Drage moje...i opet, prije svega jedno ooooogroooomnoooooo HVALA svima na podršci, razumijevanju, potpori..ljudskosti.
Ja i opet ne mogu u detalje, ali moram vas obavijestiti da je pritisak urodio plodom i idemo natrag odakle su nas nedavno otkantali. Nadam se da će ovaj puta imati više takta i razumijevanja i da će se ipak pokrenuti postupak.
Sinac odbija odlazak psihologu jer "ona mene ionako stalno ispituje jedno te isto, meni je dosta to ponavljati i stalno me prekida dok govorim, a to nije lijepo i..mama..ja nju pola toga ne razumijem kad govori i ja NE ŽELIM ići tamo"
Danas idem u školu, zamoliti školsku psihologicu da pokuša s njim razgovarati jer nemamo novaca za privat psihologa, a tu kod nas nema psihologa ni za odrasle, a kamoli dječjeg.
Najstarijji sin je isfrustriran jer su sinkove kućne obaveze spale uglavnom na njega (neki dan se sinac nije htio uopće dignuti iz kreveta...), a istovremeno je ljut jer zna što je sinac prošao i ne može mu pomoći. Najmlađi je pak sav u strahu jer nikad ne zna kako će sinac reagirati kada ga nešto zamoli..jednom razgovara normalno, drugi put urla na njega i sve u svemu, cijela obitelj osjeća posljedice toga što je bilo.
Gledam..prošlo je skoro šest mjeseci, a do sada nismo iskusili ništa od svega onoga čime se busaju u prsa oni koji tvrde kako su tu da zaštite i pomognu djecu i nevjerojatnu indolenciju, izvlačenje od odgovornosti, glupost i aljkavost državnih institucija koje bi trebale biti najosjetljivije baš na djecu žrtve ovakvih zločina, ali i veliku potporu "običnih" ljudi veeelikog srca koja nam pomaže da proživimo dan.
 |
|||
Odgovori s citatom
Kate13 prvotno napisa
