Odluka o dojenju i vlastita proslost

[emily]

koja su vase prve slike/sjecanja na dojenje kao dijelu vlastitog zivota? da li ih uopce imate, ili vam je prvi "u zivo" kontakt beba-dojka bio nakon poroda kad ste svom malisanu ponudili ciku? ili u najboljem slucaju pogled na frendicu koja je fisko rodila i doji svoju bebu?

moje sjecanje seze do 7. godine, kad mi se rodila sestra, sjecam se da ju je mama dojila, to mi je tako ziva slika - bucmasta vesela okrugla beba na cici
sjecam se i svoje tete sa braticem, isti prizor, kod bake u kuhinji, bila je zima, svi debelo obuceni, a ona nudi ciku plavokosom malisanu...

teenagerske godine i kasnije, dojenje mi nije bilo ni u peti, a kamoli u mislima .... ali ipak, kada je test pokazao + i krenulo iscitavanje literature o bebama, dojenje je bilo nekako prirodno, bez imalo rezerve ili sumnje, pitanje dojiti ili ne nije se niti jednom postavilo u mojoj glavi

i opet mi je mama (uz MM-a ofkors) bila istinska podrska koja niti jednom rjecju nije dovodila u pitanje kvalitetu ili kolicinu mlijeka, ona je bila ta koja me pozurivala kad bi S. zaplakao: ajd brze malo, daj mu jesti, pusti sad sve ostalo ...

ja cvrsto vjerujem da nasa vlastita iskustva i pro-dojeca okolina u kojoj smo odrasli itekako imaju utjecaja na nas stav o dojenju, i kasniju odluku kad same postanemo majke

sto vi mislite?

[Lutonjica]

hm.

mene ja mama dojila mjesec dana, mlađu sestru uopće nije.

nikad u životu nisam vidjela dojenje u živo jer nitko oko mene nije dojio, sva djeca mlađa od mene (rodbina i obiteljski prijatelji) bila su na flašici (možda je bilo pokušaja dojenja u prvih mjesec-dva).

prva sam od svoje ekipe koja je rodila pa nisam ni kao odrasla vidjela da netko doji.

dojenje mi se gadilo, a produženo dojenje je za mene bilo nešto odvratno, nenormalno i protuprirodno.

a eto me sad, trudna dojim trogodišnjakinju

[marta]

[Luna Rocco]

Baš mi se sviđa ovaj topic.
Mene i sestru mama je dojila po 3 mjeseca...Slavne '70-te i procvat industrije adaptiranog...

Prva sjećanja na dojenje sežu negdje 15tak godina unatrag...Sestrična je rodila i dojila koji mjesec (na svaka 3 sata, uz čajek i vodu) i sjećam se da sam voljela sjesti do nje i gledati bebicu kako papa i uživa.
U živom mi je sjećanju da je uvijek išla u sobu da "beba ima mir" (a ja sam nekako nanjušila da nije poželjno da doji pred drugima). Ja bih se (dosada mala ) ipak uvijek utrpala, gledala ih i šutjela.

Ono što me stvarno iznenadilo je video snimka iz 1990. (dakle, imala sam nepunih 14 godina) na kojoj smo posjetili tu sestričnu i njezinu tada par dana staru djevojčicu i malena plače, a moja sestriča se nervira jer "još nisu prošla 3 sata" , kad se odjednom začuje glas: "Pa zašto gledaš na sat, daj bebi jesti!"
Taj glas bio je moj! :shock: Rođena dojilja na zahtjev!! :D
Zatim joj je uvalila čajića, pa se opet čuo moj glas: "Što će joj to, daj joj cicu".
Ne lažem, MD se smijao pola sata kad je to vidio.

Inače sam tijekom odrastanja svud oko sebe gledala bočice, čajeke, adaptirano i to mi je bilo "normalno"... O dojenju uopće nisam razmišljala, no i prije nego što sam ostala trudna znala sam da ću dojiti.
Na Rodin sam forum nabasala prije 3 godine i samo našla potvrdu svojih razmišljanja o dojenju.

Produženo dojenje...Ispočetka mi je bilo strano, znam da sam prvi put čula da je jedna žena dojila svoju curicu 3 godine prije par godina i dobrano se šokirala - ali ne bih rekla da mi je bilo "bolesno". Više krajnje neuobičajeno. U međuvremenu su mi Nika i Ben pomaknuli granice i sad mi je sve ispod nekih 5-6 godina nevrijedno čuđenja.

Ma s tim produženim dojenjem je u stvari ista fora kao s godinama - kad sam imala 15, tridesetogodišnjaci su mi bili ljudi u zrelim godinama, a pedesetogodišnjaci starčeki zreli za umrijeti...
S 25 su mi zrele godine postale 40+, a starost 60+...
Sad kad mi se mama i tata bliže 70-toj, 75+ je starost, 45+ zrele, a 30-te najbolje godine...
Tako nekako mi se pomiču i granice produženog dojenja, iako sebe još uvijek ne vidim u skupini 2+. Vrijeme će pokazati.

[spooky]

Moj prvi susret s dojenjem uživo bio je kada sam postala teta. Sestra je došla iz bolnice s sinćićem koji joj je u bolnici uvijek spavao. Došla je doma s namjerom da doji, ali sve je išlo u krivom smjeru. Još uvijek se sjećam bolnog izraza na njezinom licu jer malac nije dobro uhvatio cicu, a nije joj imao tko pokazati.
Imala sam tada 13g i sjećam se kako su svi govorili da ništa od toga i da mora dati flašicu.
Svekrva joj je preporučila najgoru varijantu: kravlje mlijeko s vodom . Tako mi je teško kada o tome razmišljam...moja sestra je zatrudnila sa 17g i nije imala pojma šta i kako...stvarno tužno...

Ja sam svo vrijeme živjela u uvjerenju da je dojenje nešto teško i gotovo nemoguće...
Prva asocijacija koja bi bila kada bi mi netko spomenuo malu bebu bila je hrpetina bočica, čajeva i ostalih gluposti...

Kada sam ugledala taj magični plus na testu prva pomisao mi je bila kako ću dati sve od sebe da moje dobije najbolje.
Cijelu sam trudnoću upijala sve moguće tekstove o dojenju i čvrsto sam odlučila da će moj
do svojeg 6. mj. okusiti samo majčino mlijeko...
Tako je i bilo...bez imalo muke.

:D

[Irena001]

hm.
nikad u životu nisam vidjela dojenje u živo jer nitko oko mene nije dojio, sva djeca mlađa od mene (rodbina i obiteljski prijatelji) bila su na flašici (možda je bilo pokušaja dojenja u prvih mjesec-dva).

prva sam od svoje ekipe koja je rodila pa nisam ni kao odrasla vidjela da netko doji.

Ovako

[Mukica]

jedino cega se sjecam iz djetinjstva je moja ujna koja je dojila svoje klince, ali uvijek se nekud skrivala da bi ih nahranila pa smo se mi klinci igrali tako da smo je spijali i pobjednik je bio tko bi je vise puta uhvatio na djelu

sve sto sam ja, od svojih frendica, vidjela o hranjenju beba bilo je vezano uz flasice, iskuhavanje, pripravke, termosice i cijelo to brdo dodatne opreme sto su moje frendice nosale sa sobom okolo kako bi nahranile svoje bebe

kako sam ljencina po prirodi, a u isto vrijeme i prilicno za ne bit doma nego stalno nekam lajzat, rekla sam sama sebi da ja to sve ne bum okolo nosila nego bum ljepo dijete hranila onim sto mi je blizu

iako mi je internet, cijelo vrijeme dok sam bila trudna i kad sam rodila Oskara, bio lako dostupan bila sam od onih zena kojima ni u jednom trenutku nije palo na pamet upisat u trazilicu dojenje ili bilo kaj tome slicno (fakat nevjerovatno, jelda???)

uspjela sam, doduse na jedvite jade, dojit Oskara 4 mjeseca kada sam mu, zbog toga sto sam imala dojam da je gladan, pocela davati adaptirano

S melitom sam izdrzala 8 mjeseci i sigurna sam da bi odustala puno ranije da nisam, kad je imala cca 5 mjeseci, naletila na rodu
Posustala sam nakon sto mi je drugi put zavrsila u bolnici, a ja sam tad vec radila i nisam mogla izlazit s posla i jurit iz samobora na srebrnjak...

iz ove perspektive, ne mogu vejrovati da sam bila tak bedasta, da nisam otisla na bolovanje i bila sa svojim djetetom...
svi vi koji ostajete na poslu kao sto sam ja, vjerujte, NIKADA VAM NITKO u FIRMI za to ne bude zahvalan, ni na koji nacin... a propustate jako puno

[lara01]

Sjećam se mame koja je dojila moju 11 godina mlađu sistericu i to mi je bilo tako normalno.
Nije mi bilo normalno da strina sa Humanom hrani bratića.
Teta je jednog klinca dojila godinu i pol, drugog nešto više od 3 godine.
Moja najbolja frendica dojila je skoro godinu dana.
Dakle, svi oko mene su dojili, dojenje mi je bilo super prirodno i jednostavno se podrazumijevalo samo od sebe.
Imala sam podršku u svima oko sebe i zato sam vjerojatno i bila jako razočarana kada moje dojenje nije krenulo kako treba i kada mi je nad glavom visilo adaptirano.
Na svu sreću, ispalo je da sam kćer svoje mame :D
Super nam ide i jako smo sretni.

[Paulita]

Nisam nikada zapravo ni razmišljala o dojenju. Nekako me panika ulovila par tjedana prije nego se rodio Lovro. Počelo mi se vrzmati po glavi kako će to izgledati ako on bude rođen ranije, ako ne prihvati cicu itd.

A u jednom davnom razgovoru s frendom od MM-a, kada je on spomenuo da mu žena doji tada dijete od godinu i pol, ostala sam totalno šokirana. Totalni sf.

Sada mi je žao što L više ne doji, ali dolazi nam novi cicoljubac.

[Frida]

Mene ja mama dojila osam mjeseci, duže nije smjela jer je bila trudna sa mojom sekom, počela se otvarati i "morala" je prestati, a dok se seka rodila ja sam zaboravila sisati. Baka je nju (mamu) i tetu dojila duuuugo, mislim obje preko dvije i pol godine, a kada je rodila tetu imala je toliko mlijeka da je u rodilištu dojila još tri bebice.
Ja nisam imala bebe u blizini, moja kuma je pred nekih desetak godina svoje cure dojila jako kratko, a prvi puta sam dojenje uživo vidjela pred dvije godine kada je frendica rodila, to pamtim kako prekrasnu sliku, ona sjedi, maleni ciki, njezin pogled, njegova faca, ma rastopim se i danas kad se toga sjetim.
Ja sam znala da ću dojiti, imala (i još uvijek imam) podršku okoline, prodojećeg M i malu boobzillu koja se već sama poslužuje kad joj je ćeif.

Naše dojenje je savršeno, bez ikakvih problema, osim soora koji smo dobile sa nekih sedam mjeseci, malena super napreduje, a ja sam najponosnija mama na svijetu. Vjerujem da ću dojiti još dugo...

Sada mi je seka trudna, a ja polako sakupljam dojeće letke, pričam joj o našem prekrasnom iskustvu i veselim se još jednom malom sisavcu u obitelji...

[Vrijeska]

Ja sam za prvo dijete kupila bočice.
Mislim da je to dovoljno.

[Devotion]

Vasa sjecanja sezu u vase djetinjstvo, a moja u moje prvo iskustvo s dojenjem - prije 18 godina. Danas mi se cini kao da je to bilo u nekom mom drugom zivotu. Ni tada kao ni u doba moje mame, nije se tome davala dovoljna paznja. Kad sam dosla iz Petrove doma, nisam ni znala kako djetetu staviti cicu u usta. Petrova mi je ostala uopce u jednom jako ruznom sjecanju - medicinske sestre budile su bebe za sisanje vukuci im kosicu pored uha, a i bebice su jako rijetko dolazile k nama - cini mi se svega 3 puta u toku dana. Nekako sam uz plantex izdrzala s dojenjem do 3 mjeseca, kad je moja mama izjavila da mi beba stalno place jer je gladna zbog mog "slabog" mlijeka. Tu mi je pukao film i neuka kakva sam bila, lijepoj prici o bliskosti i prirodnosti dosao je kraj. (kršitelj koda) je zamijenio moje mlijeko. Danas znam da je bilo Rode to se nikad ne bi desilo. Vremena i obicaji se ipak mijenjaju. ,
Brunu (06.06.2004.) dojila sam do 16 mjeseci, kad sam prestala na preporuku ginekologa zbog trudnoce.

[anek]

ne sjećam se mamine cicke, jer sam ju ionako vidjela ko beba jedva mjesec dana :/
..onda dugo, dugo nikakvo razmišljanje o dojenju, sve dok poznanice i rođakinje oko mene nisu počele rađati i dojiti, a moram reći da sam srećom bila okružena s nekoliko dojilica koje su znale sve o isključivom dojenju prvih 6 mj. i sl., tako da je to meni gledajući njih i njihove bebe bilo nešto najnormalnije i nešto prekrasno za što sam već i prije trudnoće znala da želim doživjeti. znala sam preko njihovih priča i iskustava sve moguće probleme oko dojenja /jer nije svakoj išlo glatko i bez problema/, ali sam i vidjela svu tu ljepotu i bliskost i zadovoljstvo mama dojilica.
a bila je tu i jedna frendica forumašica /mama 4 prekrasna dečka /, čije sam bebe također gledala kako doje, i saznala i naučila o dojenju puno od nje.
o dojenju sam se stvarno jako informirala prije poroda, bilo mi je neopisivo važno da ja i beba uspijemo u tome; šogorica mi je još u ranoj trudnoći poklonila odličnu knjigu "sve o dojenju", koju sam sa sobom nosila i u rodilište.
uglavnom, ja sam već puno puno prije poroda bila čvrsta u uvjerenju da želim i mogu dojiti, i nadala se da ću izbjeći komplikacije /što je na kraju i bio slučaj, sve savršeno od prvog dana/.
by the way iako je moja okolima podržavala dojenje /npr. mama, baka../, jedva su čekali kad ćemo krenuti s dohranom, a negdje oko 8 mjeseci našeg dojenja, one su već mislile da je lagano dosta.
podvrška i razumijevanje oko dojenja je oduvijek bila puno, puno veća - od moje sveki.
o produženom dojenju uopće recimo nisam puno razmišljala dok nisam rodila, vjerovala sam da ću sigurno dojiti recimo...14 mjeseci , jer mi je to tada, iz te perspektive, iz bez iskustva dojenja i majčinstva uopće izgledalo jako, jako dugo.
tada sam se zgražavala na dojenje 2-godišnjaka...a sada?
hm, pa imam jednog doma..puno mišljenja i stavova sam promijenila od kako sam postala mama

[VedranaV]

Moje sjećanje na dojenje je sjećanje na bolan izraz lica moje sestrične za vrijeme podoja i zabrinuto lice moje tete. Imala sam 12 godina. Dojenja sestre se ne sjećam, mama ju je dojila 4 mjeseca, uz nadohranu, a ja sam tada imala nepunih 5 godina. Sljedeća slika dojenja mi je s 26 godina, kada sam frendicu sramežljivo pitala smijem li ostati u sobi, bila sam znatiželjna kako izgleda dojenje djeteta. Moje znanje o dojenju tada se svodilo na to da daš djetetu dojku, ono jede, kad ima godinu dana prestane . A sad dojim skoro 5 godina i toliko mi se sve promijenilo da kad vidim sliku golih ženskih grudi, prva asocijacija mi je zabrinuto "a gdje je beba?" .

[mommy_plesačica]

Super tema!

Mama me dojila 15 mjeseci, a u rodilištu je dojila i dečkića koji je rođen kad i ja, a mama mu je bila u lošem stanju pa ga nije mogla dojiti. Mlađu seku je dojila tek 2-3 dana jer je dobila sepsu (seka, ne mama), izdajala se mjesec dana da sačuva mlijeko, ali je onda shvatila da će seka ostati u bolnici dugo, dugo pa je polako prestala.
Iz djetinjstva se najjasnije sjećam dojilje iz bakinog susjedstva čije je mlijeko bilo traženo kao lijek za upale očiju. Sjećam se i bakinih moralnih dilema - kako da ta susjeda mom ujaku tinejdžeru špricne mlijeko u oko (nešto mu je upalo u oko i dobio je strašnu infekciju), a da on pri tome ne vidi njezinu sisu Produženo dojenje na selu nije bilo ništa čudno.
Kao tinejdžerka sam jednom vidjela svoju mladu, zgodnu tetu mjesec-dva nakon poroda i zgrozila se. Jako dugo sam bila sigurna da neću rađati da mi trbuh i grudi ne bi tako izgledali. A vidi me sad

O bočici za svoje dijete nikad nisam razmišljala, to mi je bio worst case scenario.

[irenask]

dojena sam mjesec dana i onda su mojoj mami rekli da joj nije dobro mlijeko i da sam gladna...
dojenje uživo sam vidjela jedino rijetko na ulici dok i sama nisam postala takva mama

[branka1]

Ja sam za prvo dijete kupila bočice.
Mislim da je to dovoljno

Ovako i ja. I to svih veličina, staklene, plastične, sa svim veličinama rupica, dudice, izdajalicu, sterilizator, grijač bočice..............mislim Jer bilo je normalno da je i ro dio opreme za bebe.
od svega toga samo sam kratko koristila bočice za čaj ne znajući tad za Rodu, a svima u mojoj okolini je to bilo normalno i poželjno.

sve ostalo je bilo čisto bacanje novca jer Lea nikad nije pojela ni jednu bočicu adaptiranog niti imala varalicu.

Mama me je dojila 3 mj, a za sestru ne znam, ali pošto se toga ne sjećam, a imala sam skoro 4 goine, pretpostavljam da ni nju nije dulje.

Ali meni je dojenje i bez Rode (iako puno sam bila na portalu, ali na forum došla tek s Leinih 8 mj) bilo nešto najnormalnije i super nam je krenulo od samog početka. S Leinih 3 mj sam se na moru prepala da nemam dovoljno mlijeka, a kako je dolazila večer poslala sam MMa po kutiju adaptiranog u apoteku kojoj je na kraju nakon nekoliko mj neotvorenoj istekao rok.

[Poslid]

Ja se uopće ne sjećam dojenja bilo koje male bebe iz djetinstva. Sjećam se da je moja šogorica "pokušavala" dojiti svoje cure, ali je kao prava medicinska sestra ubrzo vrlo uspješno prešla na školsi naučenu prehranu dvotrećinskim kravljim mlijekom

[ivonna]

Moja mama je dojila sve nas (a ima nas puno), cak se sjecam da je dojila i bratica par puta kada bi ga cuvala. Uglavnom, kroz djetinjstvo mi je dojenje i vidjanje mame da se sece okolo u grudnjaku (ili cak bez njega) bila sasvim normalna pojava. Dojilo se svugdje i pred svima. mamino mlijeko je bilo na glasu kao super zdravo, i sjecam se kad je dojila najmladjeg bracu da je meni i sekama ponudila izdojenog mlijeka, i sjecam se da mi je imalo okus meda
Ja sam dojila prvu curicu, nazalost vise ne, ali malu Meri iskljucivo dojim i namjeravam ju dojiti dok god to ona zeli. Ja volim svoju privatnost pri dojenju, i volim mir i mazenje, i zato se cesto povlacim s Meri u drugu sobu gdje smo same, iako u meni nema bas nikakvog srama ili neznamstovec bi me moglo sprijeciti da nahranim svoje dijete negdje u javnosti.

[smoki]

Prvo sjećanje sa 21g, prijateljica sa bebom, prestala
je nakon 1 mjeseca, mastitis. Sjećam se podrške njene
mame koja je nju dojila do 3 godine. Ne mogu odrediti
kada je nastala moja odluka o dojenju, to mi je došlo nekako
normalno. Mislim da je veliku ulogu odigrala moja radna sredina,
sve žene ( prosjek 45god) su dojile djecu. Podršku sam dobijala
od MM, tetka koji je dojio do 3g i mame prijateljice sa početka priče.
Moja mama i svekrva bile su grozne popustile su me sa R
4 mjeseca kad sam i ja imala dovoljno iskustva da im se
mogu svojski nagovoriti i "zahvaliti" na podršci. Sad ih ne krivim,
nisu znale bolje.

[a zakaj]

koliko se sad mogu sjetiti, jedino dojenje koje sam uzivo vidjela, bilo je jedne mame iz moje obitelji, koja je sina dojila produzeno (iliti potpuno) - negdje do skole valjda. Kao i svi ostali u obitelji, smatrala sam to neprimjerenim i losim za psihicki i emocionalni razvoj djeteta (skupa sa zajednickim spavanjem, koje je takodjer jako jako dugo trajalo).
Danas mi je jasno da dugo dojenje i zajednicko spavanje nisu bili izvori te nezdrave vezanosti, vec samo manifestacije problema koji bi i inace postojao.
(Time ne zelim reci da su svako dugo dojenje i sleep sharing posljedica nezdravog odnosa mama-dijete, naprotiv, ali nekad sam u to cvrsto vjerovala).
Uglavnom, pod jakom utjecajem tog loseg dojma (i prilicne gadljivosti spram samog cina dojenja), ja sam cvrsto odlucila, puno prije nego sto sam ostala trudna, da moja djeca nece dugo (dugo = godinu i pol, najvise 2) dojiti i da nece spavati u nasem bracnom krevetu (pogotovo ne u aranzmanu: mama i beba u krevetu, tata na kaucu).
Pod utjecajem te cvrste odluke, napravila sam dosta gresaka na stetu svog sina - iako sam ga dojila do 13 mjeseci (dok sam nije odlucio prestati), a i osjecaja gadljivosti je nestalo cim sam probala (skuzila sam da je to zapravo nesto prekrasno). Dovoljno sam se informirala da bih znala da je dojenje najbolji start koji mogu svom djetetu pruziti i tvrdoglavo sam zapela. Ali sam uvela cajeve protiv grceva vrlo rano, nakon otprilike 3 mjeseca prestala sam dojiti na zahtjev, vec sam prolongirala periode nedojenja cajevima (pogotovo nocu), nisam ga htjela uspavljivati dojenjem jer sam mislila da je to losa navika koje cemo se tesko rijesiti, nisam se usudjivala leci skupa s njim u krevet i zaspati da ga ne zgnjecim i sl. nebuloze.
A s tonkom sam vec bila puno pametnija.

[Arkana10]

evo ja nisam jos mama, ali bi voljela napisati da uvjek citam svega sto se tice dojenja na Rodi, da vec dve godine dok mi traje moja borba sa neplodnoscu trudim se da procitam svega sto se tice dojenja, trudnoce, prirodnog poroda i sl.
*
Mene je mama dojila 18 mj., ne sjecam se, ali sjecam se jedne divne slike, mama kako doji mog mladjeg brata, kako on nije samo beba vec deckic koji hoda okolo i kaze kada dodje do mamu daj cicu. Moja sestricina je dojila do 3 godine i oni su uzivali. I dan danas kada mi neko kaze da nema mleka, da je beba gladna i daju adapirano nerviram se od pete i uvjek dajem kopirane rodine letke, dajem SOS telefon, i da shvatam da ipak ima onih koji necu da daju svojoj bebici najbolje sto moze.
*
Definitivno mislim da je dobra edukacija, prodojeca okolina i rano iskustvo dojenja u obitelji jako vazno za jednu buducu mamu dojilicu. Ali naravno da nnije to pravilo.

[martinaP]

Mene je mama dojila "čak" 3 mjeseca (bila sam "gladna" a dobivala 1,5 kg mjesečno , pa mi je dala adaptirano, pa je bilo sve manje mlijeka, itd. već poznati razvoj događaja). Sestru valjda isto toliko.
Nikad nisam vidjela uživo mamu koja doji bebu, ali sam znala da ću ja svoje dijete dojiti. I evo nas, za sad ide bez problema .

[mendula]

Ja sam najmlađa od troje djece. Mama nas je sve dojila, mene najduže - 13 mjeseci. Dojenje je u našoj obitelji oduvijek najnormalnija stvar, o bočici se ne razmišlja. Tj. razmišlja se o njoj koliko i o npr. remenčićima za iščašene kukove . Mama je imala dobru podršku od svoje mame (moje drage, dobre none ). Ona je isto dojila svoje tri kćeri i brižljivo čuvala dojenje kao najveću blagodat u neimaštini Drugog rata.
Prvi put sam dojenje uživo vidjela kod svoje strine. Imala sam 7-8 godina i sjećam se acidi borici kojim je strina mazala bradavicu prije podoja. Dojila je među nama kad smo joj došli u goste i moja mama ju je hvalila kako je super da doji i neka pazi na cice da joj se ne upale.
Ja sam znala da ću dojiti. Nisam pripremala bočice i nisam kupovala adaptirano unaprijed. Hvala Bogu, nikad nikakvih problema nisam imala.
Mama mi je bila velika podrška. Ipak, nisam postupila po njezinim uputama da se u početku poslije svakog podoja do kraja izdojim. Tada sam već znala da se tako stvara više mlijeka i da je dovoljno da beba doji na zahtjev. Ona je također preporučala "svaka tri sata" jer su njoj doktori tako govorili. Tako mi je savjetovala u najboljoj namjeri, ali je u svakom slučaju bila dovoljno razumna da dopusti da se "u novije vrijeme nešto bolje zna". Ta nova saznanja pokupila sam na trudničkom tečaju kod patronažnih sestara kod nas u Puli (ožujak 2003.) - nek' se zna.
Prvo dijete prestala sam dojiti sa 13,5 mjeseci. Srećom, prestali smo lagano i bez trauma. Tada sam mislila da je za prestanak već došlo vrijeme - opet, pod maminim utjecajem. Drugo dijete još uvijek dojim i ne znam kad ćemo prestati. U ovom međuvremenu promijenilo se moje mišljenje o dojenju nakon prve godine, ponajviše zbog Rode. Ipak, ne volim misliti da Roda toliko utječe na mene pa si objašnjavam da su nekad mame pod normalno dojile djecu 3-4 godine. Roda nas je samo na to podsjetila. ( neee, šatro ne utječe, ... Da nabrojim: marama, platnene, ocat i eterična ulja umjesto omekšivača, boso dijete do prohodavanja. O autosjedalicama da ne pričam, ipak smo je sami od sebe kupili. Samo nikog do Rode nije bilo da nas nauči pravilno je učvrstiti.)

Da zaključim, ja sam vjerovala da mogu dojiti i da mogu riješiti probleme oko dojenja zato što je mama, koja je imala iskustva, vjerovala u mene. Zato i dalje mislim da je ona najzaslužnija za moje uspješno dojenje.

OT, često čitam po postovima da su nečije mame dojile drugu djecu u rodilištu. Događa li se to danas, dopuštaju li doktori (naravno, ne vidim zašto ne bi?! - :smajlićpaosmarsa?

[ivona]

Sjedim kod okuliste u čekaoni i izlaze mama i curica cca 20 mjeseci.Curica vidno uzrujana pregledom sjeda mami u krilo i kaže "mama daj ciku" , ona izvadi i mala sad pocicki malo " daj mi i drugu ciku " ona izvadi i drugu a malešna pocicki malo jednu malo drugu tepajući im MOJE CIKE, MOJE CIKE

[egemama]

moja mama je mene htjela dojiti, sama je bila dojena vise od 3 godine... nakon sto me rodila, na prvoj viziti joj je doktor rekao da joj je dao injekciju za zaustavljanje laktacije - bez pitanja, bez razgovora, kao za njeno dobro... :shock: dakle, mene mama niti jednom nije stavila na prsa

najbolja frendica je rodila dosta rano (za vrijeme faksa) i dosta se informirala, te dojenje prihvatila kao najbolji i jedini izbor. tada sam prvi puta vidjela dojenje uzivo i sama stvorila pozitivnu sliku o cijelom procesu.

iako vrlo dobro informirana kroz trudnocu, nedostatak samopouzdanja nakon sto mi je pedijatrica rekla:
"vase dijete ne dobiva dovoljno na tezini, dojite i dalje ali nakon podoja ponudite bocicu" te mi uvalila papiric od (kršitelj koda)a s kojim cu u ljekarni ostvariti popust od 20% pri kupnji adaptiranog...
doveo je do toga da sam dojila samo 4 mjeseca.

sada se stvarno nadam da cemo dojiti dokle cemo MI to htjeti.

[mamma san]

Mene je mama dojila svega 1 mjesec. Onda je prestala...jer ja nisam htjela dojiti..jer me je moja baka (njena sveki) kriomice hranila sa razvodnjenim kravljim mlijekom + brašno + šećer....kad je mama skužila, već je bilo prekasno. Ja više nisam htjela cicu.

Brata je dojila 4 mjeseca. Sva sreća bila je dalje od sveki. No u ta vremena ona je počela raditi sa njegova 3 mjeseca i već je tada počinjala dohrana...

Moja šogi je dojila svoje dvoje djece, prvo 9 mjeseci, a drugo 6 mjeseci (nije se radilo o isključivo dojenju, uvijek je bila priča sa čajićima i sl..ali ona je bila jako pod utjecajem svoje mame...), no sve u svemu meni toliko toliko pozitvino iskustvo i danas mi je velika podrška!!!

Iz svih tih maminih priča o dojenju (uvijek mi je o tome pričala) shvatila sam da joj je izuzetno žao što nas nije dojila (pogotovo mene) duže. Pogotovo iz razloga što je njena mama dojila svojih četvero djece, a najmlađeg do njegove 4!!! godine!

Kad sam ostala trudna, nekako sam podrazumijevala da ću dojiti. Ali, bila sam stvarno pod utjecajem maminih priča... i nekako sam se nadala da ću dojiti BAREM 4 mjeseca...pa barem 6 mjeseci...pa 9, pa barem 1 godinu...pa barem...1,5..a ako dođem do 2, gdje će mi biti kraj...a gle sad...još uvijek dojim...

No isto tako moram reći, da sa prije odlaska u bolnicu, ponukana preporukama svoje frendice kupila kutiju adaptiranog, za svaki slučaj...hvala dragom Bogu, tog slučaja nije bilo...Lovro je isključivo dojen tjedan manje od 6 mjeseci...i to na užas moje sveki, jer po svim pravilima on je trebao već davnih dana dehidrirati...

I na kraju, moja mama mi je samo govorila: "Da je meni tada bilo ovog znanja, dojila bih ja svoje bebice dugo dugo!!! Ti doktori i njihova 3 sata! Srce me je bolilo kako ste plakali, a nisu mi dali da vas dojim....a sad znam da ste bili gladni!!!"

[anchie76]

Ja nisam u svojoj okolini imala priliku vidjeti djecu koja doje. Sve su bile bocice u igri. Moje lutke su hranjene na bocicu itd.

Sa svojih recimo 18 god mi je mama rekla kak moja rodjaka doji malu od 3 godine. Moj izraz lica ni ovaj smajli ne moze opisati :shock: Totalno sam bila zgrozena! Mislim ono, to dijete prica i hoda, STA IMA JOS DOJITI! Mama je ostala iznenadjena mojom reakcijom i rekla mi zasto se tako cudim, i da je to bas ok. Meni nije bilo

Prvi put da se sjecam dojenja oko mene, bila sam 21 god i bila sam oko moje najbolje frendice koja je dojila. I znam da mi je bilo cudno sto dijete place a ne smije jesti jos npr. 1 h, jer doji svaka 3 sata. Izgledalo mi je to kao mucenje i mame i bebe. Naravno mali nije napredovao ok, i zavrsili su na adapt.

I onda sam ostala trudna. I gledajuci neuspjehe u dojenju oko sebe, ja sam se zarekla da cu ja dojiti pa kud puklo. I ak svi ne uspjevaju, e ja cu uspjeti! Opcepoznata stvar je da ja MORAM raditi suprotno od uvrijezenih praksa u okolini

I kad sam pocela dojiti stvari su se pocele mijenjati, pa tako i moji pogledi na duzinu dojenja. Moram li reci da mi je sada savrseno ok vidjeti mamu kak doji 3-godisnje dijete

[Romina]

Ja jedino pamtim kipove sa ženam koje doje

[josie]

Ja jedino pamtim kipove sa ženam koje doje

sad ćete mi se smijati, ali ja do prošle godine nisam pojma imala da je adaptirano mlijeko namjenjeno za široke mase.
mislila sam da na bočicu papaju djeca koja su bolesna, ili su im mame bolesne ili nešto i da se može dobiti samo na recept.
blaženo neznanje

[martinaP]

da se može dobiti samo na recept.
blaženo neznanje

Pa ja bih to tako i napravila, za djecu do 6 mjeseci jedino po receptu pedijatra. Neki će reći da je to radikalno, ali ja zaista mislim da bi to bilo dobro rješenje. Možda bi onda i pedijatri tražili sva moguća rješenja prije nego preporuče adaptirano (čast iznimkama).

[mendula]

Čuj, adaptirano na listu lijekova HZZOa. Da viš' kako bi se štedilo!

[AdioMare]

Devotion, potaknula si neke lavine ne vezane uz temu, ali...

Vasa sjecanja sezu u vase djetinjstvo, a moja u moje prvo iskustvo s dojenjem - prije 18 godina. Danas mi se cini kao da je to bilo u nekom mom drugom zivotu.

Sve isto, osim Petrove prije 14. godina.
Bože, koliko toga bih sada željela promijeniti da mogu.. od dojenja svega mjesec dana za koje se kasnije ispostavilo da je mojem sinu zbog njegove bolesti bilo, i te kako neophodno, do ...

Petrova mi je ostala uopce u jednom jako ruznom sjecanju - medicinske sestre budile su bebe za sisanje vukuci im kosicu pored uha, a i bebice su jako rijetko dolazile k nama - cini mi se svega 3 puta u toku dana.

... glupog medicinskog osoblja koje se ponašalo, u najmanju ruku, odurno! No, i rat i neimaština su pridonijeli da cjelokupna loša slika bude lošija.
Trudila sam se ovo potisnuti duboko u sjećanju, i nikada više ne pomisliti na te neslavne trenutke moje slabosti.
Čupati anđela starog 48 sati za kosu ne bi li se probudio, halo :shock: ? A ja na to reagirati: "Oprostite, molim Vas, ne morate mu to raditi, ja ću ga već probuditi za dojenje.. ne ljutite se, ja ću ga probudit već..."
Sada više takvi zlotvori ne obitavaju u manduri med. sestara, ali da kojim slučajem još nisu iskorijenjeni, šaka u tikvu ih ne bi mimoišla, ispričavam se na agresiji... jer i mog su anđela budile čupanjem .

Inače, moja mama je dugo dojila mene i brata (po dvije godine). Sestra je bila prva i ona je dojila samo četiri mjeseca. Puno žena u našoj bližoj i široj obitelji je dojilo, ali to nije pridonijelo "za" mojem stavu koji i nije bio definiran. Da, čini mi se da mi je bilo svejedno . Više sam se fokusirala oko činjenice da dolazi beba, ali me zateklo sve ono što beba treba.
Sina nisam dojila iz vlastite komocije i neznanja i duša me za tim boli. Dojenje je tada za mene (kao dvadesetogodišnjakinju) uz sve obaveze koje sam odjednom kao supruga, domačica i majka dobila bilo - prekomplicirano.

Sada znam u kakvoj sam bila zabludi. Pa što je jednostavnije od dojenja?

[Devotion]

Sjedim kod okuliste u čekaoni i izlaze mama i curica cca 20 mjeseci.Curica vidno uzrujana pregledom sjeda mami u krilo i kaže "mama daj ciku" , ona izvadi i mala sad pocicki malo " daj mi i drugu ciku " ona izvadi i drugu a malešna pocicki malo jednu malo drugu tepajući im MOJE CIKE, MOJE CIKE

Suze su mi dosle na oci, tako je dirljiva prica

[Devotion]

Adio Mare,
dobro zboris, hvala Bogu, ta su vremena proslost.....
Ali ostaje u ustima malo gorcine kad se sjetim (Petrova, 1988. i 1993.).

Mozda i zbog tih sjecanja, moj je izbor pao na SD (2004. i 2006.), i nisam pogrijesila!!!

[ana.m]

Ajme, ja se ne mogu sjetiti da sam nekoga vidjela da doji (osim ciganki). Milsim na razdoblje dok sam bila mala. Znam da je bilo nekih koje su dojile, ali su se valjda isto skrivale, ne bi li ih slučajno netko vidio !
Mene mama nije dojila jer je bila teško bolesna.
Zapravo mi je cijelo djetinjstvo u igri s bebama prošlo u znaku dudica i bočica. Pa ipak, ja sam skužila kaj je najbolje za moju bebu i bez obzira na takvo okruženje u kojem sam odrastala moje je djete bilo na cici 22 mjeseca. Valjda sam se naigrala s dudicama i bočicama u djetinjstvu pa mi to dosadilo ! Šalim se.
Za moje dijete dojenje nikad niej bilo upitno, a nadam se da ćemo mi to uspjeti prenjeti na našu dijecu jednog dana, da će oni svoje bebe u igri dojiti a ne hraniti na bočicu i dudu krenuti našim stopama. Ako jednog dana budem imala curu. A nadam se i da će mi snaha dojiti unuke!

[kraljica85]

Dojenje je tada za mene (kao dvadesetogodišnjakinju) uz sve obaveze koje sam odjednom kao supruga, domačica i majka dobila bilo - prekomplicirano.

eto, a ja sam Janka rodila sa 19 godina. iz uz sve obveze kao žene, domaćice, majke, radnice koje sam dobila, i obveza studentice i kćeri koje su mi ostale, dojenje mi je bilo najjednostavnije i najljepše. i nikad mi nije bilo jasno kome je dojenje komplicirano? pa privineš dijete k sebi, i uživate i ti i on. ko bi se dizao usred noći, grijao vodu, pa miksao prah, pa probavao da li je vruće... ovako smo cicali isključivo do njegovih 6, sveukupno do njegovih 11 mjeseci, kad sam dobila prvu M pa je negodovao i nije htio. sad puno puta razmišljam da nisam trebala tako lako pustiti :/ ... ali i na tu kilometražu sam ponosna! oavj put svakako planiram dulje...

ja sam bila dojena koja 3 mjeseca, moj brat (stariji) uopće nije, ni dana. on je bio "prevelika" beba (rođen sa 4,5 kg) i mama nije imala "dovoljno" mlijeka. ja sam sa 3 mjeseca više voljela kašice i juhice, pa mi je ukinula cicu. i baš mi je žao. ja nikad kao klinka nism vidjela u svojoj familiji bebu kako doji. svi smo bili na flašici. i ja sam kao mala svoje bebe hranila na flašicu, i dojenje mi je bila samo slika sa ekrana, uglavnom one crnkinje u Biafri ili Amazonskim prašumama s obješenim cicama kožicama kako doje onu malu mršavu djecu sa velikim trbusima. tek u svojoj trudnoći sam otkrila dojenje kao nešto najbolje za mamu i bebu, i da adaptirano nije jedini način da nahraniš bebu (što sam do prije mislila, jer prije nego sam ostala trudna nisam razmišljala o tome).

...nadam se da ćemo mi to uspjeti prenjeti na našu djecu jednog dana, da će oni svoje bebe u igri dojiti a ne hraniti na bočicu i dudu krenuti našim stopama. Ako jednog dana budem imala curu. A nadam se i da će mi snaha dojiti unuke!...

ovo moram potpisati!

[Nina_Zg]

Najstarija od troje djece, svi smo dojeni, ja najkraće - oko tri mjeseca, mislim (davnih 70-ih)

Sestru, 10 godina mladju, mama je dojila skoro pune dvije godine. Seka je imala problema sa zdravljem, bila i po bolnicama i mama je skoro prestala s dojenjem. Ali onda je naletjela na jednu doktoricu koja ju je zatekla kako hrani bebu na bočicu nekom od dvije-tri formule koliko ih je tad bilo na našem tržištu. Pa je dr uzela bočicu i bebu stavila u krevetić, donijela mami pladanj s hranom (mama je slabo jela jer je bila u komi zbog svega i to se vidjelo), rekla joj "A sad jedi, ženo božja!", a nakon toga je uzela bebu i stavila je mami na prsa, i skoro joj naredila da je što češće drži tako. Dijete je jelo i jelo i jelo dok nije navuklo dovoljno da joj nikakva dohrana nije trebala. Tada sam shvatila da je majčino mlijeko dragocjeno, a sve drugo su manje dobri nadomjesci (da se fino izrazim).

Ne moram isticati da je sestra zdrava ko dren, u smislu infekcija i slično

Najmlađi brat je također dojen skoro dvije godine, i prizor dojenja mi je postao normalan puno prije nego što sam stigla razmišljati o vlastitom potomstvu.

[AdioMare]

Ali ostaje u ustima malo gorcine kad se sjetim (Petrova, 1988. i 1993.).

Mozda i zbog tih sjecanja, moj je izbor pao na SD (2004. i 2006.), i nisam pogrijesila!!!

Četiri klinca, vaaaau! Čestitam, Devotion, a ja sam za drugi put 2003. odabrala Merkur. Hoću li se odlučiti posjetiti još neko rodilište u budućnosti hmmm.. bilo bi lijepo da me klinac iznenadi svojim prisustvom: mama, evo mene :D i sve pet. Zašto se sama teško odlučujem na klinca, a žarko bih željela imati, bar još jednog :/ ?

eto, a ja sam Janka rodila sa 19 godina. iz uz sve obveze kao žene, domaćice, majke, radnice koje sam dobila, i obveza studentice i kćeri koje su mi ostale, dojenje mi je bilo najjednostavnije i najljepše. i nikad mi nije bilo jasno kome je dojenje komplicirano?

Baš lijepo, kraljice85 i drago mi je zbog tebe, ali okolnosti u kojima svatko od nas živi nisu jednake, ponekad čak ni približne, stoga dojenje kao takvo u mom slučaju nije predstavljalo problem. Bilo je dovoljno drugih situacija u kojima se nisam odmah snašla, a to se odrazilo na dojenje i tu mi je danas iskreno žao.
Lijepo je znati da nas ima rođenih spremnih, a ja skrušeno priznajem da se nisam snašla. :/

[cucule]

Sjećam se da je mama dojila brata koji je 8 god mlađi od mene i to je uvijek bilo nekako u tišini i na toplome. Mama i mala zamotana bebica (koja je poslije meni pila krv ) i taj čarobni trenutak samo za njih dvoje. Tako sam ja to vidjela. Ostalo je zabilježeno i na fotkama s tatom kako ih raznježeno gleda. To je moja slika o dojenju. Samo to, prije i poslije toga nisam vidjela nikoga dugo, dugo godina dok frendica lani nije rodila

[maslacak]

S dojenjem sam se prvi put susrela kad je moja sestra dojila moju necakinju. Tad sam imala nepunih 9 godina. Dojila ju je do godine dana- ali sjecam se da joj je patronazna preporucila cajeve od koromaca koje su joj vec nakon par dana davale na zlicicu.
Drugu necakinju je dojil ajako kratko- mozda 2-3 mjeseca i onda su presle na adaptirano. Razlog je bio taj sto ona nije htjela vise cicati- a iz tog istog razloga je mama mene i brata dojila samo 3 mjeseca jer navodno nismo htjeli vise...

I znam da su najstarijoj necakinji davali domace kravlje mlijeko prokuhano i valjda razrijedjeno sa vodom- samo se ne sjecam kada i zasto...
A jednom je moja sestra trebala ici na put i pokusavala se prije puta izdojiti ali nije islo. Ne znam dali su joj taj put dali adaptirano ili neko drugo mlijeko- bila sam premala da bi vodila racuna o tome.
To je bilo pocetkom 90.tih...

2002. moja je sestra rodila 3. curicu. Iskljucivo ju je dojila 6 mjeseci- a nastavila ju je dojiti do njene 3,5 godine kad je imala operaciju i zbog ljekova je prestala.

Unatoc tome- ja u trudnoci nisam imala pojma o dojenju. Moja frendica koja je rodila prije mene dojila je 6 mjeseci- "onoliko koliko se mora"- rekla je.
Nakupovala sam bocica i raspitivala se o adaptiranom- bojeci se da necu moci dojiti...
Evo pisem sad ljevom rukom jer upravo dojim... Iskljucivo smo dojili prvih 6 mjeseci. Bofcice stoje zapakovane... Juli nije koristio ni dude...
Dugo cemo jis dojiti.

[Barbi]

hm.

mene ja mama dojila mjesec dana, mlađu sestru uopće nije.

nikad u životu nisam vidjela dojenje u živo jer nitko oko mene nije dojio, sva djeca mlađa od mene (rodbina i obiteljski prijatelji) bila su na flašici (možda je bilo pokušaja dojenja u prvih mjesec-dva).

prva sam od svoje ekipe koja je rodila pa nisam ni kao odrasla vidjela da netko doji.

Identično je i bilo kod mene, osim što imam brata.

Prvi put da sam vidjela da netko doji, dobro, vjerojatno baš ne prvi put ali koliko mi sjećanje seže, bilo je u IKEA-inom restoranu prije cca 10 godina i sjećam se da sam pomislila kako je to slatko za vidjeti i kako je beba slatka.

Uvijek sam znala da ću dojiti svoju djecu, nisam ni razmišljala o tome da neću uspjeti niti moći. I tako i je, Patrika sam dojila godinu i pol, Fridu evo već 4 i pol mjeseca i namjeravam još duuuuuugo.

[MalaSirena]

nikad u životu nisam vidjela dojenje u živo jer nitko oko mene nije dojio, sva djeca mlađa od mene (rodbina i obiteljski prijatelji) bila su na flašici (možda je bilo pokušaja dojenja u prvih mjesec-dva).

dojenje mi se gadilo, a produženo dojenje je za mene bilo nešto odvratno, nenormalno i protuprirodno.

Ja sam bila dojena dva tjedna jer sam bila 'velika beba' 4260 g kojoj cica nije bila dosta pa su mi uvalili bočicu, a bila sam i lijena pa su mi na bočici napravili rupetinu da je samo lijevalo u usta i s tjedan-dva sam mogla za jedan obrog pocuclati ko prosječna beba s mjesec dana (to sam sve saznala od mame).

Dojenje sam prvi puta vidjela s 28 godina (ak se izuzmu kojekakva 'primitivna' plemena na telki) kad je znanica rodila, ali je onda dohranjivala adoptiranim odmah nakon dolaska iz rodilišta.

Meni je najnormalnija oprema za bebu sve do moje trudnoće uključivala bočice, dudice, kojekakve điđe koje uz to trebaju, ali sam, srećom, naletjela na Rodin forum i promijenila su mi se saznanja za 180 stupnjeva, tak da uopće nisam dvojila da ću dojiti svoje dijete.

Također, isto sam mislila da dojenje traje samo godinu dana i tad je gotovo, ali su mi se granice pomaknule i svojeg mišonju sam dojila 33 mjeseca kad sam prestala zbog lijekova.

[Devotion]

Ali ostaje u ustima malo gorcine kad se sjetim (Petrova, 1988. i 1993.).

Mozda i zbog tih sjecanja, moj je izbor pao na SD (2004. i 2006.), i nisam pogrijesila!!!

Četiri klinca, vaaaau! Čestitam, Devotion, a ja sam za drugi put 2003. odabrala Merkur. Hoću li se odlučiti posjetiti još neko rodilište u budućnosti hmmm.. bilo bi lijepo da me klinac iznenadi svojim prisustvom: mama, evo mene :D i sve pet. Zašto se sama teško odlučujem na klinca, a žarko bih željela imati, bar još jednog :/ ?

eto, a ja sam Janka rodila sa 19 godina. iz uz sve obveze kao žene, domaćice, majke, radnice koje sam dobila, i obveza studentice i kćeri koje su mi ostale, dojenje mi je bilo najjednostavnije i najljepše. i nikad mi nije bilo jasno kome je dojenje komplicirano?

Baš lijepo, kraljice85 i drago mi je zbog tebe, ali okolnosti u kojima svatko od nas živi nisu jednake, ponekad čak ni približne, stoga dojenje kao takvo u mom slučaju nije predstavljalo problem. Bilo je dovoljno drugih situacija u kojima se nisam odmah snašla, a to se odrazilo na dojenje i tu mi je danas iskreno žao.
Lijepo je znati da nas ima rođenih spremnih, a ja skrušeno priznajem da se nisam snašla. :/

Adio Mare,

i ja sam bila sa svojih 21 nespremna na...sve.
Mozda smo tesko prepoznavale prave stvari i slabo slusale sebe. Danas na tu dob ne gledam kao na "odraslu" kako sam se tada osjecala, ipak bile smo premlade i brijale neke druge filmove. Ali nismo bile "lose majke". Sve to ide u godine staza,....

[AdioMare]

Devotion, melem si za moju dušu!

[smokvica]

Mene je mama dojila 3 mjeseca, a 6 godina mlađeg 6 tjedana. Toga se niti ne sjećam, sjećam ga se s bočicom.
Nikad nisam vidjela dojenje uživo, sve do nedavno dok šogorica nije rodila (dojila je 3-4 mjeseca). O dojenju zapravo nisam imala nikakvo mišljenje ni znanje.
Sjećam se jedne slike iz Kunstmuseuma u Beču, majka i bebica u naručju, a iz ženine cice kapa mlijeko. To mi se nekako učinilo pretjerano, valjda da slikar da do znanja da žena ima mlijeka. Isuse, kakva sam neznalica bila.

O dojenju sam se počela informirati kad sam ostala trudna. I onda sam se jako iznenadila da se prvih 6 mjeseci isključivo doji. Kad sam s tom spoznajom upoznala svoju mamu, samo je odmahnula rukom, da budem ja vidjela, nemaju sve žene mlijeko ili imaju preslabo, pa to i boli, ne budem izdržala i masu uobičajenih gluposti.
Njena podrška je bila nikakva, ali ja sam ionako čvrsto odlučila dojiti i tako i jest, i istinski uživam u tome.
Sad virkam na sve strane ne bi li vidjela još koju dojilju, ali to je stvarno prava rijetkost, čak i na mjestima gdje dolazi puno djece tipa Bundek, Jarun..

[Školjkica]

evo jutros nas je bilo puno mama dojilica na Bundeku

[Goge]

Mene je mama dojila samo tri mjeseca i prestala jer je dobila gripu (tako joj je doktor preporučio), a moga starijeg brata samo 2 mjeseca jer se je morala vratiti na posao (nehumane 60-te).

Ja sam, dok sam bila dijete, tu i tamo vidjela u bolnicama ili na dispanzerima majke koje doje i sjećam se kako su sakrivale dojke sa gazama i pelenama. Moja šogorica je dojila dijete samo tjedan, dva i prestala zato jer je mali gladan (plače!?), ona ima vodenasto mlijeko, pa izdojila je samo 20 ml i sl. Najgore od svega je što je ona medicinska sestra!

Moja prijateljica, vjenčana kuma, ima sina godinu starijeg od moga. Kada bi ga privinula na grudi, lice bi joj dobilo blaženi izraz i rekla bi mi da nema ljepšeg osjećaja od onog kada dijete papa cicu. Dojila ga je do 8. mjeseca i htjela je još, ali kaže da on više nije htio. Mali ima 2,5 godine i njoj se još stvara mlijeko (?).

Ja sam u rodilište došla bez dude, sa izdajalicom (u slučaju zastoja mlijeka), sa vjerom u sebe i željom da dojim. Međutim, stvari nisu išle tako jednostavno. Meni je kolostrum sam curkao, bila sam puna flekica, ali nisam nikako mogla malog postaviti u pravi položaj. Znala sam da ću uspjeti jer "samo 2-5% žena ne može dojiti", a ja nisam takva pegula. Ostala sam dan dulje u rodilištu (svojom voljom), stalno sam gnjavila sestre da mi pomognu oko dojenja (bile su super - KBC Rijeka) i uspjeli smo!!! :D

[ornela_m]

jako lijepa tema

Ne znam nista o dojenju mene ili sestre, od mame osobno to na zalost vise ne mogu saznati, pa cu upitati tatu kad ce cujemo iduci put.

Sestra je mladja od mene 4 godine, sto znaci da bih se necega trebala sjecati, no memorija je prazna. Ipak, jedna slika mi vratila, a to je moja najdraza crnokosa lutka i kako ju privijam na grudi. Nadam se da je ovo znak oponasanja necega iz svoje okoline

Prvo svjesno sjecanje je na tetku, maminu sestru, koja je dojila malog rodjaka u periodu je meni bilo 10tak godina. Najsvjezije i najljepse sjecanje je od ljetos, sestricna s kojom sam jako bliska i ja sjedimo u Tkalci, a njen bebac br. 3 mirno siki dok se njih dvoje zaljubljeno gledaju. U tom trenutku sam bila trudna no to nisam znala, ali sam razmisljala kako samo taj pogled jednoga u drugo vrijedi neopisivo mnogo i kako se nadam da cu i ja jednom tako. I cim sam joj rekla da cekam bebu, sestricna je obavijestena da je ona promovirana u moju osobnu helpline i da slucajno ne gasi mobitel preko noci kad za to dodje vrijeme.

[dansy]

Dojenje je u mojoj glavi oduvijek (prirodnjački tip) bilo nešto najprirodnije na svijetu, iako me majka nije dojila gotovo ni mjesec dana. Ponekad joj to zamjeram, ali kako reče jedna forumašica...'70-te i procvat umjetnih formula...

Svog sina sam dojila skoro 8 mjeseci, no on je sam odbio prsa kad se dočepao dohrane...a moja beba... upravo navršila 4 i pol mjeseca i baš večeras doživih ''zgražanje'' jednog rođendanskog društva kad sam na upit što joj uz dojku dajem, odgovorila da joj nije ništa potrebno, čak ni voda...e, onda je krenula lavina...sva moja uvjeravanja bila su uzaludna, ali nema veze...ne mogu me pokolebati, moja beba je upravo popapala svoju večernju ciku i slatko zasplala...do pisanja svima laku noć!