 |
|||
Davatelj intelektualnih usluga je u superiornom polozaju prema onom koji te usluge placa. To ga ne odredjuje drustveno, ne ugrozava mu zdravlje, moze se povuci crtu do kud ide u angazmanu.....
Davatelj seksualnih usluga nema taj luksuz. Onaj koji koristi njene usluge odredjuje pravila igre i prakticku ju posjeduje u tom trenutku.
MarijaP prvotno napisa
Zašto misliš da je u superiornom položaju? Ok, ajmo ne o intelektualnim uslugama, ajmo o manuelnim uslugama...ono...radnica u tvronici. Po čemu je ona superiorna svom poslodavcu? I također joj može biti ugroženo zdravlje, i onaj ko koristi njene usluge određuje pravila igre. Ja bih rekla da je to human condition.
Ili marksistički, u kapitalizmu smo svi eksploatirani.
Ok, jen, idemo to sve ogoliti na čiste tehnikalije pa možda bude jasnije zašto obično dobro ne funkcionira i zašto ostavlja pogubne posljedice na čovjeka/ženu kad vlastito tijelo tretira kao "predmet rada", kao objekt prodaje.
Prvo, Marx,, moram reći da mi njegove ideje znatno bolje leže sada nego u sklopu marksizma u bivšoj Jugi i bolje ih razumijem kad vidim da ih je pisao baš u eri sirovog, šugavog kapitalizma, gdje smo sad opet, otprilike. Kužim što je pjesnik htio reći i, da, zaista smo u kapitalizmu svi eksploatirani, mnogi i prostituirani, na neki način.
No, postoji razlika.
Evo, spomenute radnice u tvornici, ili hoćeš - rudar, hoćeš- čistač ulice, radnik u hladnjači, onaj koji kopa kanale...
jest ekspolatacija...no, nakon 20- 30 godina rada, oni jesu izmučeni, izmoreni, ali nisu nužno psihički uništeni, niti im je dostojanstvo pogaženo, niti im je osjećaj samopoštovanja ispod nule.
Radnice Kamnskog bi i dalje sjele za šivaći stroj, samo da netko otvori tvornicu.
Predmet rada je odijelo, radi se s metlom, lopatom, olovkom, papirom, čime god,
ne daje se na raspolaganje integralni dio čovjeka.
Nas određuje i um, psiha, emocije i tijelo.
Jasno je da je to sve povezano, u zdravom tijelu zdrav duh
čak i kad ponekad to malo odvojimo,
pa nešto zapustimo, uvijek težimo da se sklopi nazad, da sve funkcionira zajedno, kao cjelina.
Primjer vezan u seks.
Može te privući isključivo seksualno neki prezgodan lik i možeš na neko vrijeme završiti s njim, no hoće li na duge staze to fukncionirati, teško, u trajnoj vezi čovjek ipak teži da se zadovolji i ono emotivno i ono intelektualno. Kad nešto šteka, nije dobro.
Kod davanja seksulanih usluga, čovjek odvaja te svoje dijelove, prostitutka nije povezana emotivno s likovima koje zadovoljava tjelesno, dapače, vrlo teži tomu da odvoji psihu od tijela, uspijeva ili ne uspijeva, pitanje je sad. Pa se uzimaju droge, ali slabo sve pomaže na duge staze.
Zato svjedočimo totalnom razaranju ličnosti tih žena, sve to utječe na cjelokupno biće, ne možeš sebe razdvojiti na dijelove pa da svaki autonomno funkcionira.
Mogu neke, te ili su iznimno jake pa se iz svega izvuku i u tomu im je dobro jer su naprosto takve,
ili su pak neke iznimno glup i šuplje ko šupalj zub pa im to dođe kao olakotna okolnost.
Velika vojska onih između je satrvena kao osoba jer ne može sebe svako malo odvajati na dijelove pa opet spajati.
Eto zašto tijelo kao dio čovjeka nije jednako predmet rada kao lonac, cipela i knjiga, i zašto opet moram ponoviti da mi se ne da baš sve živo izjednačavati i relativizirati.
s tim da moram priznati da poznajem jako mnogo ljudi (posebno muškaraca) - posebice iz kritičko-intelektualnih krugova - s kojima sam inače suglasna oko mnogih stvari, a koji prostituciju vide kao najobičniji posao. i zabranu prostitucije kao atak na ženino pravo da radi sa svojim tijelom što želi. eh, a meni taj dio nikako ne sjeda.
Ako se promatra samo sa tog jednog aspekta, žene same biraju prostituciju, takav stav je logičan. Valjda je i to duboko ukorijenjeno u društvu, žene si to same biraju. Ono, netko bira biti tajnica, netko kemičarka, a neko prostituka.
Vidi se i ovdje, sve smo žene i sve donekle imamo sličan stav o tome, pa se opet stalno spotičemo jedna o drugu, pa jel to baš tako, pa možda i nije, pa nitko od nas nije u tom "poslu" da sa sigurnošću može reći, pa relativiziramo, pa opet pokušavamo nerelativizirati, petljamo, ponavljamo.
Ali duboko se slažem sa onim što si rekla o ropstvu i da bi takav stav trebao biti i prema rpsotituciji, ali koliko je trajala samo borba protiv rosptva, čak i rat, i koje je to žrtve tražilo. I to je bilo ropstvo, pravo ropstvo.
A sex i sve u vezi sexa se uvijek nekako realtivizira, jer možda i je, a možda i nije i tako unedogled, i k tome da je sex opći pojam, kojeg opet treba raščlanjivati od sexa u bračnoj postelji, iz ljubavi, iz koristi, maloljetnički sex, bordel sex, ulični, ovaj sex, onaj sex. I sad ajde da čovjek upre prstom i kaže, evo ga, on je, robovlasnik. Dršte ga.
XOk, jen, idemo to sve ogoliti na čiste tehnikalije pa možda bude jasnije zašto obično dobro ne funkcionira i zašto ostavlja pogubne posljedice na čovjeka/ženu kad vlastito tijelo tretira kao "predmet rada", kao objekt prodaje.
Prvo, Marx,
No, postoji razlika.
Evo, spomenute radnice u tvornici, ili hoćeš - rudar, hoćeš- čistač ulice, radnik u hladnjači, onaj koji kopa kanale...
jest ekspolatacija...no, nakon 20- 30 godina rada, oni jesu izmučeni, izmoreni, ali nisu nužno psihički uništeni, niti im je dostojanstvo pogaženo, niti im je osjećaj samopoštovanja ispod nule.
Radnice Kamnskog bi i dalje sjele za šivaći stroj, samo da netko otvori tvornicu.
Predmet rada je odijelo, radi se s metlom, lopatom, olovkom, papirom, čime god,
ne daje se na raspolaganje integralni dio čovjeka.
Nas određuje i um, psiha, emocije i tijelo.
Jasno je da je to sve povezano, u zdravom tijelu zdrav duh
čak i kad ponekad to malo odvojimo,
pa nešto zapustimo, uvijek težimo da se sklopi nazad, da sve funkcionira zajedno, kao cjelina.
Primjer vezan u seks.
Može te privući isključivo seksualno neki prezgodan lik i možeš na neko vrijeme završiti s njim, no hoće li na duge staze to fukncionirati, teško, u trajnoj vezi čovjek ipak teži da se zadovolji i ono emotivno i ono intelektualno. Kad nešto šteka, nije dobro.
Kod davanja seksulanih usluga, čovjek odvaja te svoje dijelove, prostitutka nije povezana emotivno s likovima koje zadovoljava tjelesno, dapače, vrlo teži tomu da odvoji psihu od tijela, uspijeva ili ne uspijeva, pitanje je sad. Pa se uzimaju droge, ali slabo sve pomaže na duge staze.
Zato svjedočimo totalnom razaranju ličnosti tih žena, sve to utječe na cjelokupno biće, ne možeš sebe razdvojiti na dijelove pa da svaki autonomno funkcionira.
Mogu neke, te ili su iznimno jake pa se iz svega izvuku i u tomu im je dobro jer su naprosto takve,
ili su pak neke iznimno glup i šuplje ko šupalj zub pa im to dođe kao olakotna okolnost.
Velika vojska onih između je satrvena kao osoba jer ne može sebe svako malo odvajati na dijelove pa opet spajati.
Eto zašto tijelo kao dio čovjeka nije jednako predmet rada kao lonac, cipela i knjiga, i zašto opet moram ponoviti da mi se ne da baš sve živo izjednačavati i relativizirati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom