Citiraj ZmajLav prvotno napisa Vidi poruku
On je isto jos mali i dijete, a sad imam osjecaj kao da je prepusten sam sebi, povremeno baki (i tad me grize kao da ga odgurujem). bojim se da cemo sav trud koji smo do sad "ulagali" isceznuti dok seka malo otfrkne i mi nadjemo neku ravnotezu. Vec vidim posljedice previse elektronike, shit hrane, premalo mame...poceo je plakati i derati se za svaku sitnicu. grozno se osjecam.
Ne boj se, sav trud koji ste ulagali ni slučajno neće iščeznuti, naprotiv. Iz iskustva kažem-kod mojih je razlika 2 god.4 meseca.
I mi smo imali višak elektronike i shit hrane, manjak organizacije i kvalitetnog posvećivanja i ljuto starije dete.
Ali sada imam dvoje dece od 3 i 5 godina koji se obožavaju, igraju zajedno, zabavljaju se, uživaju u društvu. I svađaju se, normalno, ali zaista mislim da se čak i ta mala razlika među decom isplatila, pa čak i to "zanemarivanje" starije ćerke uopšte nije ostavilo nikakve tragične posledice, naprotiv. Trogodišnjaci nisu baš tako mali i mogu puno toga sami i da urade i da se zabave. I da nije došla druga bebica, primetila bi da ti dete postaje samostalnije i zahteva postepeno sve manje vremena sa tobom.
Daj mu nešto što voli, čime može da se zabavlja i sam neko vreme, posveti mu vreme dok bebica spava a nemoj se uzrujevati što ručak kasni-kao što svi kažu, to je prosto život, život je promenljiv i nije uvek savršen, a dete će se tome prilagoditi brže nego odrasli. Verujem da u nekim zdravim, uobičajenim porodičnim odnosima dete ima puno veću korist od mlađeg brata/sestre nego štetu od perioda haotičnog života u prvim mesecima privikavanja na novu bebicu. Uostalom, mlađe dete je već u samom startu ograničeno i mamu htelo ne htelo mora da deli, a ipak se retko koja mama uzrujava oko te činjenice .