I moj mlađi je volio kavu i uvijek smo je od njega morali skrivati, do 12. godine. Puno puta se pogostio našim ostacima, morala sam dobro paziti i odmah sklanjati suđe (naročito kad su bili gosti - ne možeš sve uvijek imati na oku). Nakon 12. godine smo popustili. Kava koju pije mora biti beskofeinska, ali se povremeno prošverca i sa instant cappuccinom. Najbolje je bilo kad nas je prošlog ljeta profesorica iz glazbene zvala s ljetnog kampa i pitala "da li znate da E. pije kavu..." pa se iznenadila kad smo rekli da znamo. Nisam sigurna je li to baš pametno, ali nekak mi se čini da je bolje da znam što pije i koliko (ima malu šalicu i žlicu s kojom mjeri), nego da pije duple doze iz automata u pekari poskrivećki.
Uostalom, kad se sjetim - i meni je kava uvijek bila tak fina.... baš nekako u početku puberteta.
ALi sad sam offt - nemam više ništ pametno dodati o dohrani, sve sam bisere napisala.