Meni bi u takvom slučaju bilo bitno je li on u politici da bi iskorištavao svoju poziciju (kao što to kod nas najčešće biva) ili zato što želi donijeti neki napredak zajednici
u ovom drugom slučaju naravno da bi to bilo i pozitivno
opet da čovjek vidi napredak društva u nekoj stranci koja se zalaže npr. za protjerivanje manjina i ostale oblike skretanja u "desno", pa da on ne znam koliko u to vjeruje i misli da čini dobro, morala bih otići ili poludjeti
bez problema raspravljam s mm-om kad smo na istoj valnoj duljini, većinom i jesmo,
možda bi se takve rasprave mogle smatrati nametanjem svog mišljenja
ali ja bih se tako osjećala tek kad bi mi netko na isti način počeo raspredati o stavovima suprotnima mojima
tako ispadam licemjer možda
ali eto činjenica je - dok mi netko govori o politici kao ljevičar i idealist, ja ga rado slušam, a s desničarima i rasistima ću se već puno teže osjećati ugodno (da pojednostavimo stvari)
ono što me povremeno smeta je cinizam koji je njemu neke vrste zaštita vlastite psihe, ali kad ga koristi u razgovoru u temama koje su meni bitne, premda znam da zapravo imamo slično mišljenje, mene to odmah izbaci iz cipela
kad smo kod toga, možda bi tema bila zanimljivija i realnija kad bi priznali što smo sve mislili da nećemo nikad trpjeti a ipak toleriramo i zašto![]()