-
Da, veliki dečko, ali još uvijek mamina mrvica i maza! Trebao je ići već ove godine u školu, ali smo odgodili jer uz sve što je prošao, nije bio spreman. Naravno da smo se zaljubili u njega i bake i dede ga obožavaju (jedini im je unuk), ali i da nije prošlo bez poteškoća i da se vidi razlika u ponašanju (teže se prilagođava, teže sklapa prijateljstva, nesigurnost, ljubomora) ako usporedim sa vršnjacima. Ali stvarno se trudim ne pokušavati uspoređivati i pristupitu mu individualno, tj nastojati ga razumjeti i ne imati nerealne ciljeve. Da, mučimo muku s povremenim noćnim i dnevnim nekontroliranim mokrenjem i sve smo probali, jednostavno je psihološki i naravno, nismo mu stavili pelene i sl. Jednostavno ga tjeramo na wc, po noći ga nosimo da ide piškit, brinemo dosta s obzirom na njegove godine. Zna se sam obući, sam spakirati, jesti s vilicom i nožem, pisati, sve zna sam, ali se zaželi da ga mama okupa, odjene, da gleda s njim crtić, uglavnom puno pažnje. Sjećam se da sam i ja kao dijete bila jako željna pažnje i to mi je pomoglo da izgradim prisan odnos s roditeljima. Ima tu i ljubomore, "skače" kad se mama i tata zagrle, nedajbože poljube.Ide u vrtić već god dana, sad je predškolac, u vrtiću ima super tetu, jako se potrudila oko njega, ima neke nove prijatelje, pleše folklor, veliki je zabavljač, plesač, ...Već sam zaboravila kak je to biti "ne mama".
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma