Nespavači

[Peterlin]

Imate li kakav savjet ili da se pomirim s time da je to tako.

Moja J. nikada nije bila spavač, od rođenja muku mučimo sa spavanjem. Njoj se nikada ne spava. Na njoj se umor ne primjeti, ona stvarno ne zijeva, ne vidi se onaj umor na licu. Svaku večer se ona svađa samnom s MM, sama sa sobom i na kraju zaspi u suzama jer se njoj ne spava i zašto ona mora spavati svaki dan i zašto ju tjeramo da spava.
Rijetki su dani da zaspe prije 23 sata iako ju spremimo u krevet oko 21.30 - 22.00. Probali smo ići raniije u krevet ali onda je to mrcvarenje po 2 sata. Baca se po krevetu, okreće sto puta, plače, prosvjeduje itd.
U subotu smo ju prvi put pustili da vidimo kad će doći spavati. Bila je budna do 2.30 i nebi još došla spavati da nismo i ja i MM zaspali.
Zato je problem kad se treba ujutro dići za vrtić, onda je naravno umorna jer je to premalo sna, ljuta, nervozna.

Dali je to jednostavno takav bioritam, dali da ju pustim ili da inzistiram na ranijem odlasku u krevet? Imate li i vi takvu djecu i kakav pametan savjet.

Susjećam.... Puno je do bioritma. Imam ja jednog takvog (mlađi sin). Navečer bi mjesečario do sitnih sati, a ujutro bi spavao.

Mi smo davnih godina našli neko kompromisno rješenje - trebalo ga je stavljati spavati PUNO ranije nego si je on mislio i to je djelovalo u vrtićkoj dobi. Nije bio baš nespavač, ali je njegov ritam pomaknut prema večeri. On ima veliku potrebu za snom, ali u drugačije vrijeme nego ja i moj stariji sin. S druge strane, mm je sličniji ovom opisu s mjesečarenjem - kasno navečer budan i bodar, a ujutro bi radije spavao.

Ne odnosi se to samo na spavanje - tako je i s jelom (doručak - samo tekuće, večera - pojeo bi vola). Isto, ako ima testove u školi prvi sat, možemo računati na dosta bodova manje nego ako su vremenski kasnije. Ali unatoč jasnim regulama (kod nas je fajrunt u 21:30, a u 21 se prekidaju sve aktivnosti tipa čitanje, televizija, ostalo) nikad nismo uspjeli u potpunosti preštelati njegov prirodni biološki sat. Godinama nismo gledali tv, pa onda nismo gledali tv nakon večere - slušali smo audio priče, čitali slikovnice i tako - sve neke mirne aktivnosti, ali rezultati nisu bogznakakvi.

Dok je mlađi sin bio vrtićke i rane školske dobi, spašavali su me popodnevni izlasci - šetnje, sport, razno - da se dobro izmori, po mogućnosti vani. Ovo doba godine je užasno - ne možeš van, pun kufer nam je kuće, pa se to odnosi i na spavanje.

Eto - ništa ti pametno nisam rekla.

Kad moj mlađi sin ujutro rano sam od sebe ustane, znam da mu nešto nije dobro (kao jutros - prehlada i kašalj) jer kad je sve u redu, treba ga za noge vući iz kreveta da ne zakasni u školu.

Možda je glupo, ali vodi računa o tome da dijete spava u potpunom mraku, jer inače joj se remeti prirodni ritam melatonina. Možda zato ne može spavati.