + 2 spontana pobačaja (htjeli su šestero djece). O čemu ti pričaš?
Ovo je točno što si navela - ja sam uzela kao pretpostavku onu najosnovniju potrebu a to je hrana jer ako dijete ne nahraniš nećeš imati priliku pružiti mu nikakvu drugu brigu jer se ne živi od zraka ni od ljubavi ni od brige oko škole.
Naravno da ima roditelja kojima bi djecu trebalo oduzeti (bez obzira na broj djece i na činjenicu da su materijalno zbrinuti) zbog nebrige oko te djece ali to mi je već drugi par rukava.
Da pojasnim:
- prvo djecu treba imati - e sad kad ih dobiješ tek se tada pokaže da li si u stanju brinut se za tu djecu ili ne (na žalost jer zato ima puno zanemarene, zlostavljene i zapostavljene djece) - u startu to najčešće ne možeš znati jer djeca okrenu život i ne neki ljudi se u tome ne snađu i to se odrazi na nebrigu oko djece (ima izuzetaka za koje se može vrlo lako pretpostaviti nisu kandidati za roditeljstvo ali to je već druga tema)
- drugo ako si siromašan i ne znaš sam da li ćeš sutra imati što jesti ili ne - po meni je neodgovorno uopće pomisliti na proširenje te obitelji i tu odluku ne mogu shvatiti
Ja se stalno vraćam na onu elementarnu činjenicu a to je čista egzistencija gdje je meni neodgovorno rađati djecu koju nisi u mogućnosti nahraniti.
I ne kužim što je tu sporno?
Vama je normalno izroditi 5-6-10,nebitan broj ne limitiram, djece, ne plaćati režije i ne imati dovoljno sredstava za nahraniti ih? Mislim mogu ja tu djecu voljeti najviše na svijetu, ali sva moja brižnost ih neće nahraniti?
Određivanje limita koliko djece treba imati je stvar obitelji ali u smislu da si u stanju prvo svu tu djecu nahraniti i naravno pružiti mu svu ostalu brigu i pažnju, u protivnom je po meni to neodgovorno.
Mi nismo intelektualci,ali nismo niti ova druga skupina siromašnih i needuciranih o kontracepciji i reprodukciji.
Mladi smo još dosta,ja imam još par godina do tridesete... Državni službenici sa prosječnim plaćama i obiteljskom kućom za koju imamo veliki kredit, živimo pristojno i imamo dvoje klinaca, možda bi i na treće,ako bude neka, hvala Bogu...
u našem krugu prijatelja uopće nema puno djece tj. rjetki su oni koji je nažalost uopće imaju. Moja mater je jedom izjavila da ću valjda nakon drugog staviti spiralu i neću više rađati. Imamo dečka i curu i po tome oni ne vide razlog da ih bude još.
Meni posao trenutno ne dozvoljava da ostanem trudna, gomila obaveza i ugovor mjesec po mjesec, tj nema produženja u bilo kojem slučaju...tako da lagano pucam na živce i čekam pogodniji trenutak.
Prrkrasne su mi velike obitelji , npr naša Ani4 ma baš ih je gušt gledati... još da imam trbušnjake kao ona
neće se mnogi složiti, al znaš zašto je sporno?
zato što onda možemo ići korak dalje. i reći da je neodgovorno imati dvoje djece kad im ne možeš priuštiti tečaj stranog jezika. a jednom bi mogla. ne možeš im priuštit zdravu hranu, nego jedu hrenovke.
ja tako mogu reći da tu odluku ne mogu shvatiti.
itd. itd.
Svakome normalnom to je neodgovorno i to uopće nije sporno. Meni su sporne tvoje tvrdnje da je činjenica da su mnogobrojne obitelji najčešće siromašnije i da intelektualci rijetko imaju više djece. To je jednostavno neistinito, stereotipno i pridonosi društvenoj klimi koja vlada kod nas, a koja se zove "zabadanje nosa gdje mu nije mjesto". Odnosno daje za pravo drugima komentirati kako i zašto netko ima ili nema taj i taj broj djece.
Ne bavim se statistikom nataliteta u RH znači iznosim ono što vidim iz svoje okoline pa ispada da je to stereotip, ali većina intelektualaca koje ja znam imaju manje od 3 djece.
Lijepo je znati da ima toliko visokoobrazovanih i intelektualaca koji imaju više od 3 djece. Ali nije riječ o njima jer sam sigurna da te obitelji mogu uredno uzdržavati svoju djecu (govorim o osnovnim potrebama a ne o tome da sigurno i među njima ima oniih koji ne vode brigu o djeci).
Mogu u ovom času, ali tko kaže da neće sutra jedan od njih umrijet, a drugi se slomit pod tim udarcem, zaleć u mračnu sobu i ne dignut se dvije godine?
Jasno mi je, razlika je u tome što su loši uvjeti već prisutni u slučajevima o kojima ti govoriš, ali je isto tako istina da nemamo pojma što nam život nosi. A istina je i da djeca u Hrvatskoj, koliko god im siromašni bili roditelji, ne umiru od gladi.
a ja sam uvijek mislila da su intelektualci=siromašni
uporna, ne možeš donositi zaključke na temelju svojih uskih krugova i iskustava.
Ja ću opet napisati, MM je iz obitelji sa puno djece, i mnogi članovi njegove obitelji (braća, sestre, bratići i sestrične) imaju po 3,4 pa i 5 djece. Možda nisu baš svi intelektualci, neki su i bogati.
Pa ja cijelo vrijeme govori samo o ovima koji imaju djecu a ne mogu ih niti nahraniti.
Uopće mi nisu sporni oni koji to mogu - nek ih imaju koliko god žele. A nos zabadam samo kada se direktno mene nešto tiče znači ako je unutar moje obitelji.
Ja navedem od starta na što mislim, onda me se "napada" u sasvim drugom kontekstu, pa mi se pripišu stereotipi jer eto vidiš ja u svojoj okolini imam baš stereotipe a netko drugi nema.
I malo mi je glupo sad se tu navode visokoobrazovani i intelektualci - ja sam govorila općenito o siromašnim ljudima a među njima ne znam koja je stručna sprema u prevlasti (jer ako pretpostavim da su bez škole i nižeobrazovani opet će me se prozvati za stereotipe).
x
a i ne volim to djeljenje odgovornosti i neodgovornosti, ajd molim te, kao da smo svi mi uvijek jako odgovorni. ja sam rodila j dok smo oboje bili bez posla. mm dao otkazi tek otvorio svoju firmu, a ja dobila otkaz.
to sad vama kažem, njemu sam isprala mozak onomad o neodgovornosti
x
a i ne volim to djeljenje odgovornosti i neodgovornosti, ajd molim te, kao da smo svi mi uvijek jako odgovorni. ja sam rodila j dok smo oboje bili bez posla. mm dao otkaz
to sad vama kažem, njemu sam isprala mozak onomad o neodgovornosti
I ja identično mislim.
edit: makar mi nikad nismo bili toliko neodgovorni :D
Posljednje uređivanje od vertex : 21.03.2013. at 14:57
Potpis na cvijetu. I mi smo bili neodgovorni
Posljednje uređivanje od jennifer_gentle : 21.03.2013. at 14:59
ja sam se malo bacila na guglanje
uglavnom, ja bih rekla da ipak nije stereotip
npr ovdje: http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp...ewFile/314/318 (pisano 1999)
se vidi da ogroman broj ljudi ima 1 ili 2 djece (skoro 90%) na str 37
odnos razine obrazovanja i broja djece je prikazan na str 39
na str 42 stopa nezaposlenosti u odnosu na broj djece
u ovom članku se razmatra odnos ekonomske aktivnosti žena, pa se i broj djece spominje
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=...ak_jezik=40482 (može se otvorit cijeli u pdf-u)
na stranici 772 (tj. 13. strana dokumenta) vidimo kretanje kroz desetljeća prema tom najčešćem broju od 1 do 2 djece, to bi za mene bio dokaz te "društvene klime"
(inače, i meni je mama spominjala da je u vrijeme kad je ona rađala bilo čudno imati više od dvoje, pogotovo za stanovnike gradova, a jednoj teti su se čudili što je zadržala treću trudnoću, jer šta će joj više od dvoje? osamdesete i početak devedesetih)
ako koga veseli još malo kopat
Sve stoji, nitko od nas ne zna što nam donosi sutra.
Ali opet ja ponavljam da ja govorim isključivo o onima koji se već nalaze u situaciji da je neodgovorno povećavati obitelj.
Drago mi je da djeca u RH ne umiru od gladi zato što ipak imamo kakvu takvu socijalnu pomoć.
Siromašni = su svi koji nemaju prihoda i ušteđevina i nitko ih ne može izdržavati osim socijalne pomoći to je po meni kategorija bez obzira na stručnu spremu tj. oni čiji prihodi nisu dovoljni za osnovne egzistencijalne potrebe
Mima, ja imam veliku obitelj po oba roditelja (mama iz obitelji 9-tero djece, tata- šestero djece, maćeha- sedmero djece) i sva braća i sestre mojih roditelja i maćehe imaju većinom dvoje djece rijetko tko 3 djece. Moji bratići i sestrične 1 ili 2 djece i samo jedan bratić 3 djece. U svojoj okolini u kojoj živim, radnoj sredini u kojoj radim i u obitelji mog muža, prijatelji i poznanici, kad sve stavim na hrpu znam samo dva primjera da se ima više od troje djece (i to poznanici intelektualci 4-tvero i kolegica sa posla sa petim na putu svi situirani). Eto u mojoj uskoj sredini velika većina ima manji broj djece.
Voljela bih da netko nađe statističke podatke o broju djece ovisno o stručnoj spremi roditelja u RH pa ćemo imati činjenice kao i o prihodima istih.
Ovaj prvi članak smo pred koji mjesec negdje isto vrtili...tad sam jedino to bila pronašla od nekih statistika na ovu temu (dobro, nisam baš predugo tražila).
koryanshea hvala baš ću malo proučiti jer eto čisto me muči to moje stereotipno razmišljanje a inače sam osoba kojoj nije problem i ispričati se ako mi dokažu da nisam u pravu u protivnom ne popuštam (bik u horoskopu).
uporna, nije baš sad toliko važno, ali ti si sama napravila podjelu siromašni/intelektualci - vidi gore, to ti je mamica citirala.
Posljednje uređivanje od vertex : 21.03.2013. at 15:18
jedino nisam uspjela nać podatke o vezi primanja i broja djece
iako ima o zaposlenosti i neaktivnosti
ali da se razumijemo, to što znamo kako se ponašamo na razini populacije ne znači da kad na ulici vidimo majku s četvero djece smijemo zaključit da je neobrazovana nezaposlena vjernica, jelte
meni je smješna ta upotreba "intelektualaca", kakvi mrkli intelektualciuporna, nije baš sad toliko važno, ali ti si sama napravila podjelu siromašni/intelektualci - vidi gore, to ti je mamica citirala.
ali pošto je razina obrazovanja glavni faktor kod visine primanja nije mi baš jasno u čemu je sad problem
kahm, mislila sam da govorimo o Hrvatskoj?ali pošto je razina obrazovanja glavni faktor kod visine primanja nije mi baš jasno u čemu je sad problem
kory, trebalo bi vidjeti jel se nešto promijenilo u tih 17 godina. ovaj prvi članak je iz 1999, a anketa radne snage iz 1997, znači podaci su vjerojatno iz 1996.
let's not go there
svejedno vrijedi, iako je sve skupa na nižoj razini
Ta sam. Molim vas, slobodno upravo to zaključite kad me vidite na cesti
(i dajte mi koju kunu, nek se nađe
Ta sam. Molim vas, slobodno upravo to zaključite kad me vidite na cesti
(i dajte mi koju kunu, nek se nađe
cvijeto, bilo bi super al nisam to još našla
meni ovo iz 90ih potvrđuje da nisu blesavi ovi što se sjećaju da je društvena klima navijala za jedno do dvoje
Meni osobno je jako mi je teško govorit o kategorijama odgovoran/neodgovoran, jer uglavnom ljudi nemaju u isto vrijeme sve. Mi smo bili jako odgovorni što se tiče love, ali smo djecu počeli raditi u mojim ranim tridesetima, pa je ispalo zbog neplodnosti da smo neodgovorni možda ih rađati u kasnim tridesetima itd.
I prije i danas uglavnom se ima po 2. I prije sam poznavala ljude s po 5 (intelektualci, seoska sredina), gradsko je uglavnom bilo tada oko 2, kao i sada.
Meni osobno je 3 povezano s Amerikom ili Francuskom (di je to defaultna brojka, kad vidim troje i mamu koja je crna i oniža i onako zgodna i odiše nekom elegancijom, makar i sportskom, mislim se garant Francuzi).
Eno Gwineth Palthrow kako se već piše žali za trećim i ne osjeća se kompletno i djeca ju pitaju kad će treće. Mene moja pita za drugo, kažem joj ništa od toga.
Možda je najbolji tester klime na koji broj djece počinju vaša djeca pitati
Posljednje uređivanje od ina33 : 21.03.2013. at 15:48
To je i meni fora. Pogotovo kad počnu računati s koliko sam rodila prvo. Ma nalazila sam na stvarno svakakve komentare ali svi koji su bili negativni su od ljudi koji me ne poznaju. Ovi koji me znaju su svi pozitivni, sve ide nekako u pravcu kako je super što netko može imati tako puno djece a nije socijalni slučaj, ima odgojenu djecu, sve zube i vitku linijuMene su bas poceli zabavljati izrati lica i komentari ljudi kad im kazem koliko djece imam.
.
... i još je duhovit pri tome. LOL, Trina, umirem na tvoje iskrene komentare u najboljem stilu Ante Tomića... i vidim tvoju neku karijeru u tom smjeru!
nti boga, a ja se pitam čime da se bavim osim rađanjem
eto!
i to svoje zube, ne iz Caritasa
Ma kory, i jesu povezana primanja i obrazovanje, ali se uporna tu malo zapetljala, po mom mišljenju. Ma nevažno.
A ja se slažem da klima o jednom ili dvoje djece postoji, meni se to uopće ne čini sporno.
Ali ne znam koliko su djeca dobro mjerilo, moji bi bar još jednu, ili još dvije curice i jednog dečka. Bitno samo da je jednak omjer spolova :D. Međutim, moji kapaciteti su popunjeni.
Posljednje uređivanje od vertex : 21.03.2013. at 15:57
Pa budi kolumnistica koja će razbijat predrasude na sto tema, uključivo "trostruko majčinstvo".
vertex da citirane su dvije rečenice. U jednoj je konstatacija da većinom ljudi skromnijih primanja imaju više djece a u drugoj da malo intelektualaca ima više djece.
Ispada tako iako nisam to htjela reći.
I čini mi se da još uvijek nisu obrađeni i objavljeni podaci zadnjeg popisa stanovništva (ili mi je promakla ta info). Bilo bi zanimljivo vidjeti novije stanje.
a još nisu objavili takve podatke, valjda hoće jednog dana
http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/censu...sustabshtm.htm
Pa onaj drugi link (str 772) pokazuje da je od 1971/81/91/01 išlo za jedno dijete 27/27/27/46, a za četvero 15/15/15/10.
Nisam radila statistiku za zbilja, al kod mene ima cca 100-200 dr. sc. Imamo četvero koji imaju više od dvoje djece (opet eto katolici), jedna žena (ona ima samo 3) i trojica muških 4+. Možda mi se još tko potkrao da ne znam, al ne vjerujem - ti su poznati. Imamo i nezanemariv broj onih bez djece, čak i ako gledam samo 35+. Ako brojim samo 35+, ovako iz glave ću nabrojati desetak ljudi, a ispod 35 je možda i većina bez. U prosjeku smo užasno tanki s djecom. Mi totalno potvrđujemo stereotipe.
x
a i ne volim to djeljenje odgovornosti i neodgovornosti, ajd molim te, kao da smo svi mi uvijek jako odgovorni. ja sam rodila j dok smo oboje bili bez posla. mm dao otkaz
to sad vama kažem, njemu sam isprala mozak onomad o neodgovornosti
ja sam bome i preodgovorna. sto ima naravno i svoje lose strane.
ne bi sad da kvarim tulum, ali jesmo li ikada (a svako toliko netko otvori ovakav topik) u ovakvim raspravama ista pametno zakljucile?
ma i nepametno?
nismo, jelda?
Kod mene, samo na mom zavodu (najmanjem na faksu), četvero nas ima troje djece. Sad mi pada napamet još petero ljudi van mog zavoda s troje djece, a većinu zapravo ne znam i nemam pojma koliko djece imaju.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
