Zahtjevna djeca

[Carmina406]

Pratim vas. I moja je živa sto na sat. Ne mislim da je Adhd već iskorištava koliko može. U vrtiću su zadovoljni,nemaju pritužbi..nadam se da bi reagirali da ta živost prelazi neku granicu. Pitala sam ih i u vezi psihologa ali je teta rekla da ona ne vidi potrebu da je najvažnije postaviti jasne granice i toga se držati. U toj fazi je psiholog bio potrebniji meni..iskreno. Kad se ja malo bolje skoncentriram i budem par dana dosljedna bude puno lakše,ali dosljedna nisam uvijek i glava me boli šta moram s njom bit 100% atento 24h na dan i onda sve ispočetka. Ja kaznim ako druge nema. Npr. to gašenje svijetla uporno ja bih kaznila da joj ne kupim ništa ako sam htjela i onda bi kod nas bio tantrum nad tantrumima. Uglavnom glavobolja je neizbježna.

Dosljednost..to je najvažnije,a ja se još učim

Ta kupovina za njih je kao ovisnost,mi smo svoju curu navikli i odvikavanje nije lagano. Nitko nam nije kriv. Koliko im pružiš toliko oni uzmu i traže još malo.

Sretno

[mitovski]

Pratim vas. I moja je živa sto na sat. Ne mislim da je Adhd već iskorištava koliko može. U vrtiću su zadovoljni,nemaju pritužbi..nadam se da bi reagirali da ta živost prelazi neku granicu. Pitala sam ih i u vezi psihologa ali je teta rekla da ona ne vidi potrebu da je najvažnije postaviti jasne granice i toga se držati. U toj fazi je psiholog bio potrebniji meni..iskreno. Kad se ja malo bolje skoncentriram i budem par dana dosljedna bude puno lakše,ali dosljedna nisam uvijek i glava me boli šta moram s njom bit 100% atento 24h na dan i onda sve ispočetka. Ja kaznim ako druge nema. Npr. to gašenje svijetla uporno ja bih kaznila da joj ne kupim ništa ako sam htjela i onda bi kod nas bio tantrum nad tantrumima. Uglavnom glavobolja je neizbježna.

Dosljednost..to je najvažnije,a ja se još učim

Ta kupovina za njih je kao ovisnost,mi smo svoju curu navikli i odvikavanje nije lagano. Nitko nam nije kriv. Koliko im pružiš toliko oni uzmu i traže još malo.

Sretno

Htjela bih se samo osvrnuti na ovaj tvoj dio o tome da tete u vrtiću ne vide potrebu za psihologom. Nama su isto tete govorile da ne vide potrebu i da je vjerojatno samo stvar u tome da mi ne znamo dobro postaviti granice i da nismo dosljedni. Ona je u vrtiću uvijek bila hvaljena i jako dobra, kao i u nepoznatim okruženjima.
Posjet T. Sever nam je otkrio i zašto je tome tako i ispalo je da itekako trebamo psihologa.

Moje dijete u vrtiću ne pokazuje svoju pravu osobnost, ona se suzdržava i kako nam je rečeno ona vrtić odrađuje. Bilo je teško to čuti, kao i činjenicu da takva djeca kao ona nisu za vrtić prije 4.-te godine ali je imalo smisla i kad pogledam stvarno je tako.

Kad sam odnjela nalaz psihologa tetama u vrtiću ( na koje inače nemam primjedbe i stvarno su divne) na preko nekoliko stvari koje su bile napisane su mi rekle da su to primjetile kod nje. Stvar je u tome, da je u grupi 24 djece i da one jednostavno ne mogu i ne stignu se toliko baviti sa svakim djetetom pojedinačno i to su i same rekle i nije im se to činilo alarmanto. Međutim kad dobiješ cjelovitu priču od psihologa onda ti neke stvari postanu jasnije kao npr. da moje dijete ne gleda tete u oči kad im nešto odgovara, da uopće teško i odgovara na njihova pitanja, da kad treba pred grupom istupiti i nešto napraviti da ona to nikada nije napravila, da u grupu ulazi pognute glave. itd ( a to su tete s kojima je svakodnevni već 2 g.)
Ona je u vrtiću bila okarakterizirana kao dobro i sramežljivo dijete s kojim nema problema, a to je daleko od istine.

Nama je psiholog puno pomogao da ju razumijemo. I nama je trebao psiholog, a to je bila i moje prva rečenica kod psihologa...trebamo pomoć.

E, sad granice i pravila i dosljednost koje se toliko puta spominju kod zahtjevne djece često ne pale i oni žele svaki puta pokušati srušiti te granice i kod njih treba tražiti neke druge puteve. Sve ono što bi kod druge djece djelovalo kod zahtjevne djece često ne djeluje.

I još jedna stvar za mene je živo dijete i zahtjevno dijete nešto sasvim drugo.
I zahtjevna djeca postoje, nisu samo izlika ili mit svojih roditelja