ivana.sky prvotno napisa
ne spavam, zivcana sam. nervozna. muka mi je od svega. optimizam pao na 0
citam vas i eto komentar: za apsolutno sve u zivotu sam se namucila kao mala budala. nikada nista nisam "dobila" ili da mi je olako doslo... jedina stvar o kojoj sam sanjala je da budem zena i majka. sve prijateljice su uvijek vikale ja bi bila odvjetnik, ja bi bila doktor, ja veterinar, ja stjuardesa blablabla ja sam samo htjela biti zena i mama.... postala sam zena najdivnijem muskarcu na ovom svijetu (u mojim ocima), a pitam se hocu li ikada cuti da mi se netko obrati sa mama.... ni ne znaju ljudi koliko su sretni... da mi je bar jedno, samo jedno malo cudo, nista vise trazila ne bi, samo da moj zivot dobije smisao, nas zivot, da nas dvoje stvorimo nesto cisto od nas i od nase ljubavi... jer inace ne znam za sto bi otvarala oci ujutro do kraja zivota
mislim da ni zadnji mjesec prirodnog pokusavanja (nakon 2 god) nece biti nista... sa veeelikim strahom ocekujem odlazak na kliniku i molim boga svaki dan samo da nadju nacina