Drage cure, oporavila sam se nakon jučerašnjeg šoka i sad napokon mogu hladne glave zahvaliti vam se na divnim savjetima i potpori.
Jučer sam pokušala dobiti telefonski patronažnu sestru u 7h ujutro i uspjela sam je dobiti. Kako sam došla u subotu doma samo sam joj ostavila poruku na sekretarici da smo stigli iz rodilišta tako da se još nismo upoznale.
Imala sam sreću jer mi je dala savjete koji su odmah pokazali rezultate: prvo mi je rekla da je s mojim mlijekom sve ok, da moram nastaviti dojiti na način da opustim kvrge (tuširanje i masaža) i pustim dijete da posiše mlijeko. I k tome je još došla do mene za par sati i prošla sa mnom detalje. Zahvalna sam joj beskrajno!
Moj problem vuče korijen u tome što sam u Petrovoj bila bombardirana različitim informacijama od strane sestara oko toga koliko dijete treba sisati, koliko se treba izdajati. Dolazile su na svaki naš poziv i bile ljubazne, ali malo proturječne (a da ne spominjem da je moje stanje svijesti poslije poroda bilo skroz zbrčkano pa ne mogu biti objektivna). Počela sam dan kasnije s dojenjem jer je beba imala problema s disanjem tako da mi je mlijeko nadošlo na dan kad sam izašla iz rađaone i ostala sama.
Stanje je sada ovakvo: prvo izmasiram sise prije podoja (osobito kvrgaste dijelove), malo izdojim ručno da mlijeko poteče i ponudim sisu djetetu. Tijekom podoja mi muž još dodatno izmasira kvrge (kojih je sve manje). Bebica toliko dobro posisa sve da na kraju jedva izvučem par kapi za namazati bradavice.
Problem s ragadama je još uvijek prisutan (nešto više na desnoj sisi), ali sam svjesna da je to problem koji zahtijeva dugotrajnu borbu. Od sutra radim novi korak, a to je prakticiranje novih položaja za dojenje. Nisam se usuđivala do sada eksperimentirati zbog toga da si još više ne pogoršam ragade.
Hvala vam puno, puno, puno na savjetima! Ne mogu vam opisati koliko mi znači potpora u ovakvim trenucima. Lakše je kad znam da ima još žena sa sličnim problemima i da su se uspjele izboriti da i dalje doje svoje dijete.