Svako društvo, svoji običaji. Od običaja dodirivanja, ulaženja u tuđi prostor, do tituliranja. Evo, npr. ex austrougarska društva obožavaju svoje dr.sc.-ove, dok je Amerima sve ravno i svi su "John". Mislm da bi se nekom npr. Nijemcu (nenaviknutom, ko prvi put dolazi vani) koža ježila od toga, tamo je svaki doktor i prirodnih znanosti obavezno doktor (barem u poslovnom obraćanju). Svako društvo ima i svoje bolesti (doslovno, recimo - mi bolujemo od bolesti "propuh" (u očima Amera), a oni, u našim očima od "bolesti" "savršeni zubi" npr.).
Obraćanje mama-tata-barba-striček-teta pokazuje da je nama, pretpostavljam, obitelj i to proširena bitnija od Švicaraca, di je to više nuklearno. Mijenja se to i kod nas (a promjene bole, pa zato nekima smeta... dok nam svima ne zasmeta, valjda

). Vidi i Indiju, i Pijev život, i zvanje dobrih prijatelja oca "stričevima" - biće kod njih slično ko kod nas, naglasak na obitelj tj. obiteljske funkcije.
A u stvari, to je doslovno toliko proizvoljno (po meni) ko ja volim smeđe oči, a ti plave - razina narodnih običaja tj. mode, po meni. Dok nema patronizirajućeg tona, kojeg možeš jako fino uključit i odaslat u super gramatički ispravnoj formulaciji.