Što mislite da bi država mogla/trebala napraviti za roditelje?

[rehab]

i, treće, iskreno, ne sviđaju mi se dosadašnji odgovori i prijedlozi
umjesto da želimo raditi više, mi bi radile manje
pol radnog vremena, fleksibilno, od kuće itd. ma svaka čast, ko voli nek izvoli, al jednostavno mi nije primjereno situaciji.
opet ulazimo u zamku usporedbe s, nemam pojma, švedskom.
ne znam, ovo je više razmišljanje na glas.

Cvijeto, promašila si bit. Uopće nije stvar u tome da želimo raditi manje (a možda netko i to želi), nego da želimo raditi kraće. Kao ova žena koju sam spomenula, dobila je mogućnost da dođe na posao kad hoće i ostane koliko hoće, samo da obavi sav posao koji je čeka tog dana. Iz mog primjera, ako imam danas 5-6 naručenih termina za djecu (jer se u našem poslu ne može psihofizički izdržati više dnevno) zašto bih sjedila na poslu, kada mogu to riješiti za nekih 6 sati. Mogu doći kući ranije, skuhati ručak i pospremiti kuću dok djeca dođu iz vrtića, i onda njima posvetiti ostatak dana. Sav je posao odrađen, nisam trošila svoje dragocjeno vrijeme da bih ispunila zadanu satnicu, nego sam sve radne zadatke obavila brzo i učinkovito i mogu iskoristiti ostatak vremena za ostale obaveze. Meni je to sasvim razumno, ljudski, ne zahtijeva dodatni financijski trošak od strane države i svi sretni i zadovoljni.

[mitovski]

Pa bilo bi lijepo da samohranom roditelju, u ovom slucaju majci, koja nema zive roditelje, koja radi i zivi u podstanarskom stanu omoguci upis djeteta u vrtic mimo rokova i ne dozvoli da zbog toga postane socijalni slucaj i dobije otkaz jer nema kud s djetetom.
Meni se zbog ovoga sve zgadilo i pitam se kakvi to ljudi rade u npr gradskoj upravi, imaju li i oni djecu i jeli im ikada u zivotu bilo tesko da unatoc preporuci centra za soc skrb odbiju upis djeteta.
Osnovne stvari nisu rjesene, o cemu dalje pricati.

[spajalica]

ja imam probelem, sto nemam pojma sta bi predlozila.

sirius je puno toga po meni pametno napisala.

cvijetino vidjenje mi se svidja, ali nemam nista ni protiv fleksibilnog radnog vremena.
radila sam nakon proodiljnog na tkavom radnom mjestu i zbilja je to super stvar za mene bila. radila sam 4 mjeseca. dolazila bi oko 7-7.30 ujutro, kad nikog nije bilo u labosu i puno toga odradila. negdje oko 13.30-14 sam vec bila na putu doma. mogla sam i ranije, ali mi je pasalo da ne budem uz moju mali priljepak, koja je na meni bila non stop.

strah me ove depresije u drustvu i malodusnosti koje i mene samu hvata. mozda moramo prvo na tome poraditi. samo je pitanje kako.

[no@]

Nije država, ali netko izgleda u Gradu Zagrebu prati ovaj topic - danas je stigao dopis u OŠ da će GZ u šk godini 2013./14. osigurati besplatne udžbenike za sve osnovnoškolske učenike.....


Eto izbori pred vratima...

[uporna]

I meni je ovo sa 6 sati se odradi a moraš biti 8 na poslu živa smjehurija. Problem većini radnika je da je posla daleko više nego što se realno stiže obaviti u 8 h (doslovce se odrađuje posao za još jednu osobu po odjelu) i nepisano pravilo je ostajanje duže da se što više odradi (i to neplaćeno i bez slobodnih dana i ostalih beneficija).
I da zanam da će neki reći mijenjaj posao - da možeš misliti kaj se danas može samo tako promijeniti posao - pa mogu biti sretna da nisam nezaposlena. Da mogu ja bih odmah prešla negdje na državne/javne jasle pa barem da odem na GO ljeti 3 tjedna bez pardona, na bolovanje dok god mi je dijete bolesno itd.itd.itd. Nek se ne uvrijede oni koji rade u državnim/javnim službama a koji isto tako imaju presing, rokove, prekovremene ali mislim da je takvih daleko manje.

Ono što bih ja promijenila su svi zakoni koji trebaju da bi profunkcionirala pravna, poštena država. Jer love se nema ali sa druge strane zakoni omogućavaju da mnogi privatnici prijavljuju minimalce, imaju više nekretnina, voze skupe aute i ubiru dječje doplatke, socijalne pomoći i druge beneficije. Sve to se otkida od usta ljudima kojima bi pomoć stvarno trebala - prvenstveno roditeljima djece sa posebnim potrebama.

Ono što bih trebalo po meni u ovoj državi neće profunkcionirati nikada ili možda tamo u dalekoj budućnosti.

Ako se pita poslodavce njima trebaju radnici koji će u 8 h napraviti posla za 16 h i tome teže i teško da bi njima odgovaralo nešto drugo osim ako im država ne omogući da imaju financijske olakšice ako zaposle majke sa više djece na fleksibilno radno vrijeme. I da ti isti radnici ne bi trebali koristiti bolovanja tj. minimalno izostajati kako posao ne bi trpio.

Po meni je bitna stavka da bi porasti cijena hrane, režija i osnovnih potreba trebali za sobom povlačiti i povećanja plaća i to automatizmom jer inače smo sve siromašniji.

I poraditi na tome da se ljudima koji ne žele raditi ponudi posao (naravno u struci, pristojno plaćen, omogućen vrtić za djecu subvencioniran naravno) i ako odbiju 2x po meni ne bi imali prava na bilo kakve financijske naknade.
Oni koji ne rade zato što imaju druge kombinacije i mogu preživjeti sa minimum minimuma onda ne treba pomoć države ili sam u krivu???? Ne znam više.

Mene izluđuje cijela ova situacija, što mi se čini da ništa bolje neće osvanuti u slijedećih deset godina i što je činjenica da ja sa fakultetom i muž sa srednjom školom i donekle pristojnim poslovima (plus jedan dodatno) jedva spajamo kraj sa krajem i pomažu nam roditelji penzioneri, i da teže živimo i više radimo nego što su moji roditelji ikada radili a bili su obični radnici, a imamo manje novaca i manje djece. To mi je baš deprimirajuće.

[lulu-mama]

Vezano za 80% radnog vremena: to ne samo da bi olaksalo zivot onim roditeljima koji se na to odluce, nego bi i pozitivno utjecalo na kreiranje novih radnih mjesta.

Konkretan primjer iz moje sredine je organizacija koja se bavi razvojem i krizom. Oni su odlucili zaposljavati nove zaposlenike na 80% (dakle, 4 dana tjedno, nije bitno jesi roditelj ili ne) i tako su na 5 zaposlenika uspjeli otvoriti novo radno mjesto, za 6tog clana tima.
Prevedeno u brojke: to je 25% povecanje radnih mjesta (za tu organizaciju), bez povecanje opsega posla.
Mislim da je ovo jedan jako optimistican primjer da se i u fazi krize mogu kreirati nova radna mjesta, i utjecati na smanjenje siromastva i nezaposlenosti.

[Rivendell]

Uporna, meni su s magisterijem drustvenih znanosti predlozili da prihvatim posao pomocnog kuhara... Posao u struci mi nikad nisu ponudili. A sto se tice naknade za ne zaposlenost, ona je svega nekoliko mjeseci osim ako nemas 20 - 30 godina staza. Smeta mi kad se govori o nezaposlenima (definicija nezaposlene osobe je da ne radi ali TRAZI posao) kao problemu. Onaj tko nije proveo vrijeme na burzi ne bi trebao o tome.
Of topicarim, ali me uzasno smeta sve to jer ta burza nema nikakvig smisla. To su mi ljudi koji tamo rade vise puta rekli. Prije par dana sam se isla opet prijaviti, zena je rekla da bolje ne jer necu nista dobit osim sto cu se morati javljati svaki mjesec, jer nemam pravo na naknadu.

[Rivendell]

Vezano za 80% radnog vremena: to ne samo da bi olaksalo zivot onim roditeljima koji se na to odluce, nego bi i pozitivno utjecalo na kreiranje novih radnih mjesta.

Konkretan primjer iz moje sredine je organizacija koja se bavi razvojem i krizom. Oni su odlucili zaposljavati nove zaposlenike na 80% (dakle, 4 dana tjedno, nije bitno jesi roditelj ili ne) i tako su na 5 zaposlenika uspjeli otvoriti novo radno mjesto, za 6tog clana tima.
Prevedeno u brojke: to je 25% povecanje radnih mjesta (za tu organizaciju), bez povecanje opsega posla.
Mislim da je ovo jedan jako optimistican primjer da se i u fazi krize mogu kreirati nova radna mjesta, i utjecati na smanjenje siromastva i nezaposlenosti.

Ja mislim da tako samo dobivas 6 nezadovoljnih radnika. Bolje ih imati 5 na punu placu, umjesto 6 za sitnu lovu. Bas sam ne solidarna

[lulu-mama]

Ja mislim da tako samo dobivas 6 nezadovoljnih radnika. Bolje ih imati 5 na punu placu, umjesto 6 za sitnu lovu. Bas sam ne solidarna

PA vjerojatno da kad bi ovima sa 100% smanjila na 80%. Ali ako unaprijed objavis natjecaj i naglasis da je pozicija na 80%, onda ne bi trebalo biti nezadovoljnih.
Moj prijatelj koji tamo radi je extra zadovoljan, jer ima 1 dan vise slobodnog, a nofci su i dalje sasvim solidni.

[*mamica*]

Ni kod mene nije problem u MM, dapace. Problem mi je u cinjenici da ne zelim radjati djecu koju ce odgajati netko drugi i ne zelim zasnovati obitelj samo zato da bih je imala na papiru. Zato bi mi odgovaralo krace ili fleksibilno vrijeme, pogotovo iz razloga sto je MM sam svoj gazda, ali zbog toga vrlo cesto radi od jutra do mraka. Pa ako cemo oboje tegliti non stop, sto nam ostaje?
Ma, kao sto je netko vec napisao, jednostavno zelim imati vise mogucnosti i opcije da si poslozim zivot onako kako najvise odgovara meni i mojoj obitelji.

[rehab]

I meni je ovo sa 6 sati se odradi a moraš biti 8 na poslu živa smjehurija.

Tebi je smjehurija, ali nama lijenčinama iz državnih firmi (a ima nas mnogo) nije, jer je to nešto što bi nam olakšalo roditeljstvo. Isto kao što bi tebi olakšalo roditeljstvo da radiš opseg posla koji je optimalan, i da se uz to možeš posvetiti obitelji.

[ardnas]

Poticajne mjere za poslodavce da zaposle dvije majke na jedno radno mjesto, tako da svaka radi pola radnog vremena.

E ovoooooooooo
To i prof Akrap stalno ponavlja!

[Zubic vila]

Što se tiče rada na pola radnog vremena ili 6 sati- to nije toliko rijetko ALI baš kako je Seni napisala, i poslodavac tu ima pravo glasa u kapitalizmu. Mora postojati dogovor, s tim da je u nekim djelatnostima to dosta teško izvesti, u nekim je tako samo po sebi.

Nekakav zakon koji bi naložio svim poslodavcima da roditeljima male djece omoguće fleksibilnije/kraće radno vrijeme bi lako moguće pao na Ustavnom sudu po istom ključu po kojem je pala i zabrana rada nedjeljom (gospodarska i tržišna sloboda).

Uvijek se vraćamo na isti problem - problematičnost zapošljavanja. Da situacija nije takva kakva je, da se lakše nalazi posao, čovjek bi rođenjem djeteta na par godina promijenio posao, radio manje i sl. negdje gdje su uvjeti rada fleksibilniji i ne bi se uopće bojao da kad djeca budu malo veća neće moći ponovno naći bolje plaćen posao. Nažalost, to je kod nas još uvijek SF, osim za nekoliko najtraženijih struka. Neizvjesnost i nesigurnost je tolika da se ljudi sigurnog i pristojno plaćenog posla ne odriču kako bi si olakšali život na par godina.

Jako pametna i važna stvar koju je Cvijeta apostrofirala je to koliko je važno da brigu o djeci, kao i o kućanskim poslovima, muž i žena dijele. Ne kažem da je u svim slučajevima tako, niti da skraćeno radno vrijeme roditeljima ne treba omogućiti gdje god je to moguće, ali žene u mojoj okolini koje rješenje svojih problema vide u kraćem radnom vremenu su uglavnom one koje o kućanstvu brinu bez muževe pomoći, a i djeca su uglavnom samo njihova briga. Nisam nikad čula da muškarac kaže: "joj da mi je radit dva sata kraće da doma stignem na miru skuhati ručak prije nego se svi vrate s posla/iz škole-vrtića."

[Optimist]

Nisam nikad čula da muškarac kaže: "joj da mi je radit dva sata kraće da doma stignem na miru skuhati ručak prije nego se svi vrate s posla/iz škole-vrtića."

Mislim da ovdje presudnu ulogu ima kućni odgoj, a ne država

[Mima]

U mene muž radi ujutro tri sata pa brine većim dijelo o djetetu, a nadpolovičnim i o kućanstvu, a ja bih opet radila kraće da mogu.

[Anemona]

Pa ne može država odrediti da muž mora skuhati ručak 3 puta tjedno, mada možda bi mogla.
To je dogovor partnera.
Ja sam zadovoljna s dogovorom između mene i mojeg partnera, ali nisam zadovoljna s 8 sati rada, jel želim 6.
Kao što je i mamica rekla, ne želim da mi dijete odgaja netko drugi 80% vremena, želim ga odgajati ja.

[Zubic vila]

Mima, napisala sam da ne tvrdim da je u svim slučajevima tako. U ovima koje u stvarnom životu vidim oko sebe jest.

Meni trenutno recimo 6-satno radno vrijeme ne bi donijelo ništa više vremena s djetetom, jer ne mogu pokupiti dijete iz vrtića prije nego se probude, a da bi ga pokupila prije nego idu spavati morala bi izaći s posla u 11,30. U nižim razredima osnovne škole bi to vjerojatno bilo korisno.

S druge strane 25% manja plaća bi mi bila ogroman problem, jer nam i ovako cijela (+ još određena suma) ide na stambeni kredit (koji nije u švicarcima i za koji nije kupljeno ništa luksuzno, čak ni novo).

Ono što bi nama značilo (a ne samo nama, nego i mnogim drugima kao i svim onima koji odgađaju zasnivanje obitelji jer nemaju gdje) bilo bi značajno smanjenje kamatnih stopa na stambene kredite. Ovo o čemu se sad govori je premalo. Priča se o ograničenju na 7%, a banke svojim klijentima većinom i nude kredite sa kamatom do 7%, ali vrlo malo ispod toga. Mislim, u reklamama se nudi svašta, ali to je jedna zasebna priča. To je ogromna kamata za stambeni kredit (dakle strogo namjenski) koji se u pravilu diže na veći iznos i na veći broj godina. 5% bi već bilo nešto, a kako gospodarstvo bude jačalo, mogla bi i padati ispod toga. No, bojim se ne u zemlji u kojoj banke drže vladajuće u šaci i u kojoj banke ne mare za to da režu granu na kojoj sjede, sve dok većina i dalje podmiruje svoje obveze.

[Zubic vila]

Pa ne može država odrediti da muž mora skuhati ručak 3 puta tjedno, mada možda bi mogla.
To je dogovor partnera.
Ja sam zadovoljna s dogovorom između mene i mojeg partnera, ali nisam zadovoljna s 8 sati rada, jel želim 6.
Kao što je i mamica rekla, ne želim da mi dijete odgaja netko drugi 80% vremena, želim ga odgajati ja.

Ne može, naravno, niti treba. Samo sam naglasila da dio problema leži u tom kućnom odgoju koji podrazumijeva da su kuća i djeca na majčinim leđima. Zbog čega mnoge zaposlene majke zaista rade dva posla. Jedan na poslu, a drugi čim dođu kući i stave pregaču.

Da bi jednoj ženi s mužem koji kad nije na poslu sjedi na kauču, više trebao muž nego dva sata kraće radno vrijeme - valjda se možemo složiti.

To nije nešto što država može napraviti za roditelje, ali je nešto što mi roditelji možemo učiti svoju djecu, da bi njihove obitelji jednog dana bile skladnije i u većem zajedništvu i s više suradnje obavljale sve ono zahvaljujući čemu obitelj funkcionira i zašto jest- obitelj.

[Optimist]

Ma, donekle država i može ponešto napraviti s tim našim prosječnim hrvatkim mužjacima , npr. kroz sustav odgoja i obrazovanja (zdravstveni odgoj bi bio dobar, ali definitivno nedovoljan), a čini mi se da je nešto pokušano i sa stimulacijom kroz porodiljni dopust za očeve (dobiju 2 dodatna mjeseca - jesam fulala?). OK, možda se s ovom generacijom mužjaka zakasnilo pa bar da spasimo buduće naraštaje

Ali, sve je to badava, ako dijete dok odrasta u svom domu vidi na konkretnom primjeru svojih roditelja da mama drži tri (četiri?) kuta kuće, dok ćale šalabajza pred TV-om i radi isključivo "muške" poslove (ako i to).

Ne bi zgorega bilo malo i medijske propagande na tu temu. Treba poraditi na demistifikaciji muškaraca u pregačama, a to je prvenstveno zadatak roditelja malih mužjaka.

[Zubic vila]

Znam nekoliko očeva koji su iskoristili pravo na roditeljski dopust i to su očevi koji su od prvog dana svjesni svoje uloge u obitelji, jedva su dočekali biti više sa djecom.
Moj muž je bio jako tužan što i on ne može, nama to iz financijskih razloga nije bila opcija, a i mene su samo čekali da završim s porodiljnim da dobijem otkaz kao višak.

[Optimist]

mene su samo čekali da završim s porodiljnim da dobijem otkaz kao višak.

Baš tužno

Znam nekoliko očeva koji su iskoristili pravo na roditeljski dopust

Ja znam samo jednog, kombinirali su dopust, jer mu je supruga imala veću plaću.

[Anemona]

Slažem se s tobom Zubić vilo, samo se šalim.
Isto tako znam nekoliko očeva "na porodiljnom", ali za ni jednog ne mogu reči da je išao na porodiljni jer se silno želio baviti djetetom, nego zato što je žena imala veča primanja.
Tako da ne vidim poantu u tome.

Neke su žene manje obrazovane, neke manje plaćene za isti posao, ali ono što vidim kod večine obitelji s malom djecom je da je muškarac taj koji je spremniji na poslovne rizike.
To je činjenica.

Kad bi muškarac i žena bili u potpuno ravnopravnom financijskom položaju onda bismo mogli govoriti o dobrovoljnom dijeljenju porodiljnog.

Da je MM otišao na porodiljni drugih 6 mjeseci, a ja raditi, mogli bismo se odmah prijaviti kao socijalni slučaj, a vjerujem da bi mu bilo lijepo s djetetom, da bi odlično funkcionirali.
Puno puta sam i rekla da je MM bolja mama od mene, jer je on smireniji, ne komplicira, ne analizira,....

[Mima]

Pa ako se uzme u obzir da žena radi biologije nužno izostaje sa posla radi rađanja, pa je tu dojenje, pa činjenica da u jednoj obitelji nije previše pametno da i žena i muž izostaju sa posla jer se na to na poslu ne gleda previše blagonaklono - onda je jasno da se muškarci odlučuju na porodiljni uglavnom u situacijama kada bi obitelj bila na velikom financijskom gubitku. I ja znam muškarce koji su išli na porodiljni, a razlog su bile financije ili nezaposlenost.

[Anemona]

I kako to popraviti Mima, kako to napraviti ravnopravno?
Moje mišljenje u toj nekoj malenoj dobi djece (usudila bih se reči i do godinu dana) - nikako. Jedino ako muškarac može roditi i dojiti. (Ta opcija bi meni osobno najbolje odgovarala).

Možda kad bi i muškarac i žena radili vrlo blizu i mogli drugih 6 mjeseci kombinirati svaki po 4 sata, možda, ali to sve mi je neizvedivo.
Jednostavno i neminovno takve kombinacije u 95% slučajeva padaju na majku.

[Optimist]

Koliko sam shvatila, žena obvezno ostaje na porodiljnom 42 dana nakon poroda. Ne doje sve žene.

[Zubic vila]

Da, naravno, u ovim mojim primjerima, osim što su očevi fakat izvrsni, financijski je to bilo obitelji podjednako isplativo ili čak isplativije.

Optimist, nije bilo tako tužno, snašli smo se, nisam voljela taj posao iako je bio izvrsno plaćen. Nije me nitko šikanirao, moje radno mjesto firmi zaista više nije bilo potrebno i korektno smo razriješili stvari oko otkaza. Sjeli smo, svaki popustili malo (ja sam pristala na kraći otkazni rok, a poslodavac je pristao na to da me za vrijeme tog otkaznog roka plati iako neću dolaziti na posao što je meni puno značilo) i razišli se prijateljski. Znam da bilo kad mogu računati na izvrsnu preporuku i otišla sam bez ikakve gorčine. Kasnije su me i preporučili poslovnim partnerima za neke honorarne poslove prevođenja čime smo krpali budžet do pronalaska pravog posla i to mi je puno značilo.

Evo recimo u toj mojoj situaciji u kojoj sam bila poslije porodiljnog, da je u toj firmi preostala potreba za obavljanjem poslova mog radnog mjesta na pola radnog vremena, sigurna sam da bi se dogovorili bez problema. Pitanje samo što bi mi ostalo od pola plaće nakon što bi platila čuvanje djeteta.

[Optimist]

Optimist, nije bilo tako tužno

Ajde, drago mi je zbog vas da vam nije bilo preteško

[Anemona]

Koliko sam shvatila, žena obvezno ostaje na porodiljnom 42 dana nakon poroda. Ne doje sve žene.

Ne znam s čime ima to dvoje veze?
Da li bi trebali tome težiti da smo doma 42 dana i ne dojimo, da bi muž mogao ostati s djetetom? Ne vidim nikakav benifit u tome za nikoga u toj ranoj dobi.

Npr. nakon godinu dana da nije bilo te "financijske prepreke" bilo bi mi vrlo poželjno da MM radi na 4 sata, a ja na puno radno vrijeme, ali prije baš i ne.

[mishekica]

Zanimljivo mi je ovo što kažete da ne želite da vam netko drugi odgaja dijete... Kad sam ja na jednoj temi napisala da tete u vrtiću odgajaju našu djecu, onda su me neki popljuvali da je to jako ružno reći i da bez obzira koliko dijete provede u vrtiću, roditelji ga doma odgajaju.
...

Imam primjer iz jedne EU države. Majka radi neki x postotak radnog vremena - svaki dan radi manje od 8 sati (ne znam sad točno koliko, uglavnom, vraća se doma kad i djeca iz škole) te ima slobodno svaki put kad su školski praznici. Plaća je u skladu s tim, ali njima dovoljno za život... Ja bih isto voljela da mogu imati slobodno svaki put kad su praznici, no s mojim radnim mjestom to je vrlo nerealno.

[uporna]

Rivendell moj osvrt nije bio na to da ti trebaš prihvatiti bilo koji posao već isključivo svoju struku što na žalost rijetko ponude. A odnosi se stvarno na ljude koji imaju 20 i više godina staža i imaju naknadu konstantno i ne žele stalni posao jer ujedno rade na crno i njima sve beneficije nezapslene osobe trebaju i ne žele ih se odreći (znam nekoliko ljudi vjeruj mi). Takvi ljudi su problem ali je u stvari problem pravne države i mogućnosti rada na crno a ljudi samo koriste što mogu.

rehab ako ima posla za 6 sati onda ima očigledno previše ljudi ili ti isključivo misliš da oni koji su sposobni mogu prije otići?

[Anemona]

Zanimljivo mi je ovo što kažete da ne želite da vam netko drugi odgaja dijete... Kad sam ja na jednoj temi napisala da tete u vrtiću odgajaju našu djecu, onda su me neki popljuvali da je to jako ružno reći i da bez obzira koliko dijete provede u vrtiću, roditelji ga doma odgajaju.
...

Moj ne ide u vrtić, ali slažem se s tobom u vezi odgajanja.

[Zubic vila]

Mislim da mnogi na neki način odgajaju našu djecu, svatko u svom dijelu i svatko na svoj način, kao i da je dobro da dijete uči sa raznih strana, da ima široku mrežu socijalnih kontakata, ali i da su roditelji (ili za koga god je dijete najviše vezano i tko o njemu skrbi) alfa i omega.

Kad razmislim o svom djetinjstvu (s tetama u vrtiću od 1. rođendana), školskih učitelja, ljeta kod bake i djeda, s drugim bakom i djedom smo živjeli, rođaci čije sam priče voljela slušati - svi su oni mene odgajali na neki način, od svih sam učila, ali moji roditelji su bili i ostali neprikosnoveni broj jedan, iako su oboje radili 8-satno radno vrijeme i rade tako i danas. Od emotivne povezanosti, vrijednosti koje su mi usadili i odgoja u svakom smislu te riječi- imam milijun razloga zbog kojih se ne bojim da će itko odgojiti moje dijete umjesto mene.

Presretna sam što i moj sin ima priliku svašta naučiti od izvrsnih odgojiteljica u vrtiću, baka, djedova i uopće ne mislim da moje roditeljstvo gubi na kvaliteti ili težini ako ga nisam ja naučila da se od mlijeka radi sir i jogurt, nego ga je to naučila teta u vrtiću. Ja znam da smo MM i ja alfa i omega njegovog malog svemira, s veseljem prihvaćam tu odgovornost i cijenim svakoga tko nam na tom putu pomaže i s kime se naše dijete uči međuljudskim odnosima jer mislim da mu to daje dodatne horizonte.

[Mojca]

Imam primjer iz jedne EU države. Majka radi neki x postotak radnog vremena - svaki dan radi manje od 8 sati (ne znam sad točno koliko, uglavnom, vraća se doma kad i djeca iz škole) te ima slobodno svaki put kad su školski praznici. Plaća je u skladu s tim, ali njima dovoljno za život... Ja bih isto voljela da mogu imati slobodno svaki put kad su praznici, no s mojim radnim mjestom to je vrlo nerealno.

I ja bi tako.
Ima 4 mjeseca da sam se vratila na posao... svaki dan mi je sve teže otići raditi... iako imamo super tetu čuvalicu...

[naniluc]

Meni bi pomoglo da mi općina subvencionira cijenu vrtića- kako to u obližnjem gradu i rade -gdje i jesu vrtići. Kad sam se prvi put zaposlila rekli su nam 1500 po djetetu- 3 djece- 4500 kn- valjda nisam krivo zbrojila - ostalo bi mi za prijevoz i hranu i to je to. Kad smo u općini pitali misle li oni pomagati majkama da se zaposle i financirati pola cijene vrtića rekli su nam da kaj si umišljamo-pa otkud im novac itd.. Ljuta sam kad vidim toliko mladih sposobnih žena koje bi radile, a ne mogu izdvajati toliko za čuvanje djece.

[Optimist]

Anemona, evo kako je došlo do mog posta koji ti nije bio jasan:

žena radi biologije nužno izostaje sa posla radi rađanja, pa je tu dojenje, pa činjenica da u jednoj obitelji nije previše pametno da i žena i muž izostaju sa posla

Koliko sam shvatila, žena obvezno ostaje na porodiljnom 42 dana nakon poroda. Ne doje sve žene.

Ne znam s čime ima to dvoje veze?

Prvo ima veze s time da samo majka može biti na porodiljnom, dakle ne izostaju s posla i otac i majka istodobno, jer otac za to vrijeme ne može otvoriti dopust. U tom konteksu sam to napisala. Ne kao olakšicu.
Dakle, žena se ne može vratiti na posao prije isteka tih 42 dana. Samo ona je na porodiljnom.

Drugo je činjenica - ne doje sve žene (zbog xy razloga). Znači, one koje ne doje, mogu se dogovoriti s ocem djeteta da on koristi porodiljni dopust ukoliko to oboje žele, a to nužno ne mora biti iz financijskih razloga. Pričali smo o ravnopravnosti, o tome kako podijeliti poslove, kako preodgojiti "mužjake" koji ženama ne pomažu oko odgoja, poslova po kući, kuhanja itd.
Mislim da bi onda bilo pošteno ostaviti mogućnost da i otac koristi taj porodiljni (ukoliko se majka djeteta s tim slaže, naravno), jer i otac može u najranijoj dobi pružiti djetetu sve što i majka (ukoliko dijete ne doji), zar ne?
Ako je djetetu u toj ranoj dobi dobar otac onaj koji je porodiljni dopust uzeo iz financijskih razloga, onda je sigurno dobar otac i onaj koji taj dopust koristi i iz drugih razloga.

Eto, iznosila sam činjenice. Nije to bila nikakva kampanja protiv dojenja, to je valjda jasno.

I ta 2 mjeseca bonusa su tu da bi se potaknulo očeve na porodiljni. Da i oni osjete čari tog doba, a i pomognu ženama koje se žele ranije vratiti na posao (opet iz xy razloga). Ne mora to biti cijeli dopust od 12, tj. 14. mjeseci, možda žena želi na posao nakon pola godine, recimo.

Oba roditelja imaju pravo na porodiljni dopust i svoje razloge za korištenje istog, tako da je odlično da im država nudi izbor.

[Anemona]

Oba roditelja imaju pravo na porodiljni dopust i svoje razloge za korištenje istog, tako da je odlično da im država nudi izbor.

Naravno da je odlično, ja samo kažem da taj izbor koji nudi država u 95% obitelji ne znači ništa, jer si ga ne mogu priuštiti.

[Optimist]

Samo nisam htjela da me pogrešno shvatiš

[Anemona]

I da odgovorim Zubić vili, ne bojim se da će meni netko drugi odgojiti dijete, pa da ja više nisam alfa i omega, nego jednostavno gledam svoje dijete, on s godinu dana nije još prihvatio dohranu, nije još hodao, nije pričao, imao je pelene,...
To su situacije u kojima sam željela biti uz svoje dijete.
Meni je to bilo prekrasno razdoblje kad je malo porasao (nisam tip za gugutanje), ali obožavam ovo razdoblje od godinu dana na dalje i ja sam jednostavno željela biti uz njega.
Šetati s njim, učiti ga, pripremati mu hranu, gledati ga,....
A ne sjediti na poslu, a da to sve radi netko drugi.

Smatram da dijete do 3 godine jako treba mamu (i tatu naravno, da me netko ne prozove, ali ja sad govorim o sebi) koja je prisutna, koja je uz njega,...
A bome i kasnije roditelj dobro dođe.

I kad počne škola, voljela bih biti prisutna da mogu otpratiti dijete, dopratiti ga doma,... Kod nas nema boravka, pa treba djetetu i pomoči oko zadaće i svašta,....

Voljela bih biti veči dio toga svega.

[mama_jos_malo]

Meni koja dojim, dodatna dva mjeseca za očeve na porodiljnom nekako nisu fer. Ne znači da ću prestat dojit kad se vratim raditi ali malo je paradoksalno podupirati dojenje na nacionalnoj razini pa roditelju. koji ne doji omogućiti dva mješeca dulje uz dijete za bondanje?!

Značilo bi mi da mogu raditi fleksibilnije radno vrijeme.

[Optimist]

Izgleda da bitka za ravnopravnost nije ravnopravna

[Zubic vila]

Anemona, potpuno te razumijem i slažem se.
Koliko god volim instituciju vrtića, s godinu dana ili 6 mjeseci života djeteta, to je stvarno nužno zlo.

No sve se izgleda uvijek svodi na pitanje financija, kako u našim obiteljskim budžetima, tako i državnom. I dolazimo na to da su sve ove mjere (porezi na dječju opremu, tzv. dječju hranu pa čak i radno vrijeme) marginalno učinkovite u društvu u kojem mladi ljudi nemaju posla, mogućnosti rješenja stambenog pitanja, a oni koji posao imaju žive od danas do sutra i rastežu od plaće do plaće.

U situaciji u kojoj obitelj može preživjeti od jedne prosječne plaće, nema zapreke da jedan roditelj ostane tri godine doma, da uzme neplaćeni dopust kad dijete kreće u školu i sl.

Imam šogoricu u Australiji, nećak ima 8 godina i ona se još nije vratila na posao otkad je rodila. Šogor ne radi nikakav fancy posao i žive od jedne prosječne australske plaće. Mislim da je druga opcija bila da ona ide raditi i da cijeli plaća ode na nekakav vrtić koji se plaćao po satu i to masno. Pa je žena odlučila biti doma. U ovom konkretnom slučaju, mogli bi reći da država nije baš family/baby friendly s takvim vrtićima i da nije puno učinila za te roditelje. Ali od svih naših porodiljnih naknada i gradskih+ HZZO tisućica za opremanje djeteta više vrijedi činjenica da oni u Australiji od jedne plaće mogu živjeti i plaćati hipoteku za kuću i da imaju osjećaj sigurnosti da će šogorica nemjerljivo lakše naći posao kad ga jednom bude tražila.

[MarijaP]

To je to, ne treba drzava meni omoguciti preko naknada da sjedim doma, hvala lijepa.
Nek natjera poslodavce da isplate place i nek natjera sud da, nakon izvrsene ovrhe nad racunom poslodavca, prebaci te novce na racun tuzitelja (cekamo place koje sud drzi vec 9 mjeseci jer "ne stignu" prebaciti).

[mishekica]

Zaboravila sam napomenuti da u onoj istoj EU državi (po)rodiljni traje 3 mjeseca.

[MarijaP]

I ja sam se vratila ranije na posao i nastavila dojiti. Nije to neka mudrost. Sve se moze. Ne treba mi tu drzava. Drzavu samo molim da mi sjasi s vrata. Ostalo mogu i sama.

[mishekica]

Ali od svih naših porodiljnih naknada i gradskih+ HZZO tisućica za opremanje djeteta više vrijedi činjenica da oni u Australiji od jedne plaće mogu živjeti i plaćati hipoteku za kuću i da imaju osjećaj sigurnosti da će šogorica nemjerljivo lakše naći posao kad ga jednom bude tražila.

Veliki X

[Zubic vila]

E, da, ali onda opet dolazimo na pitanje standarda. Koji možemo povećati samo radom, većim BDP-om, rješavanjem hrpe problema koji su nastali kada i ova naša država, a neki se vuku i iz one bivše. Od ove i ovakve države i društva koje ne potiče rad, bolje uvjete za roditeljstvo ni ne možemo dobiti. I uz sav trud i eventualno kretanje u pravom smjeru, tek će naša djeca kao roditelji jednoga dana uživati u plodovima toga.

Ne može nam biti normalno platiti uslugu i ne tražiti račun, a sutra očekivati nekakvu naknadu od države. I očekivati da kraj poduzetnika koji tako funkcioniraju, na tržištu opstane još xy poduzetnika iste djelatnosti koji drugim majkama/očevima uredno isplaćuju plaće, a državi redovno porez.

Disclaimer, u vezi rada, da me se ne bi krivo shvatilo- ne mislim da su oni koji traže fleksibilnije uvjete rada neradnici i problem. To je pitanje osobnih preferencija, zdravo tržište rada nudi svakakve varijante, sve dok se pola radnog vremena ne iskamči lažnim liječničkim nalazima za dijete, što nažalost nije rijetkost, a druga polovica plaće onda dobija iz državnog proračuna, koji punimo svi mi "budale" koje radimo.

[makita]

S prvim djetetom je MM išao na pola porodiljnog, ne zbog novca- bili u deficitu-, nego se nadali da će firma prosperirat (i ja u njoj)...

sad tek vidim koliko smo izniman slučaj

ja radim sada povremeno, i to mi paše. Ja sam za fleksi radno vrijeme

[mishekica]

Vezano za ovo fleksibilno radno vrijeme, (ne)mogućnost zapošljavanja i sl... Zna li netko od vas možda (jer ja nemam pojma) kako mi imamo toliko nezaposlenih, a u SAD-u mnogi rade i po dva-tri posla? Je li moguće da oni imaju totalno drugačije uređeno tržište rada pa da naprosto imaju potrebe za većim brojem radnika? Ne znam, meni to suludo...

[Zubic vila]

Imaju poprilično drukčije tržište, dosta fleksibilnije, koliko mi je poznato. Trebaš više novaca za neki izvanredan trošak- nađeš dodatan posao i radiš koliko treba. Lakše otpuštanje radnika dovodi do toga da se poslodavci lakše odlučuju na zapošljavanje.

Ima i kod nas ljudi koji povremeno rade po dva posla, kad si na dobrom glasu u nekoj branši koja to omogućava, u pravilu ćeš često dobiti ponude za dodatne projekte i poslove. Znam dosta ljudi koji tako rade, kad im to njihov osnovni posao uopće dopušta. Tu država ima katastrofalan pristup jer kao zaposlena osoba dodatni posao možeš raditi samo preko ugovora o djelu (bezobrazno visoki nameti u vidu doprinosa i poreza) ili tako da se registriraš za obavljanje određenog slobodnog zanimanja ili nešto slično što uglavnom podrazumijeva i to da plaćaš knjigovođu; uglavnom kad na to dodaš "genijalnosti" poput plaćanja vrtića po dohodovnom cenzusu, lako se nađeš u situaciji da na priliku da nešto legalno dodatno zaradiš kažeš: ne, hvala.

[*mamica*]

I da odgovorim Zubić vili, ne bojim se da će meni netko drugi odgojiti dijete, pa da ja više nisam alfa i omega, nego jednostavno gledam svoje dijete, on s godinu dana nije još prihvatio dohranu, nije još hodao, nije pričao, imao je pelene,...
To su situacije u kojima sam željela biti uz svoje dijete.
Meni je to bilo prekrasno razdoblje kad je malo porasao (nisam tip za gugutanje), ali obožavam ovo razdoblje od godinu dana na dalje i ja sam jednostavno željela biti uz njega.
Šetati s njim, učiti ga, pripremati mu hranu, gledati ga,....
A ne sjediti na poslu, a da to sve radi netko drugi.

Smatram da dijete do 3 godine jako treba mamu (i tatu naravno, da me netko ne prozove, ali ja sad govorim o sebi) koja je prisutna, koja je uz njega,...
A bome i kasnije roditelj dobro dođe.

I kad počne škola, voljela bih biti prisutna da mogu otpratiti dijete, dopratiti ga doma,... Kod nas nema boravka, pa treba djetetu i pomoči oko zadaće i svašta,....

Voljela bih biti veči dio toga svega.

X

Upravo to. I ne patim da zadovoljim neke feminističke standarde, vodim se kriterijem profitabilnosti. Ovdje gdje živim, nikada neću moći naći posao u kojem ću moći zarađivati onoliko koliko moj muž zarađuje, zašto bih ga ja onda posjela doma i išla raditi za novac koji nam ne bi ni minimum osigurao s obzirom na troškove koje imamo?

Prednost činjenice da ima vlastiti posao je to da najčešće može sam sebi organizirati vrijeme, a to je, nakon rođenja našeg prvog djeteta, značilo da mi je on pomagao u svemu, a ne bake, svekrve, itd. Znači i briga o djetetu i kuhanje i spremanje, itd. I općenito nastojimo što više zajednički voditi brigu o djeci i kućanstvu, a tako će biti i ovaj put.

Ali ne pada mi kruna s glave zato što je činjenica da JA imam više vremena za kuhanje, spremanje i brigu oko djeteta iz razloga što on za to vrijeme radi na poslu.

Druga je stvar što mi nije doživotni cilj biti domaćica. Dok su djeca zaista mala da, ali sve i da ne moram raditi, ne bih mogla ostati kod kuće od 0-24.