potpisujem apricot (osim onog djela o kafenisanju u birtiji - volim to ali naravno s ljudima koji su meni dragi )

nijednom još nismo vodili dijete na rođendan a da nam je bio ponuđen odlazak na cugu, osim u slučaju da su slavljenikovi roditelji naši dobri prijatelji.

i kad naše cure slave ročkas u igraonici, ne pada mi na pamet zvati roditelje na cugu, uostalom to je dječji ročkas, a ne za roditelje i te ljude mi više-manje uopće ne poznamo. pozovem samo one roditelje s kojima smo kućni prijatelji.

čak i da je kod nas praksa da se zove roditelje, nikad mi ne bi palo na pamet isto to raditi zato kaj se mora ili to netko očekuje. ne bi mogla podnjeti da mi se život svodi na to da moram protiv svoje volje raditi ono što se od mene očekuje.