 |
|||
Ok mi je da kuha onaj tko ima više vremena, pa i mota i interesa. Ali nisu se žene rodile s kuhačom u ruci, a da su muškarci svi redom nespretni
Evo, i ja sam nespretna i ne ide mi. Ali opet moram tu i tamo inače ćemo biti gladni.
Svašta guglam na netu i ispitujem mamu.
Moj sveki je od muške ljenguze postao odličan kuhar. Dan nakon što je otišao u penziju, shvatio je da se nečim mora baviti. I njegova žena već jako puno godina nije uzela kuhaču u ruke. Dakle, kod nekih je i stvar volje.
Da, ali MM oduvijek to sve radi, osim istovremenog kuhanja ručkarehab prvotno napisa
Što mi daje ideju za novu temu ! Kako ne može istovremeno spremiti djecu, dati im doručak, kuhati ručak i sam doručkovati, zar je to SF ?. Sprema sebe, dijete (sad više ne sprema nego samo požuruje), vodi u vrtić/školu, pa se vrati kući i prošeće psa pa juri na posao.
I radi sve druge kućanske poslove, dapače primijećujem da sam mu prepustila sve ono što najviše mrzim (pranje suđa, usisavanje, pranje podova, mijenjanje posteljine, djelomično i peglanje).
Osim toga ja sam recimo od tih koji nisu za vožnju auta, pa MM obavlja sve nabavke i sva razvoženja djeteta uokolo.
Recimo danas ujutro on ne radi, dijete mora biti u školi u jedan, a ujutro ju vozi na jednu obavezu, uz to na brizi ima psa, naručio je čovjeka za pranje stolica, planira ići u nabavku, odnijeti stvari na reciklažu, a mora i raditi za posao kod kuće. Sve u svemu - mislim da je puno zgodnije da imaju pripremljen ručak koji samo trebaju podgrijati.
tako bismo mi, da nema muža, bili prljaviOk mi je da kuha onaj tko ima više vremena, pa i mota i interesa. Ali nisu se žene rodile s kuhačom u ruci, a da su muškarci svi redom nespretni
Evo, i ja sam nespretna i ne ide mi. Ali opet moram tu i tamo inače ćemo biti gladni.
a djeca nerazvežena
ja sam brža, spretnija i bolja u kuhinji, on negdje drugdje
to mi je bit partnerstva
nije podjela bila po spolu, nego prema afinitetima i efikasnosti
ja bih prije bacila cipele nego da ih čistim od psećeg dreka
on to riješi u nekoliko minuta
i ne boji se da će zbog toga postati bespolan
M je zgodnije je to njima, ali bi li tebi bilo zgodnije da nisi morala rano ujutro ili sinoć kuhati? Vjerojatno tebi tako paše, ali eto meni dok sam ja na poslu a on kući pa da ne znam što mora obaviti, a radi moj svašta, ne bi palo napamet kuhati. Par puta me kao pitao što da kuha sutra, kao da mu pripremim neko meso, pa sam mu nabrojala što sve ima, i što od toga ja najviše volim, i to ga je obeshrabrilo i više ne pita. Sam smisli, sam pronađe namjernice i skuha.
Još uvijek me zove da pita koja je čija pidžama, djeca su nam razlike 13 mjeseci i ne vjerujem da će ikad naučit koja je roba čija. Ali iznimno pazi da boja čarapa bude usklađena s majicom ili donjim gaćama, pa i po cijenu navlačenja premalih bratovih čarapa. To, da djeca ne hodaju okolo kao seljačine kako bih ih ja poslala u vrtić!
Ja volim kuhati i znam, hoću i mogu.
I stvarno ne treba muž tu petljati.
I baš kao što piše Apri, mi smo se podijelili jer nije svatko za sve.
Ja sam strašno brza, on spor i u skladu s time smo i obaveze podijelili.
Ja i radim bez fiksnog radnog vremena, radim i od kuće.
On je u penziji. Vodi brigu o maloj, psu, režijama, autu.
On i vozi. Ja ne.
Ja kuham, čistim, perem, peglam, radim redovno i sa strane.
U pogonu sam neprekidno od 7-22h
I jesam. Umorna sam ko pas.
Ali to je tako. Ne ide drugačije.
Za hobije nemam vremena.
Možda kad odem u penziju.
to je super. kod nas je problem da oboje volimo jedino kuhati.
odnosno, problem je što ne volimo ništa drugo. i malo smo oboje lijeni za sve drugo.
onda onaj prvi koji se uvati kuhače dobije bingo.
jer onaj drugi mora raditi ono što mrzi, usisavati, prati kupaonu, prati podove, spremati, sušiti i spremati veš i sl. peglamo svaki svoje, ujutro prije posla, ono što baš nikako ne ide nespeglano. a od kad ne peglamo tih je stvari doduše sve manje.
tako da u našoj kući uglavnom se uvijek kuha. a ovo ostalo u naletima. il nam je sve zakaronjano, il sve blista kad se uvatimo. što bi moja m rekla kad usisavam - mama, tko nam dolazi?
Ja baš ne volim kuhat pa zato rado dijelim obveze s mužem. Volim radit kolače i to on nikad ne radi.
ja kuham u 16:30
kad se u 17:15 okupimo da je netom sa štednjaka skinuto
ja u 99% slučajeva mogu biti doma u 16:30
on ne može
Moj više sprema po kući, mete i usisava, ja perem kupaonicu i držim kesu.
U šali mi kaže da je oženio prosječnu ženu da bi mu kuća bila ko apoteka...
To mi je apri, normalno, ali da je on bio doma u 16 30 kad ti stigneš s posla , ne bi li ti bilo zgodnije sjest za stol umjesto stajanja nad štednjakom?
pa, vjerujem da bi do doručka bilo gotovo
pojma nemam što bi onda bilo
život bi nam bio potpuno drugačije organiziran, pa bi vjerojatno puno toga bilo drugačije
moguće da bi on kuhao
ali onda bih ja morala usisavati
a ja to ne želim
A možda u tom paralelnom svijetu u kojem bi on kuhao ti bi uživala u usisavanju...
Mislim, svi se mi organiziramo kako nam paše, a ne paše nam svima isto. Problem nastaje kad oboje vole kuhati ili kad jedan vjeruje da bez zaprške ručka nema, a drugom vjera brani pomisao na zapršku.
Zaključeno je da je kuhati dulje varivo i dodat zapršku ili pofrigat tavicu krumpira extra za muža, neostvarivo zbog vremena većini, a neke vjeruju da je suludo poštivat muževe ukuse u hrani u zajedničkom domu dok žena kuha... I sad pitam koji je zaključak... Da muž i dalje bude nezadovoljan i nakon ručka pojede sendvič, rješenja nema??
Pa to ti je tajna brzine - ne previše sastojaka...
Ja sam u subotu pržila pastrve u tavi, a djeca su dobila svaki svoj zadatak: E. je trebao očistiti krumpir, a L. mrkvu i zelje za lešadu. Bili gotovi za 5 minuta (čim podijeliš posao, ide brže). Kuhinja mi je puna pribora jer ne možeš imati jedan nož za guljenje, a troje guliti. Još E. ima poseban pribor za ljevake. Ali brzo ide... Ubacili povrće u ekspres lonac, bilo je gotovo za par minuta, ohladili lonac - izvadili - zalili maslinovim uljem udri jesti... Pastrva sa samom sobom za djecu, a lešada sa samom sobom za odrasle (karikirano, ali omjeri su bili 2:1 u korist ribe za djecu, a 1:2 za odrasle).
Eh, da se vratimo na temu nedijeljenja prehrambenih navika - moj E. voli jaja na oko, a L. i mm vole omlete. Za E. sam kupila posebnu manju tavu da može lakše rukovati pa si dijete prži jaja kako on želi i sve pet! Nitko nije na šteti. Daklem, ako se prehrambene navike razlikuju, SVATKO treba biti osposobljen da si povremeno skuha ono što voli.
A dok su djeca mala - prehrambene navike odraslih u našoj kući bile su podređene prehrambenim potrebama djece. Mislim da je mm u to vrijeme povremeno bio prisiljen jesti kuhano meso jer jednostavno nije bilo drugo za ručak. Ponekad je jeo, a ponekad si je pržio pljeskavice - sve u rok službe.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 15.09.2014. at 10:10
e, to ti ne bih znala
moj ne želi jesti kod svoje mame jer ona kuha po starinski
a on to ne voli
pa smo se super našli
ali, ja sam to znala i prije braka
ne bih se ni udala za njega da je zahtjevan
Slažem se i ja tako razmišljam.
Ali takva podjela se u mnogim domaćinstvima bazira prema spolu, a opravdava ženskim boljim poznavanjem kuhanja pa napominjem da su se žene i muškarci jednako rodili bez kuhače, a da je to stvar odgoja, prakse, volje i - na kraju - i nekog afiniteta ili talenta. Zato i ima toliko vrsnih muških kuhara (i ženskih).
Pa,kod nas je tako ispalo da se žena bolje snalazi u kuhinji, a tko ne kuha taj zna se pere suđe, pa su se poslovi tako sami podijelili. Inače znam mnoge muškarce koji odlično kuhaju,između ostalih MM-ov brat.
Posljednje uređivanje od Jurana : 15.09.2014. at 10:46 Razlog: Odapeo smajlić
Ako bih skuhala nedovoljno (dogodi se) i muz uzme sendvic, super. Moj to ne radi, a ja onda za sat-dva napravim nesto, kaiseršmarn s kompotom, palacinke, vocnu salatu, obicno neki hranjivi desert. Ali kad bi cesto uzimao sendvic kao statement da mu nije dobro ono sto svi jedemo, iako se radi o kvalitetnoj zdravoj hrani, ja bih to shvatila kao provokaciju. To mi je kao da ja popravljam za njim ono sto on radi. Mislim da je to u najmanju ruku nepristojno.
e, ovo je najveća prevara
imamo perilicu, al svejedno.
kod nas onaj koji kuha taj i posprema kuhinju.
jer u protivnom se čovjek opusti
ono, da si oduška, vadi i prlja padele samo tako bez ikakvog plana i reda. ko da ima iza sebe još najmanje 5 pomoćnih radnika u kuhinji.
i onda ostavi za sobom svinjac da ti je muka pospremati.
ja prva tako kad znam da me ne čeka pospremanje kuhinje poslije
Kao prvo potpisujem cvijetu o pranju suđa u potpunosti.
Jelena, kao provokaciju? Čitamo li mi iste postove? Čovjek jede ono što žena kuha i što ne voli, ne prigovara, ali ne voli, nije mu dosta i zato nakon ručka sam radi sendvič i ti bi to shvatila kao provokaciju... Nepristojno, u vlastitom domu kad si gladan uzet sendvič...
Kako mislis nije mu dosta? Onda se moze vise skuhati.
Haha znam ja jedan par koji je počeo kuhati svatko za sebe radi ovog sa pranjem suđa. Ali ja nisam zločesta pa pazim na to
Pa, može se skuhati više onoga što ne voli, pa nek jede... ili nek trpi glad da ne bi bio nepristojan...
Mima, pa nismo ni cvijeta i ja zločeste već opuštene i prepuštene inspiraciji...
E pa ja se ne opustim.
Jucer sam sjedila u dnevnoj sobi i uzivala u svom stanu potpuno svjesna da pripadam u mozda 5% najsretnijih ljudi u ovom trenutku. Nit sam gladna, niti mi prijeti poplava, niti ce mi netko odrubiti glavu sutra pred kamerama, nije mi zima, pijem kavu.
Da, mislim da je nepristojno izvoljevati s kvalitetnom hranom.
Ja recimo super radim kolače. Nije da nesto uzivam u tome, al znam. Jedna osoba iz obitelji ne zna ni kuhati, ni peci kolace, tesko joj je i kavu skuhati, voli samo cokoladne kolace. Kad napravim neke druge ona se naljuti na mene. To je islo tako 5-6 godina. Ja joj vise niti kuham, niti pecem kolace. Mislim, to je ekstrem, ali je na tragu ove dohrane sa sendvicima.
I da, njezina mama podrzava to ponasanje. Njoj se uvijek posebno kuha, a ona se prilagodjava svim trendovima u prehrani, za sto me boli briga, ako ne podrazumijeva da svi kao njezina mama njoj posebno rade.
Mislim da je to i za djecu isto los primjer.
Do nedavno je bila vegetarijanac, a sad je LCHF.
joj, a što ja volim kuhat, obavezno po dva dana unaprijed smišljam, kombiniram, veselim se evo već danas ručku do četvrtka. pa stvarno bi me izludilo da ukoliko ja investiram i vrijeme i emocije, netko drugi frče nosom jer priznaje dvije namirnice. i radi sendvič. ali zapravo sam na tragu jeleninog. i imam predrasude prema ljudima od krumpira i mesa.
Ako se Hrvatska izvuce iz krize, za ocekivati je da ce veliki udio radnih mjesta podrazumijevati puno putovanja i seljenja, kao sto je to na zapadu. Sto ako radis u Juznoj Koreji i moras jesti u menzi?
Dobro, pa nije bilo govora o tome da se mužu skuha poseban ručak, već da se ono što se kuha prilagodi njemu u posebnoj zdjeli ukoliko pet dana za redom na menu je nešto što ne voli. Mislim, meni je potpuno nejasno d anetko s kim odlučim provest život i iamt djecu treba ili počet jest što ja kuham ili biti gladan. Ne znam, meni je to prestrogo. I zašto bi mužu u vlastitom domu bilo kao da jede u menzi u Južnoj Koreji? Da se čeliči? Potpuno mi je strano takvo razmišljanje.
Sasa, i ja se trudim oko kuhanja. Trazim zdrave i svjeze namirnice. Kad dobivam goste, obicno idem s idejom u nabavku, kad kuham za nas onda kupim ono sto je svjeze, lijepo i nije skupo i onda usput smisljam kako cu to pripremiti. Volim imati svjeze zacinsko bilje. MM je na pocetku malo frktao na svjezi persin. Polako se naviknuo i sad mu pase.
A da se nije navikao? Bi li mogao dobiti sve jednako samo bez peršina? Ili ne može da djeca ne vide da tata izvodi i peršin mu je jako zdrav.
Ne znam tko se sjeća Miće iz Pesme od Oskara Daviča koji spava pod otvorenim prozorom da se čeliči za narodnooslobodilačku borbu
a ne znam
zeznuto je to
ali, ja stvarno mislim da se ne bih ni mogla udati za meso - krumpir čovjeka
kao ni za ljjubomornoga
ili onoga koji ne tolerira različitosti
meni sve to isti paket LOOOOOL
Nije u pitanje čeličenje, naravno, nego sposobnost prilagodbe i postovanje mog truda i vremena.
X
Je, ako voli krumpir i pecenje sigurno je ljubomorna primitivna seljacina koja ne tolerira razlicitost.
Vidi li netko apsurd u ovoj izjavi?
Tko sad ima predrasude?
to nikada i nigdje nisam rekla
nego da je meni to jednako važno
a uopće nije povezano jedno s drugim
dakle, kao što ne bih mogla biti s homofobom, npr. tako ne bih mogla biti ni sa meso - krumpir tipom
jer ne bih mogla biti sebična pa da kuham po svome, a opet se ne bih mogla ni toliko žrtvovati pa da kuham po njegovome
Tako je zvucalo.
osim toga , cemu ekstremi?
Muskarac iz prvog voli krumpir /meso, a pojede i povrce , ali ne pada u ekstazu od srece.
sto sad bolja je osoba ako voli lagano parenu brokulu i sirovu korabu , a losa ako voli grah kako je radila njegova mama ( sa kobasicom i zaprskom ) i mahune samo na salatu sa puno cesnjaka?
Nevjerojatno koliko predrasuda u zadnjim postovima ima.
A pricamo samo o grahu i krumpirima.
cini se da smo u ovom izobilju dostupne hrane pogubili kompase i od toga napravili ( nepotrebnu ) filozofiju.
Posljednje uređivanje od sirius : 15.09.2014. at 12:26
Iako mi je muž bosanac jede sve-i povrće i ribu,i variva bez mesa.Nema šanse da u varivo od mahuna stavim meso,veli da mu pokvari okus
Jedino ne bi pojeo grašak ni u ludilu pa ga djeci i sebi kuham onda kada njemu ostane nešto od prethodnog dana.
E sad što se tiče stjecanja prehrambenih navika u djetinjstvu-mm i ja salate bilo koje vrste jedemo u ogromnim količinama,mali ih također rado pojede ali mala ne jede apsolutno ništa što je salata.Pokušala sa na razne načine ali ne ide,jednostavno joj ne paše i gotovo.Ali dok jede ostalo povrće meni je ok.
Do prije par godina kuhala sam isključivo ja,on je bio zadužen za roštilj ali i to se promjenilo kada sam počela raditi u turnusima.
Znao je zvati 10-ak puta i pitati kako što ide ali vrijedilo je.Sada sasvim solidno skuha 15-ak vrsta jela.
meni se čini da ti pretjeruješ
razgovaramo, kao i o svemu drugome.
nitko ne govori o boljim osobama, odakle ti to.
hebemmu, sirius
pa ko što netko voli visoke crne, a netko niske plave.
niti je visoki bolja osoba zbog toga, niti je niski pametniji zbog te svoje osobine.
biramo si prema vlastitim preferencijama.
nekome je važna glazba, nekome bijele čarape, nekome hrana...
brate mili
kao da ostoji pravilo prema kojemu se zaljubljujemo i biramo partnere
A ja bih se za svog udala da je i vegan i meso krumpir seljačina... A i one koje imaju taj problem već su se udale za takvog tipa... pa valjda su onda ili spremne prilagodit se ili ???
U prvim kontaktima s muzem, izasli smo u pivnicu gdje je on uz pivo narucio pohani luk da imamo za grickanje. Nikad mi to prije ne bi palo na pamet da jedem. Poslije pive smo trazili neke izloge po nekom europskom gradu gdje su izlozeni stolci, MM je znao dizajnere tih stolaca. Ja (tehnicke struke) sam si mislila kako se radi o totalno neupotrebljivom znanju. I ja sam poslije naucila stolce i obilazila izlozbe Vernera Pantona itd. On je samnom isao slusati Stockhausena u neki deseti grad. On je naucio voljeti moje, ja njegovo. I da nije tako, moglo bi se zivjeti, al mislim da to nije lijepo. Meni je ovako zanimljivije u svakom slucaju.
Mozda je predrasuda, al krumpir-meso tip mi ne zvuci kao netko tko bi isao samnom na Stockhausena. Niti bi putovao samnom u egzoticne zemlje.
Sto se mene tice, da ja imam peedrasudu da je primitivno jesti samo meso-krumpir. Moja baka je kao uciteljica poslije WWII bila poslana u najzabacenije dijelove Hrvatske da nauci odrasle jesti raznoliko. Vec su i oni rani komunisti znali da treba raditi na kulturi prehrane.
je, zato sam ja birala do 34.
koraba tipa
Cuj, meni je vazna kemija i seks, i da u zivotu imamo slicne vrijednosti oko generalnih stvari.meni se čini da ti pretjeruješ
razgovaramo, kao i o svemu drugome.
nitko ne govori o boljim osobama, odakle ti to.
hebemmu, sirius
pa ko što netko voli visoke crne, a netko niske plave.
niti je visoki bolja osoba zbog toga, niti je niski pametniji zbog te svoje osobine.
biramo si prema vlastitim preferencijama.
nekome je važna glazba, nekome bijele čarape, nekome hrana...
brate mili
kao da ostoji pravilo prema kojemu se zaljubljujemo i biramo partnere
da li ima ( potpuno) isti ukus za hranu ne spada mi nigdje visoko na ljestvici.
Sve to stoji, apricot, ali nije mi to baš isto kao netko voli plave netko crne, ovo meso krumpir, homofob ili ljubomorni je ipak vrijednosno obojano.
To kao kad je meni jednom prijateljica kao sve u fino i politički korektno rekla: Kako ti nije neobično bit s nekim tko ne čita knjige jer ipak si ti fax završila? Meni nevažno potpuno. a njoj nešto na temelju čega izvodi kako je mm ulovio višu kastu, a ja se, jadna spustila na nižu...
Ja uopce ne shvacam da netko misli da je normalnije kuhati nekoliko menija nego promijeniti prehrambene navike, i to u medicinski opravdanom smjeru.
Bas sam sretna sto moj muz zna cijeniti moje vrijeme i energiju.
Ja bih bila jako tuzna da se MM redovito ne svidja ono sto ja napravim.
Ha, ja sam ko Trina, niti posebno ne volim jesti, niti kuhati...
Imam predrasudu, ljudi koji puno filozofiraju o hrani su mi naporni
Na temu, moj MM i ja imamo totalno različit ukus za hranu, a osim toga s obzirom na smjenski rad niti ne jedemo često zajedno. Tako da nemamo niti neku kulturu zajedničkog obroka.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom