Pišem iz osobnog iskustva, i ne umišljam da svi imaju stavove kao ja nit da bi ih trebali imati. Moj stav je da je sve u stavu. I naravno, lakše je ako dijete mirno spava u krevetiću satima, nego ako se izmjenjuje kenjkanje, urlanje, sisanje i spavanje na rukama, ali u svakom slučaju roditelj ipak nađe neki način na koji život nastavi teći. Tko ima za tetu čistilicu, ima, tko ima za sušilicu, ima,a tko nema malo spusti kriterije i nauči prati i kuhati jednom rukom, ili obavljati to po noći ili kako god. Sumnjam da je netko gladan jer ne stiže skuhati ručak.