prijavljujem i ja sebe koja sam odrasla uz previše TVa i muža koji je još sto puta gori od mene, koji je u stanju doslovno cijeli dan i pola noći provesti uz maraton neke serije ili igricu. I studira, i ima priličan problem sa koncentracijom, ali i dalje neće priznati da to ima veze jedno s drugim, i doslovno nagovara naše dijete na ekran, jer je onda tih, a dok se igra zna vikati, vrištati, lupati s nečim... To me izluđuje

(muževo ponašanje, ne djetetovo)
Klinac je još i dobar, nakon određene količine crtića bude mu dosta, ustane se i uzme igrat legicama ili autićima, čak imam osjećaj da mu neka priča potakne maštu i da je on onda prerađuje dalje u igri. Ali bojim se kad ne bude tako, kad on bude u stanju piljit cijeli dan u ekran, i ja budem trebala postavit neka ograničenja, kako to napravit bez podrške mm?