Bok ljudi!

Da ne duljim pretjerano, svekar me živcira do iznemoglosti svojom popustljivišću prema unucima. On njima ali doslovno ne zna reći "ne". Jedna unuka, ona koja živi s njim, već "trpi" zbog toga - razmažena je do bola, ali stvarno do bola...a druga unuka (moje dijete) hvala bogu ne živi s njim, ali grozim se same pomisli da ju ostavim njemu na čuvanje, i općenito da on bude previše upleten u njen život - tipa da ju vozi u vrtić (valjda ni nebi završila u vrtiću nego kod njega doma, ako bi mu pustila i jednu suzu, da ne želi ići u vrtić), ma općenito da bude previše s njom, a bez našeg nadzora (slatkiši su mu stravična slabost, a više puta smo mu napomenuli da ne želimo maloj pretjerano davati slatkiše, al on kao da ne kuži ili ne želi kužiti...). Ma nemam uopće povjerenja u njega, a muž bi htio još jedno dijete i samim time bi mi u tom slučaju bila potrebna pojačana svekrova pomoć,ali kako kad nemam grama povjerenja u njega, a još se bojim i da me čovjek pomalo mrzi (zbog nekih škakljivih obiteljskih situacija), pa se bojim da bi mi/nam iz inata namjerno radio neke stvari oko djeteta, koje zna da mi ne odobravamo.

Help! Kako da se postavim???