Citiraj Deaedi prvotno napisa Vidi poruku
Zanimljivo, i nama je u Suvagu psihologica spomenula da nemam dobar pristup, tj. u smislu da on određuje odnos, i da je on "glavni", a trebalo bi obrnuto. Također se to odnosilo na prvi pregled, kada smo došli, on je naravno malo onako, preplašeno zacendrao (iako je bio pripremljen doma i sve mu je bilo lijepo puno puta objašnjeno), ona mu je rekla da sjedne za stol na malu stolicu sam, on naravno nije htio, nego je krenuo prema vratima, pa sam ga ja uzela i rekla neka sjedi meni na krilu, što je po njoj pogrešno. E sad, ja sam joj rekla da koliko poznajem svoje dijete on ne bi sjeo sam, nego bi se uhvatio kvake i od suradnje ne bi bilo ništa, pa ni od pregleda, na što je ona rekla da je i takav pregled nešto govori i daje dijagnozu. Pa sam ja rekla da bi ipak radije da dijagnozu postavi na temelju njegovog uobičajenog ponašanja, a ne na ponašanju temeljenom na strahu od nepoznate osobe...pa smo onda nastavili dalje...nakon 10tka min sam se odvojio od mene i normalno nastavio surađivati. Da ga nisam uzela u krilo, znam da bi to preraslo u plač i pojačalo strah. Dakle, ne shvaćam šta bi bilo pogrešno da mama bude uz dijete par minuta dok se ne navikne na novi prostor i novu osobu?
kao da si opisala nas pregled. i meni takodjer to nije jasno.
ista stvar se dogodila prije 3mj. na pregledu kod fizijatra.
ja znam da moje dijete ne voli kad udje u ambulantu da ju se polegne na ledja.
ona odmah krene histerizirati.
kad krene histerizirati, ona histerizira. doslovno. ne radi nista drugo vec se u tom polozaju ukoci i dok je fras ne strefi, ne mice se.
tako i bi.
i ja sam je u jednom trenu krenula uzeti da se smiri jer tako nije niti pokazivala sta moze, sta zna napraviti, niti joj je takav pristup cinio ista dobroga.
da bi dobila verbalnu pljusku da nije ni cudo da dijete nece hodati kad je mama stalno tu da je uzme i nosi, cim ona kaze kme, evo mene da je uzmem u zagrljaj.
wtf??
ona se pocela gusiti od placa, povracati od placa, a on mi nije dao da joj pridjem jer sad ce ona skuziti da ja necu doci pa ce prohodati. nije se niti pomaknula. niti je pokazala rotaciju, kamoli posjedanje, puzanje, iskorak, podizanje...

zaista mi nije jasno kako se dijagnoza moze postaviti na temelju jednog pregleda. kako se moze steci sira slika od one koja se u tom trenu gleda, koja nije ogledni primjer svakog dana niti vaseg odnosa, ako se ne prihvati da ipak roditelj zna najbolje i zna kako ce djetetu uciniti ugodnu atmosferu u kojoj pregled moze poceti.

to me isto sjeti pregleda kod logopeda s nepune 2, sa starijom, kad je krenula: pokazi na slici, di je tutu? ajde pokazi di je busica na medi. itd. a moja kcer ju gleda ko tele, ne razumije uopce sta je pita. i logopedica vec krece piskarati dijagnozu, a ja je prekinem (nisam prije jer me prije toga oprala psihologica da nemam ja sta uplitat se u njihov razgovor i davati joj naredbe ili joj govoriti bravo- dijete od 18mj...) i kazem: L. daj pokazi auto na slici i L. pokaze. pokazi sada di je trbuh i ona pokaze.
moje dijete nije ucilo tutu niti busica, ucila je auto i trbuh. no to zna u toj prostoriji samo mama, zar ne?