Komocija je isto jedna relativna stvar, npr. neke žene komocijom smatraju kad mogu ostaviti dijete baki i izići u dućan, frizeru i sl. a neke komocijom smatraju po noći tutnut cicu u usta i ne moraš se dizati. Lijepo je i jedno i drugo, kaj ne?

Naime, ja sam i nedojilja i dojilja! Kako to?
Pa evo, prvo dijete nisam dojila. Duga priča kako i zašto. Između ostalog, tad to još nije bilo toliko moderno u rodilištima i nitko me nije uputio, a bliskih iskusnih dojilja nisam imala i nisam naučila dojiti. Drugo, ostao mi je komad posteljice i hormoni se nisu posložili... pa je mlijeka nešto došlo ali ne u dovoljnoj količini. Treće, onda kad sam trebala najintenzivnije dojiti da potaknem proizvodnju, moja mala je bila na fototerapiji a ja sam u sobi sama tulila i raspadala se u baby bluesu. Itd.
Da ne duljim, odrasla je na bočici. Jest prtljanje i sve, ali sam točno znala u koliko je sati koliko ml pojela i to mi je bilo orijentir i olakšavajuća okolnost. Dizanje po noći zbog flašice nije dugo trajalo jer je već s 3 mjeseca spavala do 5h ujutro.

Onda sam rodila drugu, a u trudnoći, nekim čudom sam nabasala na internetu na Rodu i progutala svu dostupnu teoriju o dojenju! Bila sam totalni freak! Išla sam svojoj tada sedamdesetogodišnjoj svekrvi objašnjavati zašto ona nije dojila mm-a i zašto joj nije došlo mlijeko I zarekla se ja da ću dojiti dokle god bude išlo... međutim, pljus, moja ljenčinica je spavala i spavala i tako je završila na Rebru s 15 dana na infuziji koja je trebala oprati žuticu... a ja nisam noću mogla ostati s njom! I opet AD, i opet pola pola doma, i tako sam ja nju uspjela zadržati na cici do 5 mjeseci, kad je gdična okrenula glavu od cice. Kasnije sam saznala i azšto - ostala sam trudna, mlijeko je promijenilo okus i nju više nije zanimalo.
Ali zato je treća bila cicoljupka, do 14 mjeseci, četvrta do 21 mjesec a peti još nateže, sad mu je 15 i pol mj. i taj ne bu skoro odustao.
Tako da, koliko sam se po noći dizala za pravljenje bočice, toliko sam se "naspavala" s ostalih četvero s cicom u njihovim čubama, i iskrivila kičmeni stup do početka artroze.

Summa summarum, svaka mama se daje svom djetetu, dojila ili ne. I ono dizanje po bočicu je žrtva za dijete. I financijski je to izdatak. Pa dok naciljaš koje mu nabolje odgovara, od kojeg nema grčeve...
Ista je stvar s dojenjem, kad ima grčeve pa vrtiš film što si jela... a kad izađeš nekud sa sisavcem, moraš dobro promisliti gdje i kako ćeš ga podojiti, da ne slušaš razna dobacivanja.
Mama je mama, svaka radi za dijete ono što misli da je najbolje.