Apri, potpis.
Mojoj ne treba stolac, ali bi joj trebalo sve drugo.
Ne dolazi u obzir da petlja po kuhinji ili pegla iako sam ja to sve radila sa daleko manje godina nego mi kći sada ima.
Ali ja sam morala, ona ne mora.
 |
|||
|
|
|||
Apri, potpis.
Mojoj ne treba stolac, ali bi joj trebalo sve drugo.
Ne dolazi u obzir da petlja po kuhinji ili pegla iako sam ja to sve radila sa daleko manje godina nego mi kći sada ima.
Ali ja sam morala, ona ne mora.
Pa i ne mora pesati tjesteninu iz lonca kipuće vode. Samo meni se čini da sva djeca rade tisuću potencijalno opasnih stvari, i mnoge od njih bez nadzora, pa ih rade bez da previše promišljamo o opasnostima i zato ne vidim kuhanje kao neku naročito opasnu situaciju. Recimo dok ti sin vješa veš, može li pasti s balkona dolje? Kad ide u školu može li nastradati u prometu? Može li na tenisu ili nogometu slomiti nogu? Može li u tramvaju zaraditi gljivice ili upalu pluća? Kad se tušira može li se opeći? I uopće ne mislim da netko ovdje više štiti svoje dijete, već samo da različito procjenjujemo opasnosti... Netko se boji kipuće vode i opeklina, netko prometa, netko epilepsije od kompa, netko usporenog razvoja govora od tv, netko dijabetesa od bombona... Poznajem majku koja svoje dijete prati u školu kad puše jaka bura jer se boji da bi mu mogao koji crijep pasti na glavu... a istodobno dijete ljeti ide samo na plažu. Nije da mama ne štiti dijete i ljeti i zimi, ali više se boji bure od mora.
slažem se
Moja ne mora ništa kuhati ni podgrijavati jer je tata doma.
Ja skuham, on servira, podgrijava ako treba i sl.
Moje dijete nije dijete s ključem oko vrata kao što sam ja bila.
Morala sam raditi svašta i još brinuti o bratu.
Moja kći to ne mora.
Neka bude dijete što duže.
Bude se i nakuhala i naradila u životu.
Sad to ne mora i neće.
Dubravica uz Mlinar mi je još jedina pekarnica koja je ok.
I zato moje dijete povremeno jede pizzu iz Dubravice.
I to mi je zdravije nego saftovi puni masti i brašna.
naravno da sve to može (osim što ne može pasti s balkona, nemamo balkon. veš se suši u stanu)casa prvotno napisa
ali, na neke stvari ne možeš utjecati
na neke možeš
on može i peći kolače i jaja i skuhati juhu (što i radi), ali ne bez mojega nadzora
struja, plin, vatra, pećnica, vrela voda... to su sve dobre sluge i jako loši gospodari, da budem prava baba.
sve ovo što si gore opisala... nema opasnosti da će se nešto desiti i ostati neprimijećeno, kužiš.
ako slomi ruku na TWD, pa netko će ga vidjeti i nešto poduzeti.
iato, ako ga i auto skupi (pljuc, pljuc, pljuc), ali ako sam doma izlije vrelu vodu po nogama... sam je i bespomoćan
ali, uopće se ne moramo složiti
tvoj neka kuha, moj će sebi pripravljati hranu za koju nije potrebna vrela voda i vatra i gotovo
Ma s vremenom sve savladaju...
Ja sam paranoična kad je prelazak ceste u pitanju (jer sam u mladosti imala gadnu prometnu nesreću), Tanči je paranoična kad je kuhinja u pitanju (jer se u mladosti opekla), ali ne možemo ni sebe ni djecu zaštititi od života. Svatko ima svoje razloge - svjesne i nesvjesne. Ja doma djecu učim prvu pomoć jer u školi to ne uče. GOdinama smo imali razrađene metode što-ako, ali to nas nije spasilo od kradljivaca iz susjedstva koje su moji sinovi pustili u kuću (pisala o tome na drugom topicu). Ne možeš uteći od života.
Što se sigurnosti u kući tiče, mene mama nije tjerala (dok sam imala 10 godina) da rukujem plinom i strujom i kuham, naprotiv, dugo su mi neke stvari bile zabranjene, ali figa - ja sam samo čekala da ona nekamo ode i onda sam sama pokušavala peći kolače.... Kako sam znala napraviti nered i svašta, bila u kazni, ali svejedno, nije me mogla spriječiti. S vremenom naučimo sve što želimo ako imamo priliku. Ali ako nemamo priliku ni poticaj, često u odrasloj dobi imamo "dvije lijeve".
I ovaj argument da se nešto ne mora meni stvarno nije jasan u ničemu. Postoji cijeli spektar vještina koje smo svi tokom života usvojili iako nismo morali. I ne vidim kako kuhanje nije dječja aktivnost, pa u parku se djeca igraju da kuhaju lišće i pijesak. Jasno je meni da netko rizik može smatrati prevelikim za ono što dijete iz toga dobije. Ali nije mi to onda ne mora argument, jer ako je tata kući onda ne mora ni naučit zavezat cipele ni obrisat guzu, pa vjerojatno to radi. Ne uspoređujem ove aktivnosti nego dajem primjer da djeca nauče i ono što ne moraju ako je netko kod kuće.
meni je još gori ovaj da se bude naradila i nakuhala u životu pa sad ne mora.
pripremaš dijete na život koji je sama patnja, jad i muka, nakuhavanje i težak crnački rad.
apri, kad smo s nje od 12, došli do njega od 6 godina
spajalicin mali ima 9, od njega je krenulo
a visok je ko zrin skoro
Moji naravno imaju razrađenu strategiju što ako... Recimo, ja kad sam počela najstarijeg ostavljag samog kući kroz popodne dok sam ja bila na poslu sam se bojala požara ili potresa. Ne da će ih on proizvest svojim kuhanjem, nego onako što ako se zgrada zapali... Starh poprilično iracionalnog karaktera kojeg sam sama bila svjesna, ali sam svejedno s njim vježbala gdje se sakriti, s prvim susjedima dogovorila da svaki put kad idem na posao kucnem 5 puta na vrata da znaju da u slučaju kataklizme moj sin ide s njima u zbijeg. Eto, to mij point, nisma se bojala da sam zagrije mlijeko s jedva 7 godina za večernji kakao, nisam se bojala što će napraviti ako dobije temperaturu dok radim,ali sam se bojala potresa. Niakd nisma neki veliki potres doživjela.
Da, to je način da ljudima kasnije to bude teško - em stvarno jer nemaju iskustva, em u glavi - jer misle da to treba netko drugi i da je to teško.meni je još gori ovaj da se bude naradila i nakuhala u životu pa sad ne mora.
pripremaš dijete na život koji je sama patnja, jad i muka, nakuhavanje i težak crnački rad.
apri, kad smo s nje od 12, došli do njega od 6 godina
ja sam zahvalna svojoj svekrvi što joj je sin dosta toga naučio raditi u roditeljskom domu, još od osnovne škole, i što mu nije sve bilo servirano (iako je moglo biti)
kad smo se oženili njemu su sve te stvari išle po defaultu, iako nisu klasično muški poslovi
btw, i dan-danas mnoge kućanske poslove obavlja puno bolje i detaljnije nego ja, kojoj je none do 18-te podgrijavala ručak (čim bi me s prozora ugledala da dolazim doma), pravila krevet i ostale stvari za koje su sposobna puno mlađa djeca (sa istim ovim argumentom: naradit ću se u životu...)
ja bih rekla da to nema nikakve veze
mm je živio uz majku i baku koje su bile doma
i drugu baku, profi dvorsku domaćicu, na 100 metara dalje
pa je sve naučio i sve zna (osim što mu kuhanje ne ide)
vjerojatno ovisi o osobi, al evo gledam po svom primjeru, gdje ima itekakve veze
moje jedine obaveze do 18-te bile su škola, klavir i ostale šk. aktivnosti, a sve što se tiče kuće, kuhinje i sl. - bude netko drugi...
pa sam onda po dolasku na studij u Zg nakon dva mjeseca završila na Rebru sa napadajima jer su suha hrana i menza dale svoj obol...
mm je znao sve i ništa mu nije predstavljalo problem od samog početka, i baš sam mu zavidila na tome...
no, da ne zachatavamo temu - vidim da je rehab otvorila novu "Djeca u kuhinji"
Ma, Apri, tko zna kakav bi tm bio da je bio bez svih tih žena? Održavao bi kuću i kuhao ručak ne samo vama već cijelom forumu!!!
ne bi
osim ako ne bi i živio s vama
Ma, slao bi tečice a moja djeca bi ih podgrijavala...
nema vremena
svaki dan dva sata vozi bicikl
pusti ti njega
O, pa onda bi nam biciklom i dostavio...
Potpis na apri!
Moj brat je odrastao uz mamu i dvije starije sestre i nije nikad ni kuhao ni prao sudje. A sad sve to super radi. Moj muz takodjer.
Meni to uopce nije argument.
Ni kuhanje u vrtu i parkicu mi nije usporedivo, pa to je igra kao i vjencanje ala druzba pere kvrzice pa ne znaci to da se moja 10-ogodisnjakinja smije udati :D
Ako se to ne vidi iz mojeg postaja ne bih dala da si sama kuha bez nadzora.
Ako treba, snaci ce se na drugaciji nacin.
Ja tek procitala temu, pa da je vratim malo na pocetak.
Kod nas se kuha svakodnevno, ukusno i fino :-p suprug jako voli moju kuhinju i jedemo uz mljackanje. Nemam neki sirok repertoar jela (npr. domaca tijesta ni pod razno ne radim, sarme i komplicirane torte takodjer)., ali ono sto kuham, najcesce ispadne super. Drago mi je kad me prijatelji i obitelj pitaju "a kada ces nam opet skuhati ono...".
Ukratko, volimo ritual jedenja, razmisljati o hrani, komentirati hranu i ne bih mogla biti s meso-krumpir tipom i mrzim kada mi takvi gosti dolaze na rucak/veceru jer mi je to bezveze spremati za takve prigode.
Kod nas su najcesce na repertoaru raznorazna variva (od klasicne fazol paste do mojih buckurisa), topli kus-kus s raznim kombinacijama mesa i povrca, rizota, tjestenine, neko meso s povrcem (npr. purece snicle s keljem), rijedje egzibicije poput currya, kineske hrane i sl. Pohanci i klasika su nam mozda dvaput godisnje na tanjuru, a nema mi smisla praviti sarmu pored moje mame.
Krumpir jedemo rijetko, najcesce ga ubacim u varivo, a par puta mjesecno ga iskombiniram s mesom uz koku ili musaku. Pire sam zadnji put pravila prije barem 3 god, iako mi super ispada. Jednostavno nemamo tu naviku.
Smatram da je gastronomija jedan vid kulture, umjetnosti (iako sebe ni izbliza ne bih mogla nazvati umjetnicom u tom smislu), volim te fine restorane koji spajaju vizualni dozivljaj, glazbu i hranu u cjelinu....
vjerojatno otud i predrasude prema krumpir - meso ili janjetina s raznja - luk ljudima, iako ih ja osobno nemam.
Skucenost pogleda u bilo kojem aspektu zivota nije bas pozeljna.
Ja nisam skoro ništa konkretnije skuhala do 25. kad sam se udala. Doma je kuhala baka, vikendom mama, a ako one nisu mogle onda starija sestra.
Kad sam išla na faks jela sam uglavnom u menzi.
Počela sam kuhati po receptima s coolinarike, a muž me naučio peći palačinke.
Nisam za to da dijete mora kuhati s 6 godina, ali recimo s 14 bi bilo ok da zna pripremiti neko jelo. Htjela bih da mi djeca budu samostalna do 18 godine. Kad ja budem imala 50 mlađa će imati 19. Pa ako onda umrem da si bar zna skuhati.
Meni je isto sasvim normalno da si djeca mogu spraviti jelo u skladu sa svojim godinama. Od djeteta koje je poslo u skolu, ocekujem da barem sebi dorucak priprema. Nema to veze s moranjem kroz koje smo neke od nas morale proci. Drukcije je kad moras i kad ti je to nametnuto kao obaveza neprimjerena tvojoj dobi, a drukcije kada je to predstavljeno kao nesto sto je pozeljno za osamostaljivanje, ucenje i sl.
nisam ništa pisala, to mi je mala poslala post
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 19.09.2014. at 20:48
kriva tema
Posljednje uređivanje od Kosjenka : 19.09.2014. at 21:42
nisam se mislila javljati na temu jer inače izbjegavam sve što se tiče kuhanja (i vježbanja
danas sam kuhala krpice sa zeljem iliti kupusom i napravila polpete od piletine. i dođe on s posla malo prije jer je danas morao extra duže ostati i kaže mi da mu pofrigam jaja uz to. e bome, neću! jaje je u polpetama i taman sam očistila kuhinju i nemam namjeru više kužinavati. i onda mi na kraju nakon pojedenog punog pijata tog zelja i 5 polpeta onako usput kaže kako nije loše, ali mu je to presuho i fali mu salata. ono mislim...kraj fu*king kupusa njemu fali salata.
i inače se kod viđenja hrane dosta razilazimo. za sebe "skromno" smatram da sasvim solidno kuham i to nije kod nas upitno, ali meni hrana nije toliko bitna ko i njemu i ne da mi se oko toga puno filozofirati. zato se i inače rijetko oglašavam na sličnim temama. ali on je hranom doslovno opsjednut i stalno je u nekim fazama. tako je skoro godinu dana bio vegan, pa onda dođe faza kad se ubija u mesini, pa onda neko vrijeme ne jede kruh, pa ga onda nakon nekog vremena jede uz svako jelo i to tako traje i traje. ako se u ovih 23 godine braka znamo posvađati to je u 90 % slučajeva oko spize.
kuha nekad i on iako puno radi pa je to uglavnom na meni, ali meni nikad ne pada na pamet prigovoriti mu kad nešto napravi. za sebe umišlja da je majstor "od peke" i iskreno nije to loše, ukusno je, ali po mom guštu ima previše masnoće. ali ja to prešutim i pojedem.
eto, sad sam se ispuhala, a on je uvidio da je rekao koju rečenicu previše pa se pokušava pravdati da nije tako mislio, ali da mu ipak fali salata. rekla sam mu da izađe na dvorište i neka pase...drugo rješenje ne vidim
sjajna si!ali da mu ipak fali salata. rekla sam mu da izađe na dvorište i neka pase...drugo rješenje ne vidim
sjajna!
ja se ne bih štela mešat
svaka čast dinstanom zelju na flekicama, ali i meni bi uz tijesto i meso falila neka salata
znam, znam, odoh pasti
ali ako primaš dobronamjerne primjedbe...
i ja imam jednog takvog. Počeli mi živjeti zajedno, i dođemo kod njegovih na ručak i kaže njegova mama, valjda ti ujutro larmama. Ja bi rekla tko je radišan taj je radišan, nekad je to u jednom području nekad u drugom, a ako je nužda u svemu.
i ja vam se pridružila na livadija se ne bih štela mešat
svaka čast dinstanom zelju na flekicama, ali i meni bi uz tijesto i meso falila neka salata
znam, znam, odoh pasti
ali ako primaš dobronamjerne primjedbe...
Posljednje uređivanje od larmama : 19.09.2014. at 22:53
čitajući post, dok sam došla do polpeta već sam pomislila - a di je salata?
sve vi meni osim apri idete na livadu
pa u tom obroku ima svih namirnica. povrće, odnosno kupus, uh u krpicama i proteini u mesu. koji kuki tu još treba salata? meni to ne ide skupa i gotovo. a ako kome ide nek pored ovog prijedloga ispaše uzme teglu cikle ili paprike u dućanu.
joj, nemoj mene
mi i salatu jedemo - sa salatom
ali si mi svejedno sjajna, kako si ga poslala da brsti
Prava domacica bi naravno imala spremljene tegle cikle, paprike ili mjesane salate u spajzi ( domace pripreme, jasno).sve vi meni osim apri idete na livadu
pa u tom obroku ima svih namirnica. povrće, odnosno kupus, uh u krpicama i proteini u mesu. koji kuki tu još treba salata? meni to ne ide skupa i gotovo. a ako kome ide nek pored ovog prijedloga ispaše uzme teglu cikle ili paprike u dućanu.
Ako muz pozeli , a livada nije blizu.
Krpice sa zeljem+ faširanci su mi omiljeni ručak kod mame. Još ona napravi faširance sa sirom.
Inače krpice su mi fine samo kad su krpice domaće.
Meni uz taj ručak definitivno ide salata, ali mi je potpuno razumljivo da je kroz tjedan nisi imala.
Bodulice, moj organizam trazi salatu ne zbog povrca nego mi treba nesto osvjezavajuce uz svako jelo.. Ne znam kako bi tu potrebu tocno definirala pa sam napisala osvjezavajuce.
pa da, osvježavajuće i kiselo.
salata mi ne ide jedino uz sarme
iako, ako nema salate, dobro je i nešto iz tegle kiselo.
Uz sarme zato odlično ide kuhano povrće. Npr. brokula.
uz sarmu mi jedemo kuvanu cveklu
ali mi jedemo salatu uz svako jelo
Bodulice i ja bih mog poslala da pase, i inače ukućane šaljem gde treba i ne treba ako imaju primedbe oko jela koje sam spremila
a salate, uvek imamo svežeg povrća u frižideru, pa nek si svako pravi šta želi
bome, kad razmislim, fakat je sarma jedino jelo uz koje ne jedemo salatu
cvijeto, majstorice
e moja sveki i uz sarmu salatu stavlja na stol....
oni su salata-freakovi, uz ribu i blitvu ona i salatu stavlja na stol...po meni ako vec ima nesto zeleno (pa makar i kuhano) ne treba salata ali njima eto treba...
i ako nemaju barem 3 tece hrane na stolu nije to to....(to se vracamo na onaj kompleks gladan kruha iz mladosti pa se sad pretjeriva)
i ako im ostane sto salate (ono povene) oni to za uru-dvije pomocaju sa kruhom i pojedu do kraja....
viš, mi uvijek komentiramo
te prebljutavo, preslano, premasno, da je samo maaalooo više češnjaka bilo bi super...i tako.
kad ti kažu da je super, onda znaš da je stvarno super. :mrgreen
i mi uz ribu i blitvu još pojedemo brdo salate.
jučer smo imali teleća jetrica, blitvu i salatu.
a najsmješniji je bio j, kad je ručao kod frendova, mama njihova stavila salatu na stol u nekoj zdjeli(ci), a ovaj moj jadan mislio da je to samo za njega. stavio pred sebe i udri. a bila zdjela za svih
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 20.09.2014. at 12:00
ja najviše salatu volim odvojeno, pogotovo ako je domaće povrće. I to najčešće pojedem dok kuham. Pojedem ja tu salatu ali skužila sam i da za stolom nesvjesno prvo salatu onda ostalo jedem.
Uz kuhano povrće mi salata ne treba.
Meni je nezamislivo jesti salatu ako vec ima povrca u glavnom jelu (osim krumpira).
Baš čudno. Salata je kao što je larmama rekla svježi, hrskavi dodatak jelu. Meni paše uz sve.
Recimo makrobiotička fora je da se po juhi (uz koju baš ne ide salata) posipa sjeckano svježe povrće (peršin, mladi luk).
Pa ja uvijek posipam svjezi persin po juhi, tako rade i moja mama i baka, nije nam makrobiotika trebala reci taj trik
Ali, npr., ako jedem neko meso s povrcem na zaru ili slozenac od povrca, koji ce mi klinac jos i salata uz to?
Pa naravno, makrobiotika i sadrži puno onoga što svi oduvijek radimo.
Ne znam, ne mogu zamisliti roštilj bez svježe salate (paradajza, luka) , koliko god bilo povrća sa roštilja.
x
a sad da vas još pitam je li vi salatu jedete paralelno s jelom ili nekako drugačije? naime, moja teta koja živi preko 50 godina u kanadi i njen muž koji je rođeni kanađanin dođu ovamo svake druge godine i svaki put me iznova žele naučiti da se salata jede na kraju kad se završi sa ostalim jelom. mi to brstimo onako usput između zalogaja. i onda svaki put iznova slušam kako to ne ide tako. problem je što su oni uglavnom stalno tih 3 mjeseca kod nas i dosadni su za poluditi s tom salatom, a i nekim drugim prehrambenim navikama. inače, ja im kuham jer teta je kako uvijek kaže "na holidej"
Posljednje uređivanje od Bodulica : 20.09.2014. at 14:43
Salatu uvijek jedemo skupa s glavnim jelom.
Mene zivcira kada mi je u restoranu ili na svadbenoj veceri donesu kao predjelo, da brstim dok ne dodje glavno jelo. Grrr!
A dijaspora se cesto zna praviti pametna
nisam dijaspora, ali gotovo uvijek jedemo salatu prije ručka
A dijaspora se cesto zna praviti pametna
tako je radila i moja prabaka prije 80 godina
u selu u Bosni
(znam, jer mi to tata svako malo ispriča)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
