U pravu si, tangerina.
I ja sam razmišljala o tome da joj kupim nešto "od zlata" ali zbilja sad nemam. Kao što napisah prije, ne radim, a bivši poslodavac mi duguje nekoliko neisplaćenih plaća tako da živimo od suprugove mirovine i najamnine od stana koji iznajmljujemo.
I nismo mi gladni, ali nemamo sada, momentalno za kupovanje nakita. Sljedeći mjesec treba registrirati auto, a mi ne ulazimo u minuse i ne dižemo kredite za ništa, a pogotovo ne za svakodnevni život.
Mene izluđuje to kolektivno pretjerivanje.
Ja sam se krizmala prije 33 godine. Pokojni Franjo Kuharić je taman postao kardinal i on me krizmao. Imala sam na sebi autentičnu šestinsku narodnu nošnju. Od kume sam dobila tanašni prstenčić koji se odmah svinuo jer je jednostavno bio pretanak. Od roditelja i ostalih nisam dobila ništa. I ne sjećam se toga kao nečeg lošeg.
Ja sam se tada veselila Krizmi, sakramentu za koji sam se cijelu godinu pripremala na vjeronauku u župi jer tada nije bilo vjeronauka u školi. Bila je Jugoslavija.
Danas ispada da nije važan sakrament. Važne su haljine, štikle, ajfoni, euri...
Moja kći je najnoviji iPhone dobila još lani kao nagradu za njene uspjehe u školi i državnim natjecanjima.
Od ostalih gadgeta ima sve, a najnoviji iPad će dobiti od ravnatelja škole koji ju je pozvao k sebi nakon treće uzastopne pobjede na državnom natjecanju i rekao joj je neka bira što god hoće, osim auta. Sve će joj kupiti jer škola nikad u povijesti od 160 godina nije imala takav slučaj i rekao je da nema ni u pravilniku predviđenu nagradu za takav izniman uspjeh. Ona se odlučila za iPad jer sve drugo ima.
Sada nas nije tražila ništa, a pitala sam ju više puta.
Htjela je drugu haljinu jer je zaključila da u prvoj "izgleda ko Kolinda", pa smo joj kupili drugu haljinu. Htjela je loknastu frizuru pa smo bile jučer ujutro kod frizera. Htjela se prvi put našminkati i našminkala sam ju i izgledala je savršeno. Druge cure su platile šminkanje i izgledale su grozno i divile su se mojoj kćeri kako je dobro našminkana. Cijelo vrijeme mi je to ponavljala.
Htjela je ručak u restoranu u Zagorju gdje je super klopa i gdje povremeno vikendom navratimo i to smo napravili i bilo je super.
I na kraju balade, jučer navečer prije spavanja mi veli:"e sad mi je srce na mjestu". Znači, ispada da smo tata i ja fulali kaj joj nismo niš kupili, a kad je dobila te naušnice, sad je ok.
Ne znam, moram priznat da sam se pogubila u svemu ovome.
Stara sam, očito.





Odgovori s citatom