mamice, da li to znaci da trebamo dici ruke od svoje djece zato sto ce oni mozda jednoga dana zavrsiti kao drogerasi?
Neka me netko isrvai ako grijesim, ali, citala sam na dosta mjesta da se djecji apetit i prehrambene navike stvaraju u prve dvije godine zivota. Znaci, ako roditelji ne mlate po hamburgeru sa majonezom, tesko da ce djete bad biti ludo.
Mogu reci iz vlastitog iskustva da sam odrasla u obitelji gdje su razni cuspajzi bili najcesci ruckovi i zelena salata svaki dan za stolom. Danas, kao odrasla osoba, nema mi te pizze, hamburgera bilo cega, kao do dobrog cuspajza. Tako je bilo kad sam odrastala, uvijek sam ga voljela najvise. Isto tako se preferiralo voce pred slatkisima. Uopce ne volim kolace, ako i pojedem, to ce biti jedan. Takvi smo ja i brat. Isto smo odgajani. I danas, kad vidim ponasanje svoje kceri, vidi drug djecu da jedu cokoladu. Hoce i ona, ja joj dam, a ona:bljak! Ima 26 mjeseci.
Vjerujem da mi kao roditelji zapravo jako puno prenosimo na svoju djecu svojim stavovima i ponasanjim.
Dr. House je jednom rekao: Monkey see, monkey doo.