Dragi moj mišiću,
lijep je sunčani dan, želim te obući u najslađu tuticu, staviti ti kapicu na glavu, malene čarapice, pokriti te malom žutom dekicom i šetati se s tobom. Želim ti pokazati more, ubrati ti cvjetić i leći te na travu. Želim te zagrliti više od svega, ljubavi moja. Želim te dotaknuti barem još jednom, staviti te na prsa i slušati kako dišeš. Kad bi me barem bila neispavana od tvog plača...... ljubavi moja.... mišiću moj mali.... kad bi te samo jednom poljubila.......
Umjesto šetnje, odlazim na grob. Umjesto tvog plača, tu je moj. Umjesto poljupca, palim ti svijeću...
Volim te, anđele moj.


Odgovori s citatom
i nemam riječi...

Znaš da moraš biti hrabra zbog svoje curice i djeteta koje nosiš u sebi. Razumljivo je da te je strah i da ti glavom prolaze i ružne misli, ali itekako se imaš za koga boriti i biti pozitivna! U tvojim prvim riječima na ovoj temi...osjetila sam tugu,bol, ali i neizmjernu snagu i hrabrost. Jer iskazati svoje najdublje osjećaje, ogoliti svoje srce i podijeliti s nekim svoju najveću slabost; za to treba biti jak! 
Dosla sam kuci pa se psihicki puno bolje osjecam. Jedino me kontrakcije muce non stop. Nisu strasne i nisu u nekim pravilnim vremenskim razmacima pa ne panicarimo jos. Mirujem, ne dizem se iz kreveta osim za wc. Dajem sve od sebe da izdrzimo dovoljno da svoj smotuljak uspjesno donesemo u nas dom. Svi se jako trude, nije lako ali cilj je i te kako vrijedan toga. Saljemo pusu i nadam se da cemo ovaj put uspjeti i da cu moci biti necija utjeha i nada da nista nije nemoguce.
Prekrasne vijesti!
