 |
|||
već dugo planiram staviti kaljeno staklo,Angie75 prvotno napisa
Zato ja imam staklo na zidu kuhinje, a ne pločice, jer sam znala da mi ih se neće dati ribati.
No, nije mi palo na pamet da mi se neće dati ribati ni staklo
bar iznad ploče za kuhanje.
znači i to je problem
mene nervira stol u trpezariji.
kako tko stigne kući, tako po njemu i stolcima oko njega odlaže: novčanik, naočale za čitanje, naočale sunčane, ključ od auta, ključ od stana, mobitel, mobitel, mobitel, jakna, jakna, jakna, torbica, letak iz poštanskog, poštu, fasciklu ... itd.
nakon što obavim prvi val poslova, onda prijeđem još 1 kilometar raščišćavajući taj stol i stolce.
Adio Mare, jesi ti mm
ko da njega slušam kako se žali!
a ja obožavam odložiti torbu na stol čim uđem u stan, taman mi je desno pri ruci
ne odlaži stvari niti sekundu: privremeno rješenje obično ostane trajno!
ma odložim i ja, ali jedino meni kasnije smeta toliko da pospremim na mjesto.
Eh, svatko ima tako neki kutak... Kod nas nije stol, ali je ormarić za cipele u predsoblju (gore stoji fiksni telefon, a još se nađe: kape, rukavice, ključevi, novčanici, sitan novac, mobiteli, note, ostaci sendviča, pristigla pošta). Znači, dobro je da je to relativno mali prostor, jer moglo bi biti i gore da je veći, he he he...
CIpele - imam šareni tepih krparu na kojem bi trebale biti sve koje nisu u ormariću, ali često ih bude i okolo. Nije čudo, jedne su 46, jedne 45 i dvoje 40 (računam i svoje).
Ali da se sklonim s topica i vratim na nešto stvarno bitno: Mužu moje kolegice nedavno je dijagnosticirana maligna bolest. Mislite da ih brine prašina i nered u kući? To nas brine i oko toga drvimo kad nemamo većih briga. U skladu s tim, ja sam zahvalna da se mogu uzrujavati SAMO oko razbacanih stvari na ormariću za cipele. Djeca uče dobro, imamo koliko nam treba, svi smo višemanje zdravi, gerijatrija nam je na nogama itd. a nema nekih većih problema s kojima bi trli glavu. Živjelo čišćenje i dajbog da mi to bude jedna od većih briga i dalje. To samo znači da je sve ostalo ok.
Koliko ja vidim, ovdje ima vise onih kojima stambeni prostor nije kao iz casopisa i to je dobro. Pa jbm! Radi puno radno vrijeme, kuhaj zdravo i redovno, cisti svaki dan, posveti se djeci, posveti se sebi (duhovno i fizicki), budi super dotjerana, frizura mora pasat, izrast je fuj, vodi djecu na izvanskolske aktivnosti i sve to svaki dan uz manje jednoga ili vise drugoga! Pa da puknes!
Ja sam trenutno na pola radnog vremena, pa stignem dio ovog gore, a dio mi se i neda. Al uskoro idem na puno radno vrijeme i sve me panika hvata.
Ovako kad vas citam, divim se mnogima i pitam se odakle vam energije i volje. Ja sam sa 22 godine iz Zagreba odselila u Bec. Prva stvar koje me je odusevila bila je ta da se ovdje ne mora izgledati kao da si sisao s modne piste, mozes bukvalno izgledati kako hoces. Mozda se sad netko nece sloziti, al ja sam u Zagrebu osjecala taj pritisak – mora se biti dotjeran, imati fine krpice i boze sacuvaj debljine+ ostali statusni simboli.
Sad sam u relativnom zenu po tom pitanju.
A sto se tice ciscenja i urednosti, tu sam neki prosjek i to nije bas neka od tema kojoj bi sad posvetila citav esej, al ono sto mi je bitno je da ne osjecam pritisak...to neko drustvom uvjetovano moranje.
Oko mene ima toliko razlicitih stilova vodjenja kucanstava – od „apoteke“ do „svinjca“, pa ni po tom pitanju na osjecam pritisak da nesto „mora biti“ i da tu normu moram, kako god znam, ispuniti. Ovdje kao da svatko stoji iza onoga sto je. Tako sam dosla kod kolegice s faksa kod koje vlada kreativni nered, prasina u lopticama po podu i macjih dlaka da se onesvjestis. Bas ju boli briga, ona ima pametnija posla.
Druga kolegica je jos gora. Zena je sva alternativna, uziva u zivotu na njen nacin. A to znaci da nece spremit kuhinju nikad pa ni tad. Zeli da joj pas bude sretan, pa joj dozvoli da glodje komade drveta po stanu i to tako onda i ostane, jer pas glodje drvo svaki dan – cemu cistiti. Ona je u zenu.
Ne kazem da se ja osjecam iznimno ugodno u tim prostorima, ali volim tu odsutnost moranja koju vidim oko sebe, stila "ja cu ovako, a ti kako hoces, tvoja stvar!
zato ja uvijek mužu kažem da on postavi stol
ja to ne radim. nisam inače cjepidlaka, ali za stvari koje me nerivraju, ne koristim privremena rješenja. ključ vratim u torbu, račun u kutiju u hodniku (gdje i stoje pa mi nije jasno kako on uspije unijeti račun u trpezariju :roll), kovanice gdje vidim uzimam sebi :D
Ni nalik!Znači li to da vi koje ste u zenu to ne radite? Oblačite prljavu robu i sebi i djeci, jedete iz prljavog suđa, kupate se u prljavoj kupaoni, sjedite na prljavoj školjci? Prosvijetlite me, i ja bih bila zen
Iliti, ništa od navedenog. Roba je čista (osim stolnjaka, imam osjećaj da su uflekani onog trenutka kad ih izvadim iz ormara i to ajvarom il crnim vinom po mogućnosti), suđe pere suđerica, stavlja i vadi tko dobije zadatak, ponekad se neka tepsija vuče 2 dana kraj sudopera prije negoli netko poklekne i opere, kupatila se peru redovno. Ponekad, kako pikula lijepo reče, u osvetničkom pohodu, a ponekad usput i neosjetno. Prašina me ne dira na način da ću ju vidjet, al ako ju nemam namjeru, želju ili volju tada brisati, nema te sile koje bi me natjerala da o tome razmišljam kao o nečemu što sam morala ili trebala učiniti.
Otkad više radim s klijentima naslušala sam se tih priča koje BB spominje, krene lagano i usput, kako ti čistiš ovo ili ono, a završi u PP prezentaciji doktorske teme o skidanju fleka s gaća iliti mudanti. Na kraju sam zaključila vrlo nekorektne stvari o osobama koje su toliko fokusirane na čistoću i čišćenje. I slažem se s BB da je dosta te slike ulizanog i ulaštenog kućanstva. A slažem se i s Peterlin da je puno bolje razviti djelotvorne strategije kako učiniti prostor čistim uz što manje rade. Hoću reći, njegujem inženjerski pristup (čitaj: lijeni).
pa marta kolegica i ja na poslu smo ponosne sto smo inzenjeri, jer zbilja ne kompliciramo, za sve koje kompliciraju sumnjamo da su inzenjeri, prije su profesorski smjer ili tako nesto slicno
i da govorimo si da ja to tako radim kao pravi inzenjer jer sam lijena
Sjećam se da je nama na faksu, tadašnji dekan (ili prodekan, ne sjećam se više) rekao u uvodnom predavanju "pravi inženjer je lijen i uvijek razmišlja o tome kako se riješiti posla što elegantnije".
jos da i za vjezbanje smislim kako uskladiti ljenost i efikasnost
ajmo natrag na temu, pa nećemo valjda i na ovoj o čišćenju i spremanju.
To i mm tvrdi, da je lijenost udruzena s inteligencijom glavni pokretac....Sjećam se da je nama na faksu, tadašnji dekan (ili prodekan, ne sjećam se više) rekao u uvodnom predavanju "pravi inženjer je lijen i uvijek razmišlja o tome kako se riješiti posla što elegantnije".
Ja uopce ne koristim stolnjake, ne vidim svrhu, stol obrisem prije i poslije jela. Moja mama je inzistirala da mi kupi stolnjak tako da imam jedan stolnjak koji stavljam za "svecane" prigode, odnosno kad mi dolazi svekrva
Pa koliko vidim, sve radimo isto, samo sto ja nisam zen, volim da je cisto, a imam dojam da konstantno samo "gasim pozare" po kuci.
Ja sam živi primjer baš za to. MM isto. I da - oboje iz inženjerskog jata.jos da i za vjezbanje smislim kako uskladiti ljenost i efikasnost
Kad se rodio moj mlađi, mm nije kupio nikakvo zlato nego suđericu! Kasnije je došla mikrovalna. Nedavno je došao mali štapni usisavač za čišćenje kroz tjedan, da ne izvlačimo zvijer s vodenim filterom za svaku mrvicu.
Vječito preuređujemo stan, malo pomalo
- pvc stolarija mi je glavu spasila višesatnog pranja prozora, a i omogućila da moja djeca to polako preuzimaju
- kombinirana vešmašina-sušilica me spasila višesatnog peglanja
- preuređena kuhinja sa zajedničkom radnom plohom me spasila čišćenja smeća koje je popadalo između elemenata
- mala ledenica me spasila ružne navike skladištenja prevelike količine hrane, mali frižider isto
- udomljavanje štrikaće mašine me spasilo uzaludne nade da ću je ikada koristiti
- povremeno krečenje stana me pritjera odbaciti viškove stvari
- nova kuhinja me pritjerala da se riješim viška posuđa, a vanjske plohe visokog sjaja su idealne za čišćenje
- kod zadnjeg preuređenja podova tražila sam da mi izniveliraju pragove (još nisam nabavila onaj robotski usisavač, ali kanim) i da nam povuku kabele (kabelska, telefon) kroz kanalicu ispod parketa - spas!
Uvijek ima još toga što bi se dalo napraviti, ali nama je to zabavno i odavno već obiteljski projekti.
Sudjelujem na forumu već godinama, i sada javno želim odati priznanje Peterlin, jer sam maločas pročitala najpametniju stvar ikada.... staviti pleh do štednjaka i onda njega prati. U mom svijetu ovo je za Nobel.
Mislim da sve mi čistimo ono što nam je bitno, ja recimo perem pod u boravku svaki dan, a štednjak jednom tjedno. I ne osjećam se robom kuće, niti da je sve na meni. Kako sam to postigla, pa prirodno sam neredna žena koja je slučajno nakon jednog propalog braka naišla na muža čistunca. A ja ovakva neredna, čak i nisam nešto posebno zahvalna na tome. Život je jednostavno nepravedan.
Inače, držim instrukcije pa sam u kontaktu s većim brojem srednjoškolaca i uistinu mislim da većina ljudi svoju djecu smatra nesposobnijima nego li to jesu. I tako radi mnoge stvari koje bi djeca mogla sama. Iz želje da ih ne opterećuju, bar na početku, a kasnije iz nemogućnosti da promijene stanje. I vjerujem da je to pogrešno, ne samo jer je roditeljima tako teže, već jer djeca nemaju priliku odrasti. Jasno mi je da ima onih koji ne žele da se djeca bave kućanstvom, kao bb, i te razumijem, ali one koji kukaju nad tim kakva su im djeca, ne razumijem. Ili promijeni vlastita očekivanja od djece, ili prestani raditi sve sam. Baš mi se čini glupo biti godinama nezadovoljan najbližim ljudima na svijetu i ne mijenjati ništa.
Posljednje uređivanje od casa : 15.01.2015. at 12:39
de, pliz, pojasni što točno s ovim, mislim da nisam pohvatala.
ja imam prozor iza šparheta, a iznad element malo viši, ali ne toliko da može bit zmazanZato ja imam staklo na zidu kuhinje, a ne pločice, jer sam znala da mi ih se neće dati ribati.
No, nije mi palo na pamet da mi se neće dati ribati ni staklo
Pleh staviš okomito na radnu plohu između štednjaka i zida (da ne šprica po pločicama već po njemu).
Ja za istu svrhu koristim komad debljeg stakla izrezanog po mjeri.
i gdje držite onda taj pleh ili staklo do slijedećeg kuhanja?
Ne mičem ga. Tamo stoji. Odabran je tako da bude u skladu s kuhinjom. Prednost je samo utoliko što pločice ne mogu skinuti i staviti u suđericu ili u sudoper, a pleh mogu. Ali imam i ladicu ispod pećnice gdje bi to moglo stajati da ga sklanjam.
Ja imam stolnjake jer mi se na ikea stolovima pojao lak od brisanja, pa su stolnjaci vatrogasna mjera do trenutka kad će se stolovi prelakirati. A stolnjake imam jer me majka opskrbila mirazom u vidu kubnog metra što krpa što stolnjaka što posteljine...
Nego taj zen, postoji šansa da ga dostigneš. Ako mene više ne diraju neke stvari u vezi mojih svekija i moje djece, vjerujam da i ti možeš doći u stanje da pospremiš samo ako ti to u tom trenutnku odgovara i da budes s tim zadovoljna.
Pa ne odgovara mi(nam) nikad, u tome je poanta, uvijek je svima ljepše radit nešto drugo. A s obzirom da se neke stvari moraju raditi na redovitoj bazi inače nećemo imati što obući, jesti niti iz čega jesti, moram(o) se natjeravati kad tad da to radimo više manje svaki dan..I opet ode zen u kupus.
I možete me sad uvjeravati da ste vi sve zen i uopće ne čistite jer je to nebitno, ali mene sve ovo podsjeća na one frajerske spike iz škole i s faksa kad bi svi prije ispita govorili kako ništa nisu učili, a svi na kraju sve znaju...ma jelte
Ja sam na ovu temu samo htjela reći da smatram da postoji minimum kućanskih poslova koji oduzimaju stanovitu količinu vremena i da smatram da se trebaju podijeliti unutar cijele obitelji, pa i djece, sukladno uzrastu, i da im zbog toga neće pasti kruna s glave, dapače, mislim da su i to vrijedna iskustva koja oblikuju osobu. I malo me nerviraju ove tendencije da se odmah krene u drugu krajnost, pa to je sve pretjerano čišćenje, to je sve okp, to je sve analno, kuća sterilna, ko iz časopisa....Nije, nego ste vi neuredne
hmm, ne znam
u principu, u kuhinji imaš nešto što ti stalno stoji pošpricano hranom, sad da li pleh ili pločice meni se čini svejedno.
ili ti nešto svakodnevno zauzima fajn mjesta u perilici.
Kod mene: staklo se puno brže i lakše čisti nego pločice i fuge (bolje da ne kažem kakve pločice i fuge imamo).
Nije stalno pošpricano. Stoji tamo i koristi se kad zatreba (kao pladanj ako treba, kao pleh za pečenje ako treba... razno) a inače ima funkciju čuvanja pločica. Ali kad je pošpricano, stavim ga u sudoper, isperem, eventualno obrišem i vratim na mjesto. Perem u suđerici nakon akcija "zimnica", "lignje" i sličnih. Nije to zbog mene, to je zbog ostalih ukućana, da ih ne tlačim stalnim opominjanjem "nemoj da ti špricaju te pljeskavice"....hmm, ne znam
u principu, u kuhinji imaš nešto što ti stalno stoji pošpricano hranom, sad da li pleh ili pločice meni se čini svejedno.
ili ti nešto svakodnevno zauzima fajn mjesta u perilici.
ni ja nisam zen u kaosu niti mogu ignorirati, na žalost.
znam da me/nas to sve čeka kad tad, neće doći ni susjeda ni teta koja čisti pa uglavnom napravimo šta imamo, pa se onda zamajavamo.
ima dana kad mi se neee daaaaaaa i poslušam se tada, ali to ne traje dulje nego što si mogu priuštiti.
jel mi zivimo isti zivot?
hoćeš reći da tebi nije lijeno prati taj pleh i ne radiš to s plehom zbog toga, nego, zapravo "čuvaš" pločice?
aha, pa tako reci.
mislim, nisam baš ubrala prednosti pa sam zato pilala
jer, koliko ti treba da opereš pleh, toliko ti treba da opereš pločice.
meni je pranje pločica stvarno jedan usputan posao bez ikakvog ribanja.
Imaš pravo. Ali to je navika iz nekog drugog života (stare kuhinje, s drugačijom geometrijom, bez cjelovite radne ploče kad mi je to zaista trebalo) iako mi je i sad lakše riješiti pleh nego se zamajavati s fugama (pločice su ok, s fugama nisam baš zadovoljna, preširoke su).hoćeš reći da tebi nije lijeno prati taj pleh i ne radiš to s plehom zbog toga, nego, zapravo "čuvaš" pločice?
aha, pa tako reci.
mislim, nisam baš ubrala prednosti pa sam zato pilala
jer, koliko ti treba da opereš pleh, toliko ti treba da opereš pločice.
meni je pranje pločica stvarno jedan usputan posao bez ikakvog ribanja.
Nije bit pleh ili staklo ili bilo kaj. Bit stvari (na koju sam jedva sebe prisilila) je očistiti odmah, uz što manje truda, čim flekovi nastanu. Ne uspijem uvijek ni sama, a o djeci koja tek uče kuhati da i ne govorim...pa se tako snalazimo.
Pa, ali taj pleh koji će za koji sat ponosno stajat u mojoj kuhinji, možešodnijet u sudoper i oprat pošteno jednom tjedno, a da pritom ne ideš ko budala sa spužvicom amo tamo od sudopera do štednjaka. A ja svoj mislim držat tu uvijek i mene ne smeta gledat pošpricane pločice, već činjenica da kad ih perem najviše vremena gubim na ovo amo tamo.
I jennifer, naravno da se kućanski poslovi moraju obavljat, ali jednako tako iz mog primjera jasno je da se troje djece neće zarazit nekom opakom bolešću ako se štednjak ne pere nakon svakog obroka. One koje ga peru sklone su mislit da drugačije ne može. Kao ja i tuširanje kupaonice... I onda sebi treba priznat da ja to radim ne jer je prijeko potrebno, već jer me veseli. A nikad mi se ne da prat kupaonicu, ali me zapravo veseli radi potop u ime higijene.
Pa neće se zaraziti, nisam to ni reklaAli ne slažem se da ljudi koji peru štednjak nakon svakog obroka misle da drugačije ne može. Ja ga se trudim obrisati nakon svakog kuhanja iz prostog razloga što mi je lakše to pobrisati odmah na brzinu, nego kada se sve lijepo skori i nataloži za par dana.
pa je, lakše je. al sam isto skužila da ako tako sve spremaš jer je lakše odmah, što i je lakše, onda praktički cijeli dan spremaš. uvijek imaš nešto za na brzinu.
Kako mi nije nikad palo na pamet? Hvala u ime MM koji sad može peći lignje i ćevape kad god hoće
Nisam znala foru stavljanja pleha ispred pločica ..hm.. je l bi mogla onda stavit neku foliju umjesto pleha po pločicama i nakon kuhanja skinem foliju i u smeće..na taj način ne bih ništa prala
Ja isto perem stednjak nakon svakog kuhanja. Cvijeto, nemoj majket, pa nije kao da spremas bas cijeli dan. Ja operem sudoper i obrisem pipu i obrisem stednjak. Meni je to pos normalno, a nisam ni okp-asta, majkemi.
Meni to isto nije problem; nakon slaganja suđa u suđericu deterdžentom prebrišem sudoper, ploču za kuhanje i prođem pločice..svaku večer isto i sve se sjaji na kraju dana..to stvarno ne oduzima puno vremena, 10ak min.
Treba redovno to sve raditi i uopće ne misliti o tim poslićima..više zamaraju misli o tome nego što je to težak posao..
Meni ispred stakla stoji malo veća tacna (imam ideje kao Peterlin, jeeeeee
Mislim da računica vremena stvari koje radimo svaki dan ili više puta dnevno samo brzinski u donosu na one koji te iste stvari rade jednom tjedno ne stoji. Ono, jednostavno ne stoji. Ja svaki dan ujutro prebrišem wc školjku i dasku u 2 minute, a za potpuno pranje mi treba 10 minuta, ako i toliko. Tako je i s tim nesrenim štednjakom, ono nakon svakog obroka minuta, a ja kuham triput dnevno, pa to puta 7 dana, pa stvarno ne znam kad sam štednjak prala 2o minuta. A zašto onda ja svako jutro brišem taj wc? Pa jer mi se gadi, jer ne mogu u vlastitom domu imat prljav wc, jer živim s 4 muškarca, jer... ja tako hoću. Moje racionaliziranje tog pranja je samo racionaliziranje moje potrebe da mi wc bude čist uvijek. Isto sa štednjakom, Tko ga briše nakon svakog jela, ne štedi nikakvo vrijeme, nego voli da mu je štednjak čist.
Jennifer, zarazu sam spominjala jer je ona njačešća racionalizacija.
Pa oni koji misle da može drugačije će onda kad im počne smetat da stalno nešto brišu, prestat brisat. Oni koji misle daa ne može drugačije će svako jutro brisat wc. Razumijem ja da može drugačije, ali ja ne mogu. To je moja poanta.
Lako moguće da vremenska računica i nije nešto, ali ovdje se više radi o tome hoćeš li češće prati, ili rjeđe ribati. Ribanje djeluje baš mrsko, mislim da malo tko voli ribati. Ili možda da, kad treba izbacit nešto iz sebe šta te muči? :D
Ukratko, nikad nisam ribala ni špaher, ni pločice oko njega.
Te poslove koje se odgađanjem pretvaraju u nešto zahtjevno, tipa špaher, špine i slično, obavljam redovito. Pećnica se ne vidi, pa ona malo ostane u zapećku. Ili pećku :D
Sjećate li se vi nekadašnjih štednjaka koji su imali poklopac? Odmah mi je Petrelinin pleh bio asocijacija na njega. Taj se mogao poklopiti pa se nije vidio prljav šparet. Moja mama je uvijek zen pa nije niti čistila, niti poklapala. Taj šparet 30-ak god uz dvije ispravne rinke od 4 je još uvijek na životu kod nas na selu-vikendici. Zato sam ja valjda mamina suprotnost. S godinama me sve manje stvari smeta i sve sam više zen i sve više dijelim poslove s ukućanima.
Ja pobrišem štednjak odmah nakon pečenja. Kod kuhanja mi rijetko kipi jer uvijek uzmem dovoljno velik lonac, a ono što dodam kad zakuha pa nakon toga ne smijem poklopiti, više niti ne poklapam (krumpir, rižu, tijesto...). Nekad sam ribala svaki dan, sad kad se nakupi, nekad mm, kad mu velim, sam ne vidi.
"Veliki" si sami čiste, brišu, usisavaju sobu. Nije idealno, al ne stižem pa sam zadovoljna time. "Male" su još s nama, al uskoro idu u svoju sobu. Za njima ili spremaju veliki ili mi. Kad sam na izdisaju, zakričim i podijelim ratne zadatke. To se desilo sinoć: nakon ručka-večere svatko je odnjeo svoje do sudopera (to radimo uvijek), a kasnije mm dobio zadatak napuniti suđulju, ja sam napunila vešmašinu, Princ je dobio brisanje hodnika, Grofica je brisala stepenice, Kitica je slagala slikovnice i igračke, Mazica ukrasne jastuke i bacala papire od bombona u kantu koje je prije toga trusila s Kiticom. I sve je bilo u 10 min pic-pic, a ja sretno otišla s malima zbavit toaletu, priče za laku noć i utonula u san uz par strana knjige za svoj gušt. MM-u sam rekla da izvadi veš iz vešmašine. U kasne sate je stigao i šapnuo mi: posušio sam ti veš. Što meni? Nama! - uspjela sam u polusnu odvratiti
Kad sam bila u srednjoj školi brisla sam svaki dan prašinu, prala podove, svaki vikend dizala i odmicala krevete da usisam ispod njih, često prala prozore... s godinama sam shvatila da je ljepše prošetati, pročitati knjigu, otići na izlet - to su stvari koje ću pamtiti i koje će me ispuniti... Dok sam bila na porodnom/roditeljskom isto sam toga više stizala sama, manje davala zadatke ukućanima, al moram priznatii radila i nepotrebne stvari. Sad neke svari ne radim, neke reduciram, neke razdijelim.
I ozbiljno mislim da je u obiteljima s više od dvoje djece nekako češće posao oko kuće raspodijeljen. Ne zato što su te majke ljenčuge ili zato što su djeca vrednija, već jednostavno ima puuno više posla a dani su jednako dugi. Onaj tko ima jedno dijete, kao ja 8 godina, uistinu nikad nema potrebu reći: Srećo, iznesi smeće, osim onih situacija išijasa, a onaj tko ima 4, bez puno promišljanja pita: Pa, kako si to stavio sušit? Sad će to trebat peglat? A i djeca nisu sasvim glupa i neosjetljiva, pa vjerujem da vide kad je roditeljima teško, pa pomognu. Ono djeca kojoj se pomaže, pomažu drugima. Naravno, sve ovo načelno i u uvjetima normalnih odnosa u obitelji.
Sad bum zločesta. Je l' ti to ciljaš na svog zakonitog?pa marta kolegica i ja na poslu smo ponosne sto smo inzenjeri, jer zbilja ne kompliciramo, za sve koje kompliciraju sumnjamo da su inzenjeri, prije su profesorski smjer ili tako nesto slicno
i da govorimo si da ja to tako radim kao pravi inzenjer jer sam lijena
Reci kaj hoćeš, al ja tebe smatram izuzetno vrijednom i urednom ženom, koja super kuha, odlično postroji muža i dicu i ima kuću iz časopisa, a gotovo sve delaš sama. Još stigneš vježbati, imati vremena za kulturna događanja, izlete, druženja. Ma ti si izuzetno dobra domaćica i sjajno organizirana žena. Di je ono smajlić koji skida kapu?
bubilo, ti si legenda
ne sto bih ja bila zen kao ti, ja u prevelikom dumbusu i neredu tesko egzistiiram, ali mi je super da ti stojis iza toga sto jesi i prosirujes paletu mogucnosti.
ja se bas ne slazem sa jen, da su ta iskustva kucanskih poslova oblikuju osobu. mogu, ali i ne moraju. to su ono sto je juul rekao, samo tehnike. koje su od obitelji do obitelji razlicite.
bit je bit. a tehnika je tehnika. te se bas ne slazem s tim, sto jen kaze na prijasnjoj strani:
Uostalom sam stajališta da te redovite obaveze u kućanstvu zaista uče puno toga. Uče te odgovornosti, empatiji, strpljenju, organizaciji....Uči te zajedničkom životu, potrebama drugih ljudi i podjeli odgovornosti.
moze biti, ali i ne mora.
recimo sigurno je u onih 700000 sto potpisase onaj vrli referendum bilo i onih sto su ribali kamenac od osme godine. pa eto ni empatija, ni razumijevanje se bas nije razvilo.
na koji nacin ce jedna obitelj se odnositi prema kucanskim poslovima je prilicno individualna. ja se slazem s jen da je kamenac zajednicki, no vidimo da njemu mozes prici kao peterlin i kao bubilo. iz jednostavnog razloga sto je stavi pristup i kucanstvu i poslovima peterlin i bubilo prilicito razlicit.
meni je super kada peterlin oopisuje kako oni zajadno grade vikendicu, kuhaju zimnicu, bojaju stan.
no preduvjet za to je di imas takve zlatne ruka i da to kao roditelj radis.
ja nista od tog gore nabrojenog ne radim ( i ne zato sto bih si bila hoch
a sto se tice tog "hoch" i dragog kvrgica, ne ljubljenje kucanskih poslova ne znaci ni u kom slucaju da neces nesto opeglati kad se mora, niti da ces izigravati divu.
ne ljubljenje kucanskih poslova, znaci u mom slucaju upravo to sto je napisano.
ne volim ih, zaista ih ne volim, ne opustaju me, naporni su mi i besmisleni. radim onoliko koliko moram skupa s muzem i djetetom. i tio je to. u kuhanju uzivam, u ostalim poslovima ne.
kad nismo imali mogucnosti za pomoc, radili smo ih sami, prali, peglali..itd
sada dio delegiramo i tih 6, 7, sati tjedno nam jako doprinose kvaliteti zivota, te u slucaju pogorsanja financija, odrekla bih mnogih drugih stvari prije nego te "zadnje linije obrane"
i to ne samo zato sto mi jako puno radimo , nego i zato sto su te kucanske obaveze meni zaista tlaka. i ne vidim zasto bi bila hoch, ili onakva ili ovakva ako to kazem.
mislim i da sam domacica, da bi o tih poslova bila muka, radila bih, ali bi mi svejedno bila muka.
ja se potpuno slazem, da jedno ne iskljucuje drugu, ni kod odraslih, ni kod djece. poznam dovoljno pametnih, sposobnih , efikasnih i uspjesnih ljudi koji recimo peglanje i slicno dozivljavaju kao relaksaciju.
ali ja eto nisam jedna od njih.
Moja mama je inzistirala da mi kupi stolnjak tako da imam jedan stolnjak koji stavljam za "svecane" prigode, odnosno kad mi dolazi svekrva
Casa, istina živa! Kad nije bilo potrebe, nisam tražila. S vremenom je obitelj rasla, posla sve više, a dan jednako dug. Naprosto imaju svak svoja zaduženja, samostalnija su.
Moji se od neke 5 god. sami tuširaju, peru kose... Netko još do ne znam kojeg razreda osnovne trlja djetetu kosu, raščešljava, suši... I ja ponekad raščešljavam, al sama mora odraditi prvi pokušaj, inače priprijetim šišanjem na nulericu.
Kitica ima 3,5. Dok ja sređujem dvogodišnju Mazicu, ona si sama drži fen i kak-tak posuši. Naravno, kad sam imala jedinče to mi na pamet nije padalo.
Ja sam nekad tako. Sad nema šanse da za ikog i išta. Kupim plastične nalik na prave i samo ih prebrišem (ili MM) nakon jela. Bilo kakav platneni stolnjak bi me doveo do ludila. Ne pada mi na pamet imati ga pa 3x dnevno skidati, prati, peglati. To je uz malu dicu nemoguće! Tko zna, kad porastu, morti ponovo izvučem iz ormara platnene.
Uh, a ja sam sigurna da u nas što ni mrtvi ne bi podržali Željkin referendum ima takvih mali milijun šta bi mrtvi hladni gledali nekog bliskog kako se pati, ma da im ni mišić ne bi zatreperio. Empatija na daleko i na blizu se uopće ne moraju pratiti.
Mislim ja sam se platnenih stolnjaka dugo držala, još nekih par mjeseci nakon trećeg poroda. A onda sam shvatila da je to dosta posla za nešto što mi i nije jako bitno i prešla na plastične. Da mi je bilo bitnije, ne bih prešla. Bitno je samo naći ono što pojedinoj obitelji odgovara. Sudjelovanje u kućanskim dužnostima moje djece bilo bi manje kad bismo imali tetu čistilicu ili kad bismo živjeli u stanu s dovoljnim brojem ormara ili kad bi u blizini bio vrtić s desetosatnim programom. Ali nije nam tako, ili izborom ili stjecajem okolnosti, ali ono najbitnije mi je da nitko od nas nema osjećaj da je rob drugima iako svi radimo niz stvari koje nam se ne rade.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
