Srce mi puca. Kad bi se barem mogla probuditi u nekom drugom svijetu. Moj mali miš nema snage sam disati. Ovisan je o stroju. Raspala sam se kad sam ga danas vidjela ponovno prikopčanog. A onda su me pozvali na razgovor, ja i šestero doktora. Mozak mu propada, centri za temperaturu i disanje su propali, srce mu je slabo, bubrezi također, tlak mu je ultra visok. Imamo dvije opcije - možemo ga maknuti s respiratora pa što se desi desi se, ili staviti kanilu i s respiratorom i svim inim aparatima otići doma, gledati ga u bolovima i čekati dok mu tijelo ne posustane. I ja da biram!? Kako mogu ja odabrati bolju opciju od dvije grozne?! Kako ja mogu znati što on osjeća, koliko ga boli ili ne boli?! Pa on ima samo 10 mjeseci. Zašto? Nije mi jasno zašto. Što je on kriv? Zašto jedno tako savršeno stvorenje nema prilike živjeti? I kako da ja živim sa svojom bilo kakvom odlukom? Gledam ga, toliko je prekrasan, ... i ne vjerujem...i ništa ne razumijem.