Ponovno nakon ljetnih praznika u vrtiću - problemi s žmirkanjem i ne želi u vrtić

[ivez051]

Lani smo imali krizu kada je malecka 1,5 mjeseci intenzivno žmirkala što nije imalo nikakavog fizičkog uzroka. Jedan period je plakala i govorila da ne želi u vrtić i da joj tamo nije lijepo. Rekli su nam doktori i tete da je to psihička reakcija i šok od polaska u vrtić. Sada je nakon pauze od 2 mjeseca ponovo krenula u vrtić, i nakon 2 tjedna priča se ponavlja. Počela žmirkati i ujutro plače da ne želi u vrtić, da joj je tamo ružno. Inače tete kažu nikakvih problema nema, mala je vesela, pričljiva, jede, igra se, spava sve 5. Kada dođem po nju nasmijana, vesela. Pitam je kako je bilo u vrtiću, ona kaže super, priča mi šta su radili, sve normalno. Dijete mi je očito pod stresom i nešto u sebi proživljava, a ja ne znam kako joj pomoći. Puno pričamo, i jedino što povezujem s tim stresom je priča da dvije curice u grupi izigravaju šefice u smislu: kad se igramo Winxica Ana želi uvijek biti Bloom i slične benigne stvari. Je li moguće da mi dijete od toga ima tik? Ima li netko takvo iskustvo, šta da radim? Pričat ću danas s tetom u vrtiću i reći joj da obrati pažnju, a tražit ću i razgovor s vrtićkim psihologom, oni bi trebali imati iskustva s sličnim stvarima.

[Jadranka]

Moj mali je neki dan proveo dva dana i dvi noci kod bake. Baka kaze da mu je tamo bilo super, da je dobro spavao, dobro jeo, dobro se igrao (sta vjerujem da sve je). Ali kad je dosao doma dan ili dva je zmirkao ocima, a povremeno je i mucao (ni jedno ni drugo nije prije radio). Nakon dva dana ga je proslo. Ja mislim da mu je to bilo od stresa.

[Uh-puh]

Da to je i meni zagonetka...u vrticu je prema njenoj verziji sve manje -vise ok, ali vec na putu doma vidim da je L. pod stresom ili uvjetno receno "ponasa se zlocesto i razmazeno" sto inace nije. Nakon sat, dva kod kuce, normalizira se. Ne znam koliko se od djeteta od 3,7 god. moze ocekivati da isprica o tome kako je provela dan u vrticu, ali ona uvijek isto prica: bilo je dobro, igrala se s N. i jeli su kruh.
Al ona je po prirodi pahuljica i da se vrlo lako dominirati, pa se sigurno to i desava. Znam da ju necakinja s kojom je u grupi poprilicno gnjavi i eto razloga zasto ona ne voli ici u vrtic. Ja bi malo pritisla tete....jer...
Imalo smo situaciju prosle godine gdje tete nista nisu spominjale, dakle pretpostavila sam da je sve ok, a L. je imala opake tantrume kod kuce. Nakon nekih 6 mjeseci tih tamtruma, kaze meni odjednom teta da ju necakinja u vrticu toliko maltertira da L. nekad samo iscrpljeno sjedi i bulji u prazno, jer vise nemoze to izdrzat. Poludila sam!!!!
Ne znam...probaj izvidjet jel i tvoja kcer ima neku prijateljicu s kojom se cesto igra, a koja joj po karakteru bas ne pase. Naravno, nemora nista od toga biti....
L. se ne izgovara na nikakve "boljke", ali kaze skoro svako jutro da ne zeli ici u vrtic. S druge strane, ta ista dominantna necakinja je skuzila da se moze izgovoriti na bol u ledjima, pa to sad pokusava iskoristiti da ne mora u vrtic, jer joj je draze gledati crtic, odnosno nije nam poznato da bi i ona imala neki problem u vrticu sa nekim djetetom. Pazi samo da ti dijete ne primjeti tvoju zabrinutost....

[vertex]

Evo jedan meni dobar tekst o tikovima. Kako ja to tumačim, tikovi su česti, i ne zna im se točan mehanizam nastanka, ali se ne smatra da moraju biti znak nečeg stvarno lošeg.
Moj srednji zadnje vrijeme samo reda tikove, i to ove malo kompleksnije. Psihologica (bili smo nedavno na savjetovanju, ali ne zbog tikova) nije od toga pravila neko pitanje, ali kako se kod njega radi o tikovima koji mu znaju stvarno zadavati probleme (zaboli ga vrat), poslala nas je neuropedijatru da se vidi ima li kakva organska podloga. Nismo, sramim se reći, još otišli.

[vertex]

Kopiram odavde (i meni je aktualna tema pa sam guglala) odgovor psihologa na pitanje o tikovima koji se stalno vraćaju:

Mnoga osjetljiva djeca imaju povremeno tikove koji su prolazne naravi, a njihovom povećanju mogu prodonostiti i umor, stres, dosada, pozitivna i negativna uzbuđenja. Na njih treba gledati kao na znak da dijete ima stanovitih emocionalnih teškoća za koje mi niti ne znamo da postoje niti im vidimo uzrok. Odvojenost od roditelja, početak škole ili samo nova iskustva do kojih dovodi povećanje djetetove zrelosti i proširivanje interesa, također mogu biti veoma stresni za dijete, a da pritom nitko ne radi pritisak. Ne zaboravimo niti to da je Vaš sin na pragu puberteta, tog tako zahtjevnog i važnog životnog razdoblja. Sve ovisi o tome kako dijete doživljava svijet oko sebe i sebe u njemu, koliko je to emocionalno usklađeno ili pak uznemirujuće. Tu nije mjera naša percepcija situacije, već djetetov doživljaj. Njemu će pomoći ako Vi njegove tikove ne doživljavate kao problem i ako sami ne strepite. Dajte mu podršku. Recite sebi i njemu: „Nitko nije savršen. Teškoće su dio života i veliki dio se uspješno razriješi“. Pozitivno gledanje na problem uz istovremeno smiren i domišljeni način njegova rješavanja (tu će vam pomoći liječnik i psiholog) dovode uvijek do poboljšanja situacije.

[Peterlin]

Lani smo imali krizu kada je malecka 1,5 mjeseci intenzivno žmirkala što nije imalo nikakavog fizičkog uzroka. Jedan period je plakala i govorila da ne želi u vrtić i da joj tamo nije lijepo. Rekli su nam doktori i tete da je to psihička reakcija i šok od polaska u vrtić. Sada je nakon pauze od 2 mjeseca ponovo krenula u vrtić, i nakon 2 tjedna priča se ponavlja. Počela žmirkati i ujutro plače da ne želi u vrtić, da joj je tamo ružno. Inače tete kažu nikakvih problema nema, mala je vesela, pričljiva, jede, igra se, spava sve 5. Kada dođem po nju nasmijana, vesela. Pitam je kako je bilo u vrtiću, ona kaže super, priča mi šta su radili, sve normalno. Dijete mi je očito pod stresom i nešto u sebi proživljava, a ja ne znam kako joj pomoći. Puno pričamo, i jedino što povezujem s tim stresom je priča da dvije curice u grupi izigravaju šefice u smislu: kad se igramo Winxica Ana želi uvijek biti Bloom i slične benigne stvari. Je li moguće da mi dijete od toga ima tik? Ima li netko takvo iskustvo, šta da radim? Pričat ću danas s tetom u vrtiću i reći joj da obrati pažnju, a tražit ću i razgovor s vrtićkim psihologom, oni bi trebali imati iskustva s sličnim stvarima.

Draga, dijete će svaki put nakon svakih praznika ili bolesti dulje od tjedan dana imati ponovno adaptaciju. To je bilo tako s mojom djecom i brojnim drugima koje poznajem, od prve godine u jaslicama/vrtiću, pa do zadnje (tada im je bilo dosadno i muka što moraju ići, ali opet su bili frustrirani).

Svako dijete iskazuje stres i frustracije na drugačiji način. Moj mlađi se grizao (ručni zglob), stariji je samo šutio i odbijao komunikaciju, a tvoje dijete žmirka.

Idi na informacije kod odgajateljica i pitaj kako se ponaša u grupi, a curici daj dovoljno vremena da se oslobodi. Sretno!

[ivez051]

Hvala vam, sad mi je ipak lakše. Pričat ću s tetama, neću tome pridavati veliku pozornost i nadam se da će proći samo od sebe kao i lani.