Kao da si moju torbu opisala, najdraže mi je kad na poslu izvlačim kamenje i šišarke. I uvijek se sjetim ove pričice, ali nikad od mene "malotorbašice". Zadnje dvije godine sam torbu čak zamijenila ruksakom i preporodila se.
Svejedno, da mi je torba i najmanja i najurednija ne bih djeci dala pristup. To mi je nekako zadnji bastion obrane, valjda jedina stvar koja je samo moja i iako tamo nemam ništa što ne bi trebali vidjeti, to je privatno, tu je granica. Isto tako, nikad ne guram ruke u tuđu torbu, neugodno mi je, kao da se netko ispred mene presvlači.