 |
|||
Mozda je ukucavala nesto drugo pa joj youtube ponudio taj pojam? Osobno sam dozivjela hrpu takvih situacija pa gdje nece dijete.
Ne bojim se ja pornjave, to sve vidi u spotovima nasih zena,majki, kraljica. A ako ne pogleda spot, onda je u drustvu totalni luzer ;(
Bojim se djecjeg boolinga, i to u oba smjera.
Inace, i ja sam za razgovor, razgovor i razgovor. No dobro, u kriticnim situacijama postoji i mogucnost zabrane :mgreen:
U pravu si.enela prvotno napisa
Kad sam napisala da nemamo zabrane, to se odnosilo na činjenicu da nemamo nikakav softver ni blokirane pojedine stranice. Jer djeca mogu otići i k susjedu i pogledati kod njega i na drugim mjestima što god žele.
ALI nisam napisala da je korištenje računala, a pogotovo interneta vremenski neograničeno. Jer nije.
Kod nas doma postoje jasne regule oko prioriteta - prvo hrana i higijena, nakon toga školske obveze, nakon toga participacija u kućnim poslovima, nakon toga fizičke aktivnosti i razonoda koja nije vezana uz računalo (kod mog starijeg sina to će biti lemilica, a kod mlađeg rolanje s prijateljima ako im pustim na volju). Tek NAKON što je sve ovo odrađeno, dolazi na red računalo, pa onda i internet. Do sat vremena, vikendom dulje. Nema ŠAmSEda uključe računala ako nisu složene knjige za školu idući dan. I tako je otkad idu u školu. Ne ostane vremena ni prostora za previše zlouporabe.
Doduše, kod nas se računala i internet koriste za dobre svrhe (škola, kultura) ali svjesna sam da ne možemo nadzirati što klinci rade.
Još malo o razgovorima - nekako se trudimo usmjeravati djecu kako mislimo da treba, ali teško ih je obraniti od neprimjerenih sadržaja. Uostalom, kad čovjek uključi tv - zna se dogoditi da usred bijela dana ima ne baš bezazlenih scena (ne mislim tu toliko na seks, koliko na nasilje, oružje i krv - svakodnevna pojava) ali to je možda i tema o društvenim vrijednostima, šira od ovog topica.
da, ovo i je najveća opasnost po mom mišljenju.
i zato mislim da treba virit preko ramena, što kaže peterlin.
razne fejs grupe tipa "tko sve misli da je ta i ta debela", npr.
ili još gore, one tipa vuco i janjetina, il kako već.
sve je to bilo i u naše doba, al s netom dobija jednu drugu dimenziju.
i to im treba osvijestiti.
izostavila si jednu riječ
teško je naći mjeru,
pogotovo s nekim ko planira biti gejmer
i već sad pita kad će dobiti web kameru
jučer je izračunao da bi to moglo biti s 11 godina,
jer sam mu rekla kad bude dovoljno ozbiljan za takve stvari.
protiv sam zabrana, ali za virenje preko ramena i oči na leđima.
ovo prvo mi je <3i već sad pita kad će dobiti web kameru
jučer je izračunao da bi to moglo biti s 11 godina,
jer sam mu rekla kad bude dovoljno ozbiljan za takve stvari.
protiv sam zabrana, ali za virenje preko ramena i oči na leđima.
a zadnju rečenicu potpisujem
ja jako volim internet
obožavam ga kao pojam iz dubine duše i nije mi jasno kako ga ljudi mogu gledat prvenstveno tako negativno
meni je divno što sa mamom koja živi u drugoj zemlji mogu svaki dan proćakulat o tome šta rade djeca i šta su rekli, tko je šta kuhao, o poslu i dnevnim društvenim zbivanjima. i još video call, da vidi djecu i da s njima lijepo popriča.
divno mi je što o nečemu pričamo u autu, i pitamo se koliko Daruvar ima stanovnika i ja to mogu googlat i imamo taj podatak.
Tako da mi je potpuno strana ideja branjenja djeci interneta.
Ali da treba pomno pratit i usmjeravat i da donosi nove izazove, to sigurno.
(inače, da i branim doma, već sam skužila moga, čim mu je jako napeto da se ide igrat baš kod nekog djeteta, a ne sa njim pa gdje god, u pitanju je neka igrica koju taj/ta ima)
A zanima me i nešto konkretno: postoji li mogućnost da na youtubeu blokiram nekog korisnika, da uopće ne vidimo njegove videe? ono ko na fejsu kad nekoga blokiram i on dalje ne postoji za mene ni ja za njega?
Upravo to sam htjela reći kada me, po običaju, cvijeta pretekla
Lako je bilo prijašnjim generacijama "kontrolirati" ponašanja i događanja u susjedstvu, kvartu, pa čak i manjem gradu. Internet je prozor u cijeli svijet, a to je područje teže za upratiti.
Ono što mene puno više brine jest što živim u mjestu u kojem je nekakva roditeljska svijest generalno na niskoj razini, pa je tako posve prihvatljivo poslati maleno dijete sa smartphoneom u školu, roditelji kupuju djeci petarde, plastično oružje i imitiranje nasilja je posve prihvatljivo kao igra, djeca se voze bez AS, daje im se volan u ruke... Mogla bih nabrajati do prekosutra.
Da ne govorim o tome da nemamo niti pedagoga (tj. imamo, ali njihova funkcija je apsolutno nikakva) niti dječjih psihologa, a kamoli da se u društvu i školama razgovara o nasilju među djecom. Pa sjećam se da je naš razred na satu informatike u kabinetu potajno gledao na kompu pornić Pamele Anderson, a nisam baš tako davno izašla iz te škole, i dan danas su isti uvjeti i isti profesor.
Šokirala sam se kada su mi prijateljice koje imaju veću djecu ispričale da one sa učiteljicom kontaktiraju putem privatnog mobitela, sms poruka i facebooka tako da uopće nisu dužne otići na informacije u školu. Možda pretjerujem, ali meni je to za pasti u nesvijest.
Nemam pojma kako svoje dijete zaštititi u takvom društvu, sa takvim vrijednostima.
mamice, koje hrvatsko mjesto nije takvo?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
