Sneki! I tvoja priča će imati sretan kraj
!
 |
|||
|
|
|||
Sneki
kao što rekoh, puno istražujem... i ovo sam morala prokomentirat...Snekica prvotno napisa
Vidim da je butterfly podigla ovu temu malo iz prašine... Mame posvojene djece zaista ovdje zrače puno jače od mama koje su rodile svoje dijete. Ne kažem da one ne zrače, ali se ne osjeti na taj način. Te majke pričaju o dojenju, spavanju, grčevima... a vi pričate kako ste se grlili, mazili, smijali, plakali... To je ono što vas odvaja od "ostalih" majki! Mnogo puta me tuga obuzme kad se sjetim da vam se nikad ovdje neću pohvaliti kako smo i mi postali ponosni roditelji jednog posvojenika. Ali eto, život za nas piše druge priče pa tako i ovu. Pusa svima - i budućim i sadašnjim posvojiteljskim obiteljima!
p.s. nikako da se odljepim od ovog pdf-a
da, slažem se s tobom sneki, ovdje mame jedva čekaju da budu budne cijelu noć i gledaju svog malog ptića kako spava, jedva čekaju da moraj ponovo okrećiti zidove zbog dječjih crteža... ja sam osobno plakala i smijala se u isto vrijeme kada sam čitala priće o posvojenju. ekipa na poslu me gleda ko da sam prolupala
a sneki, ako je tvoja želja dovoljno jaka - ona će se jednog dana ostvariti! samo vjeruj i nemoj prestati željeti!
Snekice nećeš nas ostaviti, skakat ćemo mi zajedno od sreće sigurna sam. Pusa!
Evo iz perspektive nekoga tko tek upoznaje okolinu sa željom da postanemo obitelj, a i nešto o neplodnosti:
- Ma imat ćete vi ipak svoje djece i to blizance!
- Uporno ispitivanje što ću kada budem trudna (pušenje, posao, zdravlje itd) i nije dovoljan odgovor da ja to vjerojatno neću ni biti
- Osoba koju prvi put upoznajem - vidim, vi ste tip ljudi koji umjesto djece imaju kućne ljubimce
- Kakvo posvajanje, trudnoća je najlijepše iskustvo u ženinom životu, nešto posebno i MORAŠ ju iskusiti
- Geni ne znaš čiji, a najgori su "lutalački" određene manjine
Meni to ide kroz jedno uho nutra, drugo van! Najviše ono da sad kad smo posvojili, vjerojatno ćemo imati i "svoje"! Poznajem dosta ljudi koji nisu imali "svoje". Nisam posvojila kako bi imala svoje ili kako jednog dana kad budem stara neću završiti u staračkom domu.
I meni su znali "prigovarati" što imam samo psa, a ne djecu. Čak i vikati za menom na cesti nek rodim, umjesto da šećem đukca.
Nedavno sam na "Provjerenom" (emisiji) gledala ružna iskustva porođaja. Dosta sam se nagledala bolnica i operacija. Čuvam snagu za malca.
Evo iz perspektive nekoga tko tek upoznaje okolinu sa željom da postanemo obitelj, a i nešto o neplodnosti:
- Ma imat ćete vi ipak svoje djece i to blizance!
- Uporno ispitivanje što ću kada budem trudna (pušenje, posao, zdravlje itd) i nije dovoljan odgovor da ja to vjerojatno neću ni biti
- Osoba koju prvi put upoznajem - vidim, vi ste tip ljudi koji umjesto djece imaju kućne ljubimce
- Kakvo posvajanje, trudnoća je najlijepše iskustvo u ženinom životu, nešto posebno i MORAŠ ju iskusiti
- Geni ne znaš čiji, a najgori su "lutalački" određene manjine
Ah, što reći!? Naoružaj se debelim živcima i strpljenjem!
Razmišljala sam kako bih reagirala da sam u tvojoj situaciji, i uopće se ne mogu odlučiti kaj je pametnije - ignorirati te sve komentare ili nešto odgovoriti, jer to su sve lupetanja bez mozga, al eto čovjek lupi pa ostane živ (to bih im vjerojatno i rekla)..
Iz vlastitog iskustva reći ću ti dvije stvari:
- uvijek, zauvjek ćeš slušati komentare u kojima se koriste riječi "svoje dijete" bilo u smislu da vam žele da imate "svoje dijete" bilo da naglase razliku između biološkog i posvojenog djeteta,
-ne slušaj priče da je trudnoća najljepše iskustvo u životu žene, jer nije, trudnoća je sve suprotno od toga, i ko tvrdi drugačije laže...ali je trudnoća toliko glorificirana, stavljena na tron, stvorena je slika-iluzija o trudnoći, da se malo tko uopće usudi reći istinu... Dok sam čitala kako su ti rekli da "trudnoću MORAŠ iskusiti" palo mi je na pamet komentirati da si ta dotična osoba misli "pa da, nek ju i ona iskusi, zašto bi njoj bilo bolje"... uglavnom, nemoj misliti da išta propuštaš zato što nećeš proći iskustvao trudnoće i poroda...
pozz
Dajem veliku podršku svim parovima koji su u postupku posvojenja ili čekaju i mi smo dugo iščekivali i susretali se s nekim od predrasude koje ste naveli ovdje, mada su ljudi znali da mi želimo djecu ali ipak ne možemo pa nisu bili toliko okrutni (manja sredina).
Špelkice drago mi je čuti da ste posvojili ne znam jesam li to pročitala već prije?
ovo i mi sad slušamo..
curka je par tjedana kod nas i bliža rodbina i prijatelji su ju već upoznali..
i čak od tih najbližih sam čula da ću sad sigurno ostat trudna i da ću sad sigurno dobit svoje dijete, jer čuda se događaju!!
Rekoh - MOJE DIJETE I MOJE ČUDO UPRAVO SPAVA U SVOM KREVETIĆU!
a neki dan nas je u šetnji zaustavila susjeda i ni pet ni šest pita jel joj znamo roditelje?
ja reko, pa kak nebi znala - ja sam mama, a ovo je tata. Poznajemo se jako dobro
ona meni kao objašnjava da nije mislila na nas, nego na prave roditelje - ali susjeda, MI JESMO PRAVI RODITELJI. eto nas na curkinom rodnom listu
... kolica u ruke i s osmjehom dalje u šetnju...
U pravu ste sve, ne slušati, ja ignoriram ili okrećem na šalu. E savjete za MPO teže ignoriram jer imam osjećaj da moram objasniti. Bezveze mi je reći "eto zato" kad su bližnji u pitanju.
Možda nekome trudnoća i je divna ili žene počnu patit od amnezije kad dobiju smotuljak u rukeMa, lako s tuđim po koprivama, kad dobivanje potomaka ide po ps čovjek ni ne razmišlja o nekim stvarima.
Butterfly, ti se druži sa svojim čudom
I mi smo doživjeli svakakva pitanja i savjete, osobito je bilo pitanja što vam to treba, imate biološku kćer, radije napravite još jedno nego posvojiti, tko zna kakvi su geni, što ako ti kad odraste kaže da ti njoj nisi mama/tata. Sjećam se kako sam jednoj odbrusila i rekla da joj nitko ne garantira da njoj kćer koju je rodila neće jednog dana reći mrzim te, voljela bih da mi nisi mama. Nakon toga baš se i ne družimo previšeNakon što smo posvojili, znali su nas pitati jel joj znamo roditelje, ali najviše mi smeta što nam govore kako smo napravili dobro djelo. Naporno mi je objašnjavati da za mene to nije dobro djelo, već smo jednostavno željeli dijete i točka. Ali uglavnom se ne obazirem na komentare, usavršila sam tehniku na jedno uho unutra na drugo van
p.s. Kao netko tko je prošao trudnoću, to je zaista "prekrasno" stanje, osobito kad ništa ne možeš jesti pet mjeseci jer imaš žgaravicu, dobiješ običnu prehladu i onda ju vučeš dva mjeseca jer ništa ne smiješ konzumirati...... Uglavnom uvijek svima govorim da je slika sretne trudnice i kasnije majke s tek rođenim djetetom velika prevara koja nepotrebno nabija komplekse.
,,
Jesmo, prije godinu dana, čule smo se, dečko raste, druge godine će u školu.
A super veliki dečko, ma činilo mi se da smo se dopisivale ali nisam više bila sigurna
špelkica voljela bi da nam pises malo o vama
htjela sam rec da sto se predrasuda tice, uh! skoro pa su nam svakodnevnica, pogotovo kad obilazimo doktore... nevjerovatno sto se sve od njih da cut... samo sto su cure starije to sam ja ostrija... ne zelim da budu povrijedene, i da, znam da to necu moc sprjeciti, ali zelim da znaju da cu ih maksimalno zastititi
Da, veliki dečko, ali još uvijek mamina mrvica i maza! Trebao je ići već ove godine u školu, ali smo odgodili jer uz sve što je prošao, nije bio spreman. Naravno da smo se zaljubili u njega i bake i dede ga obožavaju (jedini im je unuk), ali i da nije prošlo bez poteškoća i da se vidi razlika u ponašanju (teže se prilagođava, teže sklapa prijateljstva, nesigurnost, ljubomora) ako usporedim sa vršnjacima. Ali stvarno se trudim ne pokušavati uspoređivati i pristupitu mu individualno, tj nastojati ga razumjeti i ne imati nerealne ciljeve. Da, mučimo muku s povremenim noćnim i dnevnim nekontroliranim mokrenjem i sve smo probali, jednostavno je psihološki i naravno, nismo mu stavili pelene i sl. Jednostavno ga tjeramo na wc, po noći ga nosimo da ide piškit, brinemo dosta s obzirom na njegove godine. Zna se sam obući, sam spakirati, jesti s vilicom i nožem, pisati, sve zna sam, ali se zaželi da ga mama okupa, odjene, da gleda s njim crtić, uglavnom puno pažnje. Sjećam se da sam i ja kao dijete bila jako željna pažnje i to mi je pomoglo da izgradim prisan odnos s roditeljima. Ima tu i ljubomore, "skače" kad se mama i tata zagrle, nedajbože poljube.Ide u vrtić već god dana, sad je predškolac, u vrtiću ima super tetu, jako se potrudila oko njega, ima neke nove prijatelje, pleše folklor, veliki je zabavljač, plesač, ...Već sam zaboravila kak je to biti "ne mama".
Jeste sigurni da je mokrenje psiholosko? Iskljucili ste organske uzroke? ( nezrelost sfinktera i dr.).
Ovo mi je baš razgalilo srce!!ovo i mi sad slušamo..
curka je par tjedana kod nas i bliža rodbina i prijatelji su ju već upoznali..
i čak od tih najbližih sam čula da ću sad sigurno ostat trudna i da ću sad sigurno dobit svoje dijete, jer čuda se događaju!!
Rekoh - MOJE DIJETE I MOJE ČUDO UPRAVO SPAVA U SVOM KREVETIĆU!
a neki dan nas je u šetnji zaustavila susjeda i ni pet ni šest pita jel joj znamo roditelje?
ja reko, pa kak nebi znala - ja sam mama, a ovo je tata. Poznajemo se jako dobro
ona meni kao objašnjava da nije mislila na nas, nego na prave roditelje - ali susjeda, MI JESMO PRAVI RODITELJI. eto nas na curkinom rodnom listu
... kolica u ruke i s osmjehom dalje u šetnju...
Da mi je bilo vidjet lica ljudi koji su upravo od tebe čuli neke istine
upravo i ja to odgovorim na izjave kako ću sada roditi "svoje": Moje dijete je kraj mene, upravo MOJE dijete. tako da i na pitanje Znamo li tko su njeni roditelji? isto odgovaram (uz osmjeh) Pa gledate u njih!
Ali ima pitanja koja su doista intimna (i ne znam odakle ljudima ideja postaviti ih) i često sam koristila odgovor koji sam ovdje našla(odličan je): Zašto vas to zanima? ILI: To je sve nebitno, bitno je ovo sada! To često pomalo i posrami ljude i često dobijem odgovor: da, u pravu si, bitno je ovo sada!
Sirius, doktori su nam rekli da je psihološko, i događa se povremeno, najčešće u stresnim situacijama. Npr.kad smo bili u bolnici na pregledu, od straha nije mogao kontrolirati. A ako je nezrelost sfinktera, kako se može pomoći djetetu?
Što se tiče pitanja, da li znamo tko su biološki roditelji, da, znamo, imam sve podatke s zdravstvenog kartona, s rješenja o posvojenju, ljudi najčešće to ne pitaju iz zlobe već znatiželje, koliko smo spremni prihvatit nekog drugačijeg. Da, bitno je sada, ali će brzo doći i djetetova pitanja o biološkoj obitelji, porijetlu, počet će se uspoređivati s nama, moj već sad ima te neke naznake, kuži sve, ali još nije spreman na neke činjenice.
svaki, ali baš svaki roditelj od bliže i dalje rodbine, prijatelja ili poznanika dobije izvjesnu količinu idiotskih komentara.zaboli, ali to je tako. nekad ljudi naprosto ne razmišljaju pa bubnu.
to je potpuno beznačajno za odnos roditelja s djetetom.
rođenje je početak puta kao i usvajanje. put je to sa usponima i padovima, sa srećom i tugom, sa mirom i ljutnjom... da, ljubav je sve to.
svako dobro vam želim a jednom meni dragom paru želim da ih pronađe njihovo dijete! (pa makar svaki dan čuli kakvu glupost)
Martta i Butterfly, pa nema me nekoliko tjedana na forumu i toliko toga sam propustila! Ja vrištim od sreće jer vidim da ste posvojile, a niste nas upoznale s detaljima. Pišite nam, otvorite svoje teme i pišite nam kako ste uspjele. Mi čekamo dvije godine, zovemo centre i ništa...sad mi treba malo motivacije da se ponovno pokrenemo...da ne izgubimo vjeru i nadu. a sad uživajte, zaslužile ste!
špelkica lijepo vas je citati kako ste proveli godinu, a i piskenje u krevet nije nesto strasno, bitno da on to ne vidi kao problem i da mu ne narusava samopouzdanje, ako je psiholosko onda bi mozda bolja priprema na stresne situacije pomogla, al tesko je zaviriti u te male glavice, pa vjerujem da ni vi uvijek ne znate sto bi sve njemu moglo prestaviti stres.. ubrzo ce te i to rjesiti
Drage posvojiteljice, nedavno su mi dvije posvojene majke rekle kako je najbolje nakon posvajanja ostaviti posao i ostati kod kuće, jer posvojenom djetetu treba puno više pažnje nego biološkom. Kakva su vaša iskustva? Jeste li zaista prestale raditi?
Jelena, neznam kako si mislila ostati kod kuće, zauvjek ili prvo vrijeme? Zauvjek ostati kod kuće po meni nije potrebno, normalno je za očekivati da če se i posvojeno djete razvijati ići u vrtić, u školu i družiti se s prijateljima i da mu mama neće biti potrebna 24 sata (ovdje ne govorim o nama već općenito).
Prve dvije tri godine ostati kod kuće bi svakome preporučila ko je u mogućnosti.
A da su posvojenoj djeca trba više pažnje tj. da su zahtjevnija od biološke ne bih mogla paušalno potvrditi. Ima i biološke djece koja nisu najbolje sa zdravljem imaju poteškoča u razvoju ili su jednostavno sama posebi zahtjevna i zahtjevaju dodatnu pažnju i posvojene djece koja nisu toliko zahtjevna. I naravno i obratno.
Da neduljim, ja bih preporučila, u svakom slučaju ostajanje kod kuće ali ne zauvjek.
I odgovor na zadnje pitanje: ne nisam prestala raditi zauvjek ali sam prve dvije godine bila sa djetetom doma jer sam koristila roditeljski dopust.
Pa mislila sam skroz. Za tebe čak i znam, čitala sam i forum i knjigu
Nisam sigurna je li naše društvo u RH kompliciranije od njemačkog po tom pitanju (kao što je po gotovo svim drugim pitanjima). Koliko sam shvatila mi možemo najviše 14 mjeseci kombinirano tata+mama uzeti. (Pitam iako je zec u šumi
Inače sam istog razmišljanja kao ti.
Posljednje uređivanje od Jelena : 27.01.2015. at 16:30
Pod kompliciranije društvo misliim - nema baš podrške.
Jelena
Da po tom pitanju bih se složila da je ovdje nešto lakše. Po njemačkom zakonu posvajatelj ima pravo na TRI godine roditeljskog dopusta do djetetove sedme godine. Žao mi je što je u Hrvatskoj dopust tako malo.
Ne mislim da treba ostaviti posao. Svakako se treba prilagoditi djetetu, ali to ovisi o dobi, okolnostima i djetetovim potrebama. Ja sam prije radila od jutra do sutra, dva posla, jer me to strašno veselilo. Nakon dopusta sam jedan posao koji mi je bio recimo to tako izazovniji i priznatiji, ali je bio bez radnog vremena i tražio puno kućnog rada, ostavila jer sam vidjela da ce s djetetom biti puno posla. Sadasnji posao mi ostavlja vise vremena, a dijete koje je veće trazi i dalje puno angazmana.
Ja sam u vrijeme posvajanja bila nezaposlena pa sam provela s malcem par mjeseci doma. Pošto je on u trenutku posvajanja bio već veće dijete koje traži i igru vršnjaka, mi smo ga upisali u vrtić (dobro je prošlo), a ja sam radila nekoliko sati na dan. To je zapravo i meni trebalo bilo u profesionalnom/novčanom pogledu i željela sam imati više elana za dijete i njegove potrebe. Ima majki koje žele ostati doma i odgajati dijete, ima onih koje žele raditi i odgajati, bitno je da je žena zadovoljna i da dijete nije zakinuto (da se ne shvatimo pogrešno). Istina je da posvojeno dijete traži više angažmana i više pažnje, ali ne moraš sve ti, tu su i očevi, bake, djedovi, rodbina, itd...
Vjerojatno prvih dana, mjeseci (ili cak godina ?)kolicina angazmana je veca , ali kasnije to ovisi i o djetetu .
Da li ima neke poteskoce u razvoju ili ucenju ... I tako . Ne nuzno vezano uz posvojenje kao proces.
Nemam iskustva sa posvojenjem, samo pisem iz cipela roditelja sa dvoje djece koja zahtjevaju dodatni angaziranost.
Posljednje uređivanje od sirius : 28.01.2015. at 07:47
"Zauvijek" je jako dugi pojam . Niti ja koja sam doma sa djecom 7 godina necu kod kuce ostati zauvijek. Vrlo je izgledno da cu uskoro ponovo raditi.
Cure, hvala! To sto pisete podudara se s mojim razmisljanjima. Drago mi je da je i "s terena" takav odgovor. Nisam mogla zanemariti misljenje pravih posvojenih mama, malo sam se zamislila. Mislim da je njihov stav uredu ako si to mozes priustiti, prvenstveno financijski. Ali i zanimanja su razlicita. Meni se cini da ispadnem 3-4 godine iz sustava da bih jako tesko dobila ponovo posao, al nikad ne znas.
kad nam je dosla prva curica, bila je beba i ja sam imala pravo na 12 mj dopusta (6+6), no medutim, kad je doslo vrijeme da se vratim na posao, bilo je gotovo neizvedivo, ona je bila jako vezana, da smo taman usli u fazu kad joj nisam smjela se maknuti iz videokruga a ona bi neutjesno plakala, i nasa odluka je bila da ja uzmem neplaceni tj mirovanje radnog odnosa do djetetove 3g (bilo je natezanja sa poslodavcem ), upisali smo je sa 2,5g u vrtic i tako islo je tesko ali sada jednostavno nije bilo drugog izbora, ali nam je onda dosla seka i ja sam opet nastavila sa dopustom i trenutno sam na produzenoj njegi, posto seka ima poteskoce u razvoju... starija ide nakon godine pauze u vrtic i tek je sad spremna na odvajanje od mene, a seka obozava djecicu i po njezinom sam vec nakon par mj mogla ici raditi... eto, sve ovisi od situacije i mislim da ces najbolje odluciti u hodu...
sretno!
špelkica, i moja mala susjeda (2 godine) se doslovce baca na pod ako se mama i tata zagrle, odnosno njen Tata treba samo nju grliti i ljubiti i nikoga više
AriMari, čitam tvoje iskustvo sa zanimanjem jer i moje dijete je beba i zaista nisam znala da mogu koristiti nakon tih 6+6 mjeseci i neplaćeni do njene 3 godine? ako sam te dobro razumjela? to bi bilo najbolje rješenje za moje vrlo nježno i hipersenzibilno dijete.
moje dijete je dosta zahtjevno glede pažnje, netko uvijek mora biti kraj nje jer inače plač i suze, a najbolje je kada je bar dvije osobe koje pričaju a jedna ju drži u krilu
Drage mame, ja se javljam samo da vam kažem kako vam je ipak dobro s tim dopustomJelena
Da po tom pitanju bih se složila da je ovdje nešto lakše. Po njemačkom zakonu posvajatelj ima pravo na TRI godine roditeljskog dopusta do djetetove sedme godine. Žao mi je što je u Hrvatskoj dopust tako malo.
Inače, zakon je vrlo nakaradan. Ustvari majka ima jednako pravo kao i biološka u BiH, a to je dopust za vrijeme prve godine djetetova života, TO ZNAČI NIKAKO, jer nema šanse da usvojiš dijete prije 6. mj. njegova života, pa dok ti prođe adaptacijski period od 6 mjeseci, prođe ta prva godina. Eto drage moje... moj sinčić je sada prvačić
magda,pozdrav Sarajevu (od blata i snega
Nije da se time tješim kad je kod nas sve naopako, al Bosna je zbilja zemlja-kaos.
martta, ja sam koristila mirovanje do djetetove 3g i to je bilo moje pravo za koje me poslodavac nije mogao zakinut, pokusao je, ali smo uzeli odvjetnika koji je napisao pismo upravi sa svim clancima u kojima stoji da mi on to ne moze osporiti ( i to ne kosta puno, tj odvjetnik da to napise i posalje nije neka cifra, a vrjedilo je) ali je bitno da obavijestis poslodavca da to zelis koristiti najmanje 30 dana prije isteka dopusta.
ajme magda
AriMari, hvala ti na info!
magda, doista neshvatljivo?!
Mislim da je gotovo nužno za posvojenu djecu ostati doma barem godinu dana, ili eventualno raditi par sati dnevno. puno dijete treba nadoknaditi, stvoriti vezu, povezanost. I nema veze s godinama. Financije su važna stavka svima, ali ako se može ikako preživjeti, makar imali samo najnužnije, isplati se.
Kad sam dobila prvo dijete, bila sam tri mjeseca s njim stalno, onda sam počela raditi 2-3 sata dnevno popodne a on je tad ostajao s tatom ili tetom koju je jako volio. Kad je stigla kćer, nastavili smo u istom ritmu, i poslije i treći sin. Onnije bio tip za vrtić i mogla sam to poštovati pa je krenuo tek s 4,5 kad je bio spreman i sad voli vrtić. Meni je tih 2 ili max. 3 sata izvan kuće puno značilo i psihički, a bome i financijski ali sam do neba sretna što toliko vremena provoim s djecom i mogu njih razvažati na sve vježbe koje im trebaju, treninge, vrtiće, školu.
Posvojena djeca češće imaju neke zaostatke u razvoju ili sl. pa je često potreban logoped, defektolog , fizioterapeut, ili više pregleda a to je nemoguće logistički izvesti ako oba roditelja rade puno radno vrijeme.
Svaka obitelj, djeca i roditelji su drugačiji i ne vrijedi sve za svakoga, ali vrijeme provedeno s djecom je nezamjenjivo, jer time dobivaju poruku da su važni i vrijedni vremena i pažnje. ne vjerujem u kvalitetno roditeljstvo 2 sata dnevno.
Jako mi je žao kad neki roditelji sve to razumiju i žele ali nemaju potpore države i sustava da to pruže djeci i kad se dobivaju crkavice na dopustima.
Ivanas, meni je to sto pišeš potpuno jasno. I žao mi je da roditeljski dopust u BiH nije moguc.
Kad bismo postali roditelji, mi bismo ostali 14 mjeseci kod kuce 7+7. Al vjerojatno ne "zauvijek". Iako - nikad ne reci "nikad".
Ma nema ni potrebe "zauvijek". To s dopustom u BIH je stvarno prejadno. Ne bi da se posvajaju tisuće djece pa da bi to bilo teško za proračun. Ma posložiti će se sve, kad nešto čovjek iz srca želi, i zna da je tako ispravno, sve se dogodi u tom pravcu. Kad pronadete svoje dijete sve će se posložiti. Sretno
Zablude oko posvojenja postoje ne samo kod "normalnih smrtnika" već i kod intelektualni osoba od kojih to možda manje očekujemo pa nas valjda to još više izbaci iz takta.
Princeza je bolesna, imala je toliko visoku temperaturu da je završila na klinici. Mlada doktorica prima princezu i postavlja pitanja o anamnezi, od kad ima temperaturu koliko visoku, dali je i ranije već dobivala tako visoku temperaturu ili je ovo prvi put i sl. Poslije toga slijede pitanja tipa koliko je visoka teška itd. I naravno neizbježna pitanja dali je prijevremeno rođena i kako je protekla trudnoća dali sam pušili i pila u trudnoći....A tako znači posvojena! Dali imate kontak sa biološkim roditeljima...ne nemate, znači SAMO vi imate skrbništvo za njukao kad bi imala kontak s biološkim roditeljima mi bi smo djelili skrbništvo ili šta.
Vidim ja da frau nema pojma o posvojenju ali nemam snage u takvoj situaciji ispravljati krive Drine. Ali kad sam ja pomislila da je najgore već prošlo, slijedi neizbježno: dali imate i svoje djece
To pitanje me je toliko izbacilo iz takta da sam svu svoju ljutnju progutala i vrlo ljubaznim glasom je upitala dali je to pitanje postavila iz čiste radoznalosti ili če moj odgovor na njeno pitanje Princezi spustiti temperaturu na bar 39. Ako je ovo prvo u pitanju stvarno nije u redu da u ovakvoj situaciji želite zadovoljiti svoju radoznalost a ako je ovo drugo u pitanju evo ču vam odgovoriti, ne nemamo VIŠE svoje vlasite djece samo NJU.
Onda sam je upitala dali može princezi sad izmjeriti temperaturu da vidim jel joj moj odgovor pomogao.
Doktorica me je samo na tren pogledala i vrlo tiho izgovorila, izvinite.
Uf kako sam bila ljuta. I nakon petnaest godina posvojiteljskog staza ovakva pitanja me izbace iz takta .
Zablude i predrasude....nikad neumiru.
Davina kako si je majstorski sprasila
Davina, pratim Vas i Princezu i svaki puta me iznova zadivljujete!
I imala se gospoda i cega posramiti!
Što mislite o ovom članku?
http://www.jutarnji.hr/akcija-doma-z...isana/1304430/
Sve što može pomoći bržem posvajanju djece podržavam.
Ljudi malo romantično gledaju na posvojenje pa onda ova ideja o posvojenju troje djece može dobro zvučati, ali treba dobro promisliti ima li se kapaciteta za to jer samo ljubav nije dovoljna, kako se često čuje, treba i velika samoedukacija. Troje djece koja su zahtjevna, živahna i s razvojnim poremećajima - to je kao onaj topic o zahtjevnoj djeci pa svako puta 3. Za tri logopeda, tri defektologa, tri psihologa. Za tri adhda-a, tri poremećaja pažnje, tri disleksije.....itd, itd.
Ima posvojitelja koji to mogu, koji imaju prostor, novaca za život u kojem vjerojatno samo jedan roditelj radi (jer drugi teško može uz troje nove, male djece), vremena i novaca za silne terapeute i to u hrvatskim uvjetima (!) i što je najvažnije puno strpljenja i živaca za sve to "ishendlati". Znam jednu mamu i znam da nije nimalo lako. Može li jedna obitelj izdržati troje djece s posebnim potrebama?
Iskreno (možda je to nekome i hereza, ne znam) skoro pa bih rekla da je i pomalo upitno inzistirati i toliko dugo vremena čekati da se stvore posvojitelji za troje djece odjednom. Naravno, odlično ako ima kandidata, naravno da je dobro da djeca budu zajedno, ali ako nema, što onda - koliko dugo čekati? Je li veća šteta razdvojiti djecu ili da zajedno čekaju u ustanovi? Teška su to pitanja.
Posljednje uređivanje od čokolada : 28.02.2015. at 17:57
Samo da napomenem da moja skepsa počiva i na iskustvu imanja djeteta s adhd-om čija se "zahtjevnost" utrostručuje odlaskom u školu, ne mogu uopće zamisliti da imam troje takve djece, biološke, posvojene, uopće to sad nije bitno.
Istina, u članku se spominju planovi oko podrške posvojiteljskim obiteljima kroz terapeutski rad sa stručnjacima što je nasušna potreba, ali kako to kod nas ide i kojom se brzinom realizira, tko zna kad će zaživjeti.
cokolada slažem se s tobom al ja nisam skuzila da sve tri curice imaju dijagnozu.
Meni se ovakav pristup s objavom profila cini ok.
kolko piše nemaju dijagnoze samo su vesele i živahne
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
